Kao jedna od glavnih tema prilično monotone kampanje za predsjedničke izbore nametnuli su se migranti, odnosno medijski napisi o tome da Njemačka u Hrvatsku planira deportirati čak 16 tisuća migranata, koji već neko vrijeme stižu avionima. Riječ je o ljudima koje zapadne zemlje vraćaju u Hrvatsku jer su ovdje prvi put registrirani na teritoriju EU-a, a takav oblik deportacije predviđa se uredbom Dublin III. Iako se u medijima u kontekstu deportacija spominje 16 tisuća migranata, naš ministar unutarnjih poslova Davor Božinović na konferenciji za novinare koju je organizirao baš zbog ove teme pokušao je javnosti objasniti da Hrvatska nije niti može postati hot spot te da je broj migranata u našoj zemlji oko 650.
Problem je, međutim, u tome što je Hrvatska trenutno među svim zemljama uključenima u Dablinski sporazum zemlja s najvećim brojem osoba koje bi Nijemci htjeli vratiti. Slijedi nas Italija, koja je o tom pitanju zauzela mnogo čvršći stav. Njihova je premijerka Girogia Meloni otišla tako daleko da je, iako je, kako je rekla, svjesna da riskira da je nazovu rasistom, ustvrdila da stranci prednjače u nasilnim zločinima nad ženama u Italiji.
“Sada ću biti definirana kao rasistkinja, ali postoji veća učestalost slučajeva seksualnog nasilja imigranata, posebno ilegalnih, jer kada nema ničega, događa se degeneracija”, rekla je Meloni koja je kao argument za svoju tvrdnju iznijela i alarmantnu statistiku. “Stranci u našoj zemlji čine osam posto ukupnog stanovništva. U našoj zemlji 2023. godine bilo je 5832 seksualnih napada. Od toga su 2534 počinili stranci, odnosno 43,3 posto ljudi koji čine osam posto ukupnog stanovništva”, navela je talijanska premijerka. Takva otvorenost u hrvatskom se javnom prostoru teško može očekivati, posebice od vodećih domaćih političara, pa je i u kontekstu njemačkih najava o deportacijama ministar Božinović nastojao umiriti javnost. Objasnio je kako je Njemačka u ovoj godini najavila da će u Hrvatsku vratiti 1519 osoba, a da ih se vratilo njih 400. Ono što Božinović nije precizirao jest tko su ljudi koji se deportiraju u Hrvatsku, a to je prema tvrdnjama upućenih posebno problematično. Riječ je naime o osobama koje su u Njemačkoj pravomoćno osuđene za kriminalna djela, kao i o ljudima koji dolaze iz istražnog zatvora u kojem su boravili pod sumnjom na ekstremističko djelovanje.
Trgovina ljudima
Takvi će, prema najavama iz MUP-a, biti prebačeni na Ježevo. “Više ne možemo govoriti o statusu izbjeglica, već o ekonomskim migrantima”, rekao je Božinović i dodao da se od početka migrantske krize u Hrvatsku vratilo oko 3500 osoba, a ove godine njih 1157, od čega je njih oko 70 posto vraćeno čarter-letovima. Onima koji su upućeni u ovu problematiku zasmetao je ministrov trivijalni pristup ovoj situaciji pa ističu kako se terminologija koju je Božinović upotrijebio ne bi trebala koristiti za osobe osuđene za kriminalna djela, odnosno one koji su pušteni iz istražnih zatvora pod sumnjom na ekstremističko djelovanje.
U tom kontekstu treba također razdvojiti pojmove izbjeglica i migrant. Izbjeglice su naime one osobe koje su napustile svoju zemlju u strahu od progona zbog rase, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkoj vezi, a koje ne uživaju zaštitu svoje države, tako da im progonom mogu prijetiti i njihove vlade. S druge strane, migrantima se smatraju osobe koje svoju zemlju napuštaju iz razloga koji nisu povezani s progonom i koji, za razliku od izbjeglica, nisu prisiljeni napustiti svoju državu u strahu za svoj život ili slobodu.
