Do 1990. godine, gotovo sve tvrtke u Hrvatskoj bile su u društvenom vlasništvu. Proces pretvorbe i privatizacije započeo je još u bivšoj Jugoslaviji osamdesetih godina prošlog stoljeća Zakonom o privatizaciji banaka, no raspadom bivše države dolazi do privatizacije dijela društvene imovine koja postaje državna imovina. Uspostavljena su hrvatska državna poduzeća, a ostali dio društvene imovine postepeno je privatiziran. Proglašen je Hrvatski fond za razvoj, kojeg je naslijedio Hrvatski fond za privatizaciju, koji je postojao do 2011., kada je osnovana Agencija za upravljanje državnom imovinom.
Prijelaz iz planskoga gospodarstva u tržišno gospodarstvo, tj. iz socijalizma u parlamentarnu demokraciju dogodio se još tijekom Domovinskog rata. Odigrala se tranzicija iz centralnoplanskoga socijalističkoga gospodarstva na tržišno, stavljanje socijalističkih poduzeća na ravnopravni teren s novim tržišnim konkurentima, no znamo kako je sve završilo. Drastičan pad industrijske proizvodnje, gubitak tržišta, nagli porast nezaposlenosti i osiromašenje većine stanovništva… Neki poput Vladimira Čavraka, profesora na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, smatraju da je Hrvatska zbog pljačkaške pretvorbe izgubila oko 50 milijardi dolara.
S druge strane, bilo je i onih koji su prošli put od vozača kamiona i instaletera centralnih grijanja do tajkuna koji drmaju državom. Prisjetimo se samo Kutle, Todorića, Keruma, Rajića i brojnih drugih koji su bili miljenici tadašnje politike. Kako je to u Hrvatskoj običaj, o ovoj kontroverznoj temi se puno pričalo i pisalo u medijima, no sudskih presuda baš i nije bilo. Novinar Marinko Čulić jedan je od onih koji smatraju da je sve bilo unaprijed isplanirano, a cijelu operaciju naziva udruženim zločinačkim pothvatom.
Poduzeća za kunu
‘Iako je konkurencija vrlo oštra, vjerojatno u Europi ne postoji gori model privatizacije. Poduzeća su se prodavala za kunu, no da su se bar prodavala stručnim ljudima pa još i nekako, ali prodavala su se neznalicama koji nisu uspjeli sačuvati, ne samo djelatnost, nego ni radna mjesta ili bilo što drugo’, ustvrdio je prije nekoliko godina Čulić za Radio Slobodna Europa. ‘Oni koji su bili povlašteni brali su vrhnje, tako da od one priče o 200 bogataša koja se povezuje s Tuđmanom je malo ostalo, ali zato ima puno više sirotinje’, kazao je Čulić te upozorio na još jednu zanimljivu činjenicu da tijekom pristupnih pregovora s Europskom unijom nikada nismo čuli da je Bruxelles imao nekih primjedbi na tajkunizaciju Hrvatske ‘koja je u najvećoj mjeri bila uništavajući faktor ove države’.
S druge strane, jedan od prvaka privatizacije i bivši dugogodišnji ministar financija Borislav Škegro smatra da je privatizacija spasila Hrvatsku. Tako je tvrdio da je prodaja banaka strancima bila dobra ideja jer bi domaći, kako je to jednom prilikom ponosno istaknuo na HRT-u, ‘sve razbucali i uništili, a onda zvali Škegru da to sanira’. U medijskim istupima zastupao je tezu da je percepcija učinaka privatizacije provođene u Hrvatskoj ‘duboko neistinita, poražavajuća, optužujuća, pa čak i ponižavajuća za sve sudionike tog procesa’. Škegro tvrdi da je privatizacija dala bitno pozitivan i presudan doprinos dugoročnom gospodarskom i društvenom razvitku te da je provedena ‘zadivljujuće uspješno i učinkovito’. Podsjetimo samo da je prije desetak godina neslavno završio svoju poduzetničku karijeru likvidacijom investicijskog fonda Questus nekretnine, a osim što je najzaslužniji za tajkunski oblik pretvaranja vlasništva iz ‘društvenog’ u ‘privatno’, Škegro je zaslužan i za uvođenja omraženog PDV-a.
Vjerojatno najpoznatiji slučaj privatizacije jest prodaja Ine mađarskom MOL-u. Sve je počelo još 2003. godine kada je vlada Ivice Račana prodala 25 posto plus jednu dionicu Ine MOL-u za 505 milijuna dolara. Oporba je tada optuživala vladajuće da je proces prodaje proveden netransparentno, a tadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić tvrdio je kako je Ina dobila jakog strateškog partnera i kako će postati jaki regionalni igrač.
Preuzimanje upravljačkih prava u Ini
U lipnju 2011. USKOK potvrdio da je protiv tadašnjeg premijera Ive Sanadera otvorena istraga zbog sumnje da je zloporabio položaj i ovlasti te primio mito od 10 milijuna eura od predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija kojemu je zauzvrat omogućio preuzimanje upravljačkih prava u Ini.
Od tada pa do danas svjedočili smo prijetnjama MOL-a da će prodati svoj udjel, tužbama obiju strana arbitražnim sudovima, Plenkovićevu najavu o otkupu dionica Ine… Trakavica sa Sanaderom godinama je zabavljala javnost, a posljednji čin te tragikomedije odigrao se prije nešto više od mjesec dana kada je bivši premijer, koji je za afere Fimi medija, Planinska i Ina-MOL dobio 18 godina zatvora, tražio da mu se zbog narušenog zdravlja ta kazna smanji. No taj pokušaj je propao nakon što je Visoki kazneni sud (VKS) odbio njegovu žalbu.
Image by Sally Jermain from Pixabay