Do velikog obrata došlo je u sudskom procesu dugom 22 godine; Županijski sud u Zagrebu odlučio je da Republika Hrvatska mora poduzetniku Zvonku Zubaku vratiti protuzrakoplovni sustav S-300
Zubak je dijelove za tada najmoderniji PZO sustav ruske proizvodnje nabavio na crnom tržištu 1993. i 1994., kada je Hrvatska bila pod embargom za nabavu oružja. Već dugi niz godina javnost ne zna gdje se sustav nalazi, Zubak cijelo vrijeme tvrdi da mu ga Hrvatska nije platila, a sudski proces, koji je on pokrenuo tužbom za naknadu od 200 milijuna dolara, se odužio 22 godine.
Tijekom godina se pričalo sve i svašta o sudbini sustava S-300, koji, valja napomenuti, nije bio potpun, pa nije ni mogao biti stavljen u upotrebu. Tako je potpisnik ovih redova od dužnosnika u Ministarstvu obrane svojedobno čuo priču da su dijelovi sustava u skrivenom vojnom skladištu na teritoriju Hrvatske, ali se često u javnosti moglo čuti i da je on davno predan ili prodan Amerikancima da ga proučavaju, s obzirom da je riječ o vrlo kvalitetnom ruskom sustavu za svoje doba.
‘Ali moj prijatelj, šef NATO-a, rekao mi je da ne smijemo biti viđeni kao napadači, već da nam treba neko obrambeno oružje. Ja sam to iskomunicirao s hrvatskom stranom i oni su se složili, pa sam se zaputio u Rusiju da bih vidio je li to moguće’, ispričao je tada Zubak, prenio je Jutarnji list.
‘Ruski ministar obrane Pavel Gračev mi je rekao kako je nemoguće da Hrvatska dobije sustav S-300, pa sam otišao u Jeljcinov kabinet gdje mi je Jeljcinov savjetnik Sergej Volkov rekao da bi bilo moguće da sustav S-300 ipak prodaju Libiji. Otišao sam u Libiju gdje nam je Gadafi odobrio libijski certifikat krajnjega korisnika s kojim smo mogli zatražiti od Rusa S-300′, ispričao je tada Zubak, koji je tvrdio da je 200 milijuna dolara bila povoljna cijena jer da je Iran 1994. identični sustav, s manjem brojem raketa, platio 290 milijuna dolara.
Nabavljeni sustav S-300 pokazan je javno na mimohodu Hrvatske vojske na zagrebačkom Jarunu 1995., ali njegov je učinak bio samo psihološki, da izazove strah kod pilota JNA, jer nikad nije kompletiran i stavljen u upotrebu.