Je li posrijedi samo još jedna „šuplja priča“ o korekciji nakaradnoga glavnog i dugogodišnjeg uporišta porezne politike Republike Hrvatske ili ozbiljna reforma.
Porezno-politička tematika baš i nije neka atraktivna medijska „roba”, ali hrvatski slučaj može se smatrati izuzetkom, bar u okviru EU-a. Fiskalni sustav u Republici Hrvatskoj, naime, vrlo napadno se odlikuje nekolicinom „šampionskih“ karakteristika u tom smislu. Glavno njegovo uporište, porez na dodanu vrijednosti, ističe se općom stopom od 25 posto, od koje je malo viša samo ona u Mađarskoj. S druge strane, hrvatskom udjelu poreza na rad u ukupnom državnom poreznom prihodu ne može parirati baš nitko, ali po mizernosti iznosa. Malo tko se može podičiti i do te mjere faktično zanemarivim oporezivanjem bogatstva: imovine, kapitala, visokih plaća, itd.
Zbog svega toga nekog je zacijelo mogla iznenaditi nedavna izjava ministra financija RH Marka Primorca da su se praktično stekli nužni uvjeti za ozbiljnije smanjenje stope PDV-a. Ako se ekonomski rast nastavi po sadašnjem ritmu, ona bi u dogledno vrijeme mogla biti fiksirana na osjetno nižih 20 postotaka. No drugih vijesti iz perspektive te vrste politike nije bilo niti ih ima, premda je valjda jasno da se ona nikako ne može voditi samo kroz taj porez na potrošnju. Naročito kad se uzme u obzir da je zanemaren čitav niz drugih, ovdje spomenutih, a svakako značajnih kategorija.
Kompromis između smanjenja PDV-a i socijalnih doprinosa
Slika hrvatske porezne politike stoga je neumoljivo regresivna tj. kreirana na štetu najširih slojeva, dok povlaštena klasa imućnijih ostaje pošteđena većih fiskalnih opterećenja. U prvom planu ostaju beneficije za prekupce nekretnina i obimnu sivu zonu tzv. neobiteljskih iznajmljivača turističkih apartmana. Pritom se mora imati na umu, kako za DW kaže Saša Drezgić, dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci i stručnjak za fiskalne sustave i generalno poreznu politiku, da ne odgovara svakoj zemlji ista porezna struktura, kao što je i njezina dinamika podložna promjeni. Naš sugovornik napominje i da tako u RH trenutno dominiraju neizravni porezi te socijalni doprinosi, gledano u postotku BDP-a.
„Potrebno je smanjiti PDV i iznos socijalnih doprinosa, te svakako unaprijediti oporezivanje imovine“, nastavio je on, „a ključno pitanje je da li smanjiti PDV ili smanjiti doprinose. Javnosti je poznato da se naš mirovinski i zdravstveni sustav već dugo ne financira iz prikupljenih doprinosa. Smanjenje doprinosa imao bi značajan utjecaj na smanjenje bruto plaća ili otvorio prostor za povećanje neto plaća. Smanjenje PDV-a bi svakako ostavilo veći dio dodane vrijednosti poduzetnicima.“ Drezgić pritom upozorava i na strukturu hrvatskog gospodarstva u kojem nešto manje od 20 posto dodane vrijednosti proizlazi iz turizma.
To znači da veliki dio postojećeg socijalnog standarda u RH financiraju nerezidenti, tj. gosti čija potrošnja generira povećani porezni prihod. No jednako tako vrijedi činjenica da bi se smanjenje PDV-a pozitivno odrazilo na konkurentnost hrvatske ponude na širem tržištu. Dekan riječkog Ekonomskog fakulteta upućuje na pretpostavku da je mogući najbolji put kompromis između smanjenja poreza na dodanu vrijednosti i socijalnih doprinosa. On također podsjeća na to da veće oporezivanje kapitala, zbog veće mobilnosti tog faktora, nigdje u svijetu nije popularno jer donosi kontraproduktivne učinke u tržišnom pogledu.