Migranti dakle nastavljaju uživati zaštitu svoje i drugih vlada. Međunarodno pravo razlikuje pojam izbjeglištva od migracija, a uz to u pravnom smislu ne poznaje pojam migracije koja se posljednjih godina nerijetko pretvara u trgovinu ljudima, što postaje unosan biznis i dobiva dodatnu kategoriju ilegalnih migracija. I zato se mnogi pitaju koga se točno šalje u Hrvatsku – ekonomske migrante ili kriminalce i ekstremiste? Dio odgovora na ove dvojbe nudi se i u nedavnim napisima Deutsche Wellea u kojem se tvrdi da nedavni let iz Münchena za Zagreb nije bio tajan jer su ga bavarske vlasti najavile pismenim priopćenjem, kao što su to činile i u drugim primjerima mjera povratka u Rumunjsku, Gruziju, Albaniju, Moldaviju, Sjevernu Makedoniju, Srbiju ili na Kosovo.
Država ulaska
Sredinom lipnja jedan je takav let organiziran i iz Stuttgarta. Tada je službeno potvrđeno da je on bio “krcat”, a u Zagreb je njime među ostalim prebačena osoba protiv koje je u Bavarskoj pokrenut istražni postupak zbog sumnje u ekstremističko djelovanje. Taj je strani državljanin izravno iz istražnog zatvora bio prebačen na aerodrom u Stuttgartu, odnosno vraćen u Hrvatsku, a Nijemcima je u cilju povećati broj takvih letova prema stranim odredištima, ne samo prema Hrvatskoj.
O povratku azilanata u Hrvatsku bavarski ministar unutarnjih poslova Joachim Herrman više je puta razgovarao s Božinovićem, pa i koncem kolovoza ove godine, kada su se složili kako je potreban zaokret u pogledu ilegalnih migracija. Još su ljetos dvojica ministara izrazila zabrinutost zbog migracijskih kretanja na tzv. Balkanskoj ruti, a Herrman je pozdravio hrvatske napore za osiguranje vanjske granice EU-a. Među temama kojih su se dvojica ministara dotaknula u kolovozu bile su i deportacije temeljene na uredbi Dublin III pa je i tada Herrmann najavio intenziviranje suradnje pod dojmom napada u Solingenu koji se odvio nekoliko dana prije njegova susreta s Božinovićem.
Što je točno Božinović dogovorio tada, hrvatskoj javnosti nije jasno predstavljeno, baš kao što dobar dio javnosti do prije nekoliko dana nije ni čuo za dablinsku uredbu koja je u svojoj trenutnoj verziji – Dublin III stupila na snagu krajem srpnja 2013. godine. Riječ je zapravo o ključnom instrumentu u europskom sustavu azila, a glavni joj je cilj osigurati da se svaki zahtjev za azil podnesen u EU-u razmatra u određenoj državi članici. Time se izbjegava tzv. asylum shopping, pri čemu tražitelji azila pokušavaju dobiti azil u više država. Na ovaj se način želi osigurati brže obrađivanje zahtjeva. U skladu s dablinskom uredbom, ako tražitelj azila primjerice stigne u Hrvatsku i ovdje prvi put zatraži međunarodnu zaštitu, a ode u neku drugu zemlju članicu EU-a poput Švedske ili Njemačke, ta zemlja može tražiti njegov povratak u Hrvatsku, zato što se Hrvatsku kao prvu državu ulaska smatra odgovornom za obradu zahtjeva za azil. Hrvatska se pritom kao država na vanjskoj granici EU-a suočava s posebnim izazovima, a povratkom migranata na temelju dablinske uredbe povećava se pritisak na naš sustav azila koji ionako ima limitirane kapacitete.
Migrantski centri
Već su sada migrantski centri u našoj zemlji prenapučeni, a obrađivanje zahtjeva za azil dugotrajan je i složen proces. Uz to treba znati da brojni migranti i ne žele ostati u Hrvatskoj koja je ekonomski osjetno slabija od primjerice Švedske, pa sve to vodi k tomu da dio migranata ponovno pokušava ilegalno prijeći granicu i nastaviti put prema zapadnoj Europi, što predstavlja dodatne sigurnosne i humanitarne izazove. Premda uredba nastoji osigurati pravedniju raspodjelu odgovornosti među članicama EU-a, u praksi to često nije tako pa se uglavnom teret stavlja na zemlje na vanjskim granicama EU-a, kao što je Hrvatska. U travnju ove godine, uoči europskih izbora, izglasan je i Pakt o migracijama i azilu koji predstavlja skup novih pravila za upravljanje migracijama i uspostavu zajedničkog sustava azila. Vijeće Europe taj je pakt službeno donijelo sredinom svibnja ove godine.
