Srpski fotograf Bogoljub Zamurović koji se 18. svibnja 1993. godine po zadatku zatekao na sarajevskim ulicama, u trenutku nastajanja potresne fotografije dvoje ubijenih mladih ljudi, nije znao ništa o pozadinskoj priči Boška Brkića i Admire Ismić koji su okončali u zagrljaju.
“Ratovi u bivšoj Jugoslaviji prepuni su tužnih događaja, ali možda je jedna od najtužnijih priča ona o Admiri Ismić i Bošku Brkiću. Dvoje zaljubljenih mladih ljudi iz Sarajeva, koji nisu bili zaglupljeni besmislenom nacionalističkom mržnjom, zabavljali su se punih devet godina. A onda je počeo ovaj glupi, krvavi rat”, doznajemo od autora najtužnije ratne fotografije s područja bivše Jugoslavije.
Ovaj zaljubljeni par svjetska je javnost prozvala “sarajevskim Romeom i Julijom”, po njima su snimani filmovi i o njima su pisane knjige, no unatoč tome – većina ljudi nikada nije doznala detalje o nesretnom paru Bošnjakinje i Srbina koji su mislili da ljubav uvijek pobjeđuje. Napuštajući Sarajevo, prvo je na mostu Boška usmrtio hitac, a odmah za njim pogođena je Admira. Teško ranjena, dopuzala je do mrtvog Boška, zagrlila ga i umrla. Njihova tijela ležala su na mostu punih sedam dana…
Zaljubljeni Bošnjakinja i Srbin ubijeni na korak do slobode
Iako je Admira bila Bošnjakinja, a Boško Srbin, oboje su odgajani tako da ne znaju za razlike među ljudima. Rođeni su 1968. godine u Sarajevu, a ljubavnu vezu su započeli sa 16 godina. Kada je u BiH 1992. započeo rat, Boškovi roditelji su napustili Sarajevo, no on nikako nije htio ostaviti djevojku Admiru, vjerujući da će rat brzo završiti i da će se nastaviti sa normalnim životom.
Prvu reportažu o tragičnoj smrti dvoje mladih i zaljubljenih prenio je američki reporter Kurt Schork, u kojoj je tvrdio da je postojao dogovor obje strane, i bosanske i srpske, da mladi par pređe liniju razgraničenja. “Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, netko ih je pogodio”, napisao je Schork.
Američki ratni reporter pokopan pored Boška i Admire
Kada je Schork poginuo 24. svibnja 2000. godine, na zadatku u Sierra Leoneu, posthumno mu je dodijeljena bosanskohercegovačka putovnica i ulica u Sarajevu. Koliko je osobno bio vezan za BiH, govori i podatak da je prema Schorkovim posljednjim željama, nakon kremiranja polovina njegovog pepela sahranjena pored majke u Washingtonu, a polovina na groblju Lav u Sarajevu, pored grobova Boška i Admire.
Snajperski hitac pogodio je prvo Boška, koji je odmah izdahnuo. Dok je drugi metak pogodio Admiru koja je, iako teško ranjena, smogla snage i dopuzala do Boška, zagrlila ga i izdahnula. Prizor ubijenog, ljubavnog para, u sekundi je obišao svijet