Školski primjer pogrešnog pristupa
„S druge strane, uvođenje poreza na imovinu svaki put je blokirano od strane jakih lobija kojima ne odgovara povećanje poreznog tereta. Ovdje su spomenuti samo neki od učinaka poreznih izmjena, ali ono što se može zaključiti je, da je potrebno maksimalno smanjiti porezno opterećenje. U kratkom roku to se može samo na strani PDV-a i socijalnih doprinosa. U dužem roku, potrebno je postaviti temelje kvalitetnijeg poreznog sustava sveobuhvatnom analizom svih poreznih oblika”, zaključio je Saša Drezgić te dodao kako možda najveći potencijalni doprinos bespovratnih sredstava EU-a leži u činjenici da hrvatski građani ne moraju plaćati poreze kojima se podmiruju kapitalne investicije i subvencije.
„Stoga se, posebno od 2018. godine”, mišljenja je Drezgić, „otvorio prostor za smanjenje poreznog tereta. S obzirom na to da nam pristiže sve više bespovratnih sredstava, ne bi bilo dobro propustiti takvu priliku.“ Ipak, šutnja nadležnih političara o drugim fiskalno-političkim zahvatima, izuzev smanjenja PDV-a, također predstavlja određeni znakovit stav. Uostalom, nije ovo prvi put da se o tom porezu govori u vidu takve najave, kao što nas je podsjetio Luka Brkić, profesor političke ekonomije na zagrebačkom Sveučilištu Libertas. Niz je hrvatskih vlada najavljivao sličan potez, pa ni sadašnja najava ne znači nikakvu garanciju.
„Ne treba isticati da smo suviše oslonjeni na oporezivanje potrošnje, jer se zna da nam oko 60 posto javnog proračuna dolazi iz tog izvora. Loša strana toga, među ostalim, jest to što je riječ o procikličkoj kategoriji, i s rastom se blagajna puni, a u recesiji ili depresiji je ovisnost o PDV-u pogubna. Velika mana je i drastična regresivnost, puno veće opterećenje ljudi s nižim primanjima. Konačno, vođenje raznih politika, npr. socijalne ili razvojne, preko upravljanja PDV-om, doslovno je nakaradno. To se jednostavno ne radi, to je školski primjer pogrešnog pristupa. Zato bi se i kod njegova smanjenja trebali primjerenije aktivirati razni drugi porezno-politički instrumenti“, drži Brkić.
Kozmetička intervencija s pedigreom reforme
Ovaj politekonomist složio se s našom uvodnom procjenom da je hrvatski porezni sustav u biti nerazvijen, vjerojatno ciljano zapušten. „Veoma je primitivan, a zato se doima i kao da ne postoje mogućnosti ozbiljnijeg, istinskog oporezivanja imovine, bogatstva, nasljeđa, rente, kvazirente, itd. Da bi se prestalo PDV rabiti u svrhu rješenja za sva pitanja fiskalne politike, morali bismo imati šarolikost ostalih instrumenata. No time ne otkrivam ništa novo, jer su posrijedi udžbenička znanja, ne subspecijalistička, osim što su očito zanemarena“, rekao je Luka Brkić za Deutsche Welle.
Ostaje i pitanje zašto je tomu tako, i zbog čega se onda udžbenički ne pristupi popravljanju opisanog stanja, mada ni taj odgovor nije nepoznat. „No ima ga smisla ponavljati, da ne bi nestalo iz vidokruga. Grupacije koje imaju koristi od ovako dizajniranog poreznog sustava kakav je u Hrvatskoj, dovoljno su organizirane i utjecajne da zaustave svaki pokušaj promjene, ako ga ima“, kazao nam je Brkić. I usuglasili smo se na koncu s procjenom da tada u pravilu slijede neke tzv. kozmetičke intervencije, dok se njihova promocija najavljuje pompozno kao – porezna reforma. Vidjet ćemo dakle hoće li takav epilog zadesiti RH i ovaj put, ako najavljeno smanjenje PDV-a uopće bude zaista poduzeto.
Izvor : DW