“Unija će imati otporne i sigurne vanjske granice, građanima će se jamčiti njihova prava, a nijedna zemlja EU-a neće se s pritiskom suočavati sama”, stoji na stranicama Europskog parlamenta. Jedna od značajnijih odredbi koje se u paktu spominju odnosi se na Dublin III. pa se tako navodi da se ukida automatizam odgovornosti prve zemlje ulaska. Unatoč tomu što je Dublin još na snazi, novi pakt sugerira mehanizme koji omogućuju fleksibilniju raspodjelu odgovornosti, što znači da prve zemlje ulaska neće uvijek i isključivo biti odgovorne za sve tražitelje azila koji dođu na njihov teritorij. No čini se da ni pakt u praksi nije zaživio. Zaživio je zato u mnogim zemljama EU-a zaokret u provedbi migrantske politike, za što je ponajbolji primjer upravo Njemačka koja je godinama imala prilično liberalan pristup migrantima.
Nedavno je njemački povjerenik za migracije Joachim Stamp predložio deportaciju migranata koji ilegalno ulaze u EU preko njezinih granica s Bjelorusijom u Ruandu, a jedan od koraka za bolju kontrolu ilegalnih migracija bilo je i uvođenje kontrole na južnim i istočnim kopnenim granicama, nakon čega se ta mjera proširila na sjeverne i zapadne granice Njemačke.
Zahtjevi za azil
Desetljećima je prema migrantima bila blagonaklona i Švedska. Do 2022. godine oko 20 posto od 10,6 milijuna stanovnika Švedske bilo je rođeno u inozemstvu, ali je neuspješna integracija migranata i njih natjerala da promijene politiku, pogotovo zbog kriminalnih bandi koje haraju švedskim gradovima, a u čijem su sastavu većinom migranti. Odnedavno su u Švedskoj pooštreni uvjeti za dobivanje državljanstva, koriste se i DNK analizom za identifikaciju pojedinaca migranata, zaoštrili su izdavanje boravišnih dozvola na temelju humanitarnih razloga te nametnuli strože uvjete za vize za spajanje obitelji i uklonili mogućnost podnošenja zahtjeva za radnu vizu nakon odbijanja zahtjeva za azil.
Nedavno je švedsko ministarstvo pravosuđa objavilo da bi ove godine mogli imati najmanji ukupan broj tražitelja azila od 1997., i to nakon što je prvi put u posljednjih 50 godina dosegla neto migraciju, što znači da je više ljudi u ovoj godini iz Švedske otišlo nego što ih je u nju došlo. Za migrante je godinama bila otvorena i Danska, ali je lani azil ondje zatražilo malo manje od 2500 ljudi, dok je u Njemačkoj podneseno više od 300 tisuća zahtjeva za azil.
Da bi ograničili priljev migranata, Danci su posljednjih godina uveli stroža pravila za spajanje obitelji, a jedan od uvjeta za dovođenje rođaka za strance jest taj da moraju imati dovoljno velike prihode kako bi ostvarili to pravo. U Danskoj su smanjenje socijalne naknade za migrante, a tražitelji azila s gotovinom i drugim dragocjenostima čija vrijednost premašuje 10 tisuća danskih kruna moraju pokrivati dio troškova svojeg boravka. Jednako tako Danska je lani ukinula boravišne dozvole za sirijske izbjeglice, proglasivši pojedine dijelove te ratom razorene zemlje sigurnima za povratak. Za procjenu zahtjeva za azil okolnosti u matičnoj zemlji tražitelja azila razmatraju se po regijama, a Danska je ujedno odnedavno uvela i granične kontrole na granici sa Švedskom.