Četiri godine bez Balaševića : Balada u našim srcima

Teško je povjerovati da su prošle četiri godine otkako nas je napustio Đorđe Balašević. Svijet je bio malo tiši, malo manje poetičan, onoga dana kada su vijesti izašle u javnost. Za mene, a znam i za bezbroj drugih, Balašević nije bio samo kantautor; bio je pripovjedač, osoba od povjerenja, prijatelj s kojim dijeliš čašu vina kroz njegovu glazbu. Bio je glas koji je razumio gorko-slatki ples ljubavi i gubitka, nježni buntovnik koji je izazivao status quo duhovitošću i toplinom, i kroničar našeg zajedničkog balkanskog iskustva.

Njegove pjesme nisu bile samo melodije; bili su to minijaturni filmovi, živopisno oslikani riječima koje su odjekivale duboko u našim dušama. Imao je smisao za hvatanje ovozemaljskih trenutaka svakodnevnog života i njihovo pretvaranje u nešto nesvakidašnje, nešto duboko dirljivo i što se može povezati. A nedvojbeno su njegove balade, te dirljive i evokativne priče o ljubavi, čežnji i složenosti života, koje su se urezale u samu glazbenu podlogu naših života.

Razmisli o tome. Koliko je prvih plesova snimljeno uz glazbu “Olivere”? Koliko je srca zaboljelo uz melodiju “Neko to od gore vidi sve”? Koliko ste nostalgičnih večeri proveli slušajući “Devojku sa čarda nogama ”? Ovo nisu samo pjesme; to su sjećanja, prekretnice, kameni temeljci naše osobne povijesti.

Po čemu su Balaševićeve balade bile tako posebne? Vjerujem da je to bila jedinstvena kombinacija faktora:

Njegovo poetsko pripovijedanje: nije samo pisao tekstove; tkao je priče, gradio likove i stvarao svjetove unutar svake pjesme. Njegovi opisi bili su toliko živi da se gotovo osjetio vojvođanski povjetarac u “Ringišpilu” ili tuga izgubljene ljubavi u “D molu”.

A koncerti .. koncerti su prića za sebe , to je bilo iskustvo i niti jedan nije bio isti . Sada ostaju uspomene je “jednog belog zeca ” , a “neki novi klinci ” će se i dalje upoznavati i zaljubljivati uz njegove pjesme

Njegova iskrenost i ranjivost: Nije se bojao ogoliti svoju dušu, pjevati o vlastitim borbama i nesavršenostima. Ova sirova autentičnost učinila je njegovu glazbu nevjerojatno povezanom i duboko je odjeknula u njegovoj publici.
Njegovo majstorsko korištenje jezika: Igrao se riječima poput virtuoza, stvarajući izraze koji su bili i lijepi i duboki. Njegovi su tekstovi često bili prožeti suptilnim humorom i duhovitošću, čak iu najmelankoličnijim pjesmama.
Njegova sposobnost povezivanja s univerzalnim emocijama: Dok je njegova glazba bila duboko ukorijenjena u balkansko iskustvo, teme koje je istraživao – ljubav, gubitak, nostalgija, nada – bile su univerzalne. To je omogućilo njegovoj glazbi da nadiđe geografske granice i poveže se sa slušateljima iz svih društvenih slojeva.
Da biste doista razumjeli utjecaj Đorđa Balaševića, morate zadubiti u njegovu diskografiju. Evo samo nekoliko njegovih balada za koje vjerujem da su posebno oblikovale njegovu ostavštinu i dirnule srca generacija

Njegova glazba nastavlja živjeti . Njegovi tekstovi se citiraju, njegove pjesme pjevaju, a uspomena na njega se čuva. Možda ga više nema, ali njegove balade, soundtrack naših života, nastavit će odjekivati ​​u našim srcima godinama koje dolaze. I zbog toga sam vječno zahvalan.

Zoran / TV Wien