Nakon što je Zoran Milanović osvojio drugi mandat na izborima za predsjednika Republike Hrvatske, reakcije na njegovu pobjedu izazvale su različite komentare u političkim i društvenim krugovima. Iako bi se očekivalo da politički suparnici u duhu demokracije čestitaju izbornom pobjedniku, to nije bio slučaj s njegovim protukandidatom u drugom krugu, Draganom Primorcem, niti s premijerom i predsjednikom HDZ-a Andrejom Plenkovićem.
Međutim, neki članovi HDZ-a, poput načelnika općine Klis Jakova Vetme i predsjednika splitskog HDZ-a Tomislava Šute, odlučili su se distancirati od stranačke linije i uputiti čestitke predsjedniku Milanoviću.
Njihov potez izazvao je reakciju premijera Plenkovića, koji je komentirao kako ne razumije njihovu odluku: “Poruka svim dužnosnicima je da slijede stav stranke prije nego što daju izjave,” rekao je Plenković.
Stigla čestitka od zagrebačkog nadbiskupa
Uz političke čestitke, Zoran Milanović je primio i poruku podrške od zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije (HBK), Dražena Kutleše. U čestitci, Kutleša je istaknuo Milanovićev doprinos u javnom i političkom životu te mu poželio mudrost i snagu u novom mandatu. “Vaš životni i profesionalni put obilježen je istaknutim i odgovornim služenjem, često suočenim s brojnim izazovima. Na početku drugog mandata želim Vam da donesete pravedne odluke na dobrobit hrvatskog naroda,” poručio je Kutleša.
Čestitka nadbiskupa izazvala je dodatne reakcije, a katolički tjednik Glas Koncila osvrnuo se na društvene i političke tenzije koje su se razvile nakon ovog gesta. Njihov komentar ukazuje na podjele u percepciji Milanovićeve pobjede i način na koji različite institucije reagiraju na političke događaje.
“Pisanje ili izgovaranje čestitke pripada najstarijim retoričkim obrascima. Njihova je zadaća u što kraćoj i svečanijoj formi istaknuti opće mišljenje o onome kojemu se čestita, to jest izgovarati i pisati samo ono s čime se većina slaže. U tom smislu čestitka kao retorička vrsta strogo zabranjuje bilo kakvo isticanje mana onoga kojemu se čestita – upravo suprotno, nužno je izricanje isključivo vrlina. Bez toga dijela čestitka nije čestitka. U dubokoj su zabludi oni koji misle da se čestitanjem veliča osoba kojoj se čestita ili da čestitka govori o tome koliko je čestitar pametan, lijep ili pismen. Ne. Čestitki je osnovni cilj stvaranje ugodnoga ozračja među ljudima, a ako čestitar odluči objaviti čestitku, cilj mu je ugodno ozračje prenijeti na šire društvo”, pojasnili su iz Glasa Koncila.
‘Rade protiv dobra naroda’
“U skladu s tim uvođenje kulture nečestitanja ne govori toliko o osobi koja ne čestita ili o osobi kojoj se ne čestita – nego razotkriva namjere koje mogu biti mnogo opasnije nego što se čini, a samim time nisu bezazlene: stvoriti loše, toksično ozračje u društvu, uključujući otvaranje prostora za rasplamsavanje zločestoće”, dodaju.
“Hrvatska je uvijek bila zemlja iskrenih čestitara, narod koji je tijekom stoljeća očuvalo zajedništvo jer se, rečeno u pavlovskom duhu, radovao s radosnima, a plakao sa zaplakanima. Tko god kulturom nečestitanja pridonosi lošemu društvenomu ozračju, ne radi ni za sebe ni protiv drugoga, nego – protiv dobra naroda”, zaključili su.