Veliki četvrtak, koji ove godine pada 17. travnja, jedan je od najvažnijih dana u Velikom tjednu. To je dan kada se prisjećamo Posljednje večere, događaja koji je neizbrisivo obilježio kršćanstvo. Na ovaj dan, kroz liturgijske obrede i duboko promišljanje, vjernici se sjećaju Isusove ljubavi i žrtve, te promišljaju o utemeljenju dvaju temeljnih sakramenata: Euharistije i svećeničkog reda.
Posljednja večera, koju je Isus proveo sa svojim apostolima, bila je više od običnog obroka. Bila je to proslava Pashe, židovskog blagdana kojim se slavi oslobođenje Izraelaca iz egipatskog ropstva. No, Isus je ovoj tradiciji udahnuo novo značenje. Uzeo je kruh i vino, blagoslovio ih i podijelio svojim učenicima, govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje… Ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za mnoge.” Ovim riječima, Isus je ustanovio Euharistiju, sakrament koji se smatra izvorom i vrhuncem kršćanskog života.
Euharistija nije samo simboličan čin sjećanja. Katolici vjeruju da se kroz posvetu kruh i vino pretvaraju u pravo Tijelo i Krv Kristovu. Pričest, primanje Euharistije, predstavlja najdublju povezanost s Isusom i s drugim vjernicima. Kroz nju, vjernici primaju duhovnu hranu koja ih jača, čisti i ohrabruje da slijede Isusov primjer ljubavi i žrtve.
Osim utemeljenja Euharistije, na Veliki četvrtak se prisjećamo i ustanovljenja svećeničkog reda. Riječi koje je Isus izrekao svojim apostolima – “Ovo činite meni na spomen” – povjerile su im poslanje da nastave služiti Euharistiju i naviještati Evanđelje. Svećenički red je stoga utemeljen na apostolskom naslijeđu i predstavlja službu posvećenu služenju Bogu i vjernicima. Svećenici su pozvani biti pastiri stada Kristova, pružajući duhovnu vodstvo, slavlje sakramenata i propovijedajući Božju Riječ.
Središnji obred Velikog četvrtka je Misa Večere Gospodnje, koja se tradicionalno slavi navečer. Ova misa je svečana proslava Posljednje večere i uključuje simbolične geste koje naglašavaju Isusovu poniznost i služenje. Jedna od tih gesti je pranje nogu dvanaestorici muškaraca, koje predstavlja dvanaest apostola.
Pranje nogu nije samo simboličan čin, već duboka poruka. Isus, Gospodin i Učitelj, ponizio se i oprao noge svojim učenicima, čime im je dao primjer služenja i ljubavi. Time ih je pozvao da se međusobno služe s poniznošću i da ljube jedni druge kao što je On njih ljubio. Ovaj čin nas podsjeća da je kršćanski život poziv na nesebično služenje drugima, a ne traženje vlastite koristi.
U nekim crkvama, pranje nogu se nakon mise obavlja i izvan službenog obreda, kako bi se naglasila važnost služenja u svakodnevnom životu. Nije dovoljno samo prisjećati se Isusove gesta, već je potrebno živjeti je kroz djela milosrđa, brige za one u potrebi i nesebičnog darivanja sebe drugima.
Veliki četvrtak je dan dubokog promišljanja, zahvalnosti i predanosti. To je dan kada se prisjećamo ključnih trenutaka iz Isusovog života, koji su utjecali na vjernike kroz stoljeća. Kroz sjećanje na Posljednju večeru, utemeljenje Euharistije i svećeničkog reda, te Isusov primjer služenja, Veliki četvrtak nas poziva da obnovimo svoju vjeru, produbimo svoju povezanost s Kristom i preuzmemo odgovornost za življenje kršćanskih vrijednosti u svakodnevnom životu. Neka nas promišljanje o žrtvenoj ljubavi Isusovoj potakne da i sami postanemo nositelji te ljubavi u svijetu.
Zoran / TV Wien
