Europska unija planira ambicioznu nadogradnju svoje željezničke infrastrukture kroz projekt izgradnje paneuropske mreže brzih pruga. Cilj je do 2040. godine povezati sve glavne gradove i gradove s populacijom iznad 400.000 stanovnika. Ova inicijativa, poznata i kao Faza 2, predstavlja značajan korak naprijed u promicanju održivog transporta i lakšeg kretanja unutar Unije.
Međutim, unatoč plemenitim ciljevima, pojavljuju se pitanja o raspodjeli beneficija ove mreže. Naime, u trenutnom planu, Hrvatska, kao članica EU, ne uključuje niti jedan grad na planiranoj mreži brzih pruga. Ista sudbina zadesila je i Sloveniju, još jednu članicu Unije.
Ovo izostavljanje postavlja brojna pitanja o kriterijima odabira i procesu donošenja odluka unutar projekta NEXT Generation EU, koji financira ovaj veliki infrastrukturni projekt. Komu se obratiti za objašnjenje? Može li se tražiti revizija plana kako bi se uključila i Hrvatska?
Jedna od mogućnosti je upućivanje službenog upita Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, s ciljem dobivanja jasnijeg uvida u problematiku i potencijalnih koraka koje Vlada može poduzeti. Također, postavlja se pitanje učinkovitosti hrvatskih europarlamentaraca. Njihova uloga trebala bi biti lobiranje i zastupanje interesa Hrvatske unutar europskih institucija. Zašto nisu uspjeli osigurati barem sastanak i raspravu o potencijalnom uključivanju hrvatskih gradova u mrežu brzih pruga?
Uključivanje Hrvatske u europsku mrežu brzih pruga ne bi samo poboljšalo povezanost zemlje s ostatkom Europe, već bi i potaknulo gospodarski rast, turizam i razmjenu znanja. Stoga je ključno da se relevantne institucije i predstavnici Republike Hrvatske aktivno uključe u ovu temu i ulože napore kako bi se osiguralo pravedno i ravnomjerno raspoređivanje beneficija europske željezničke revolucije.
Zoran / TV Wien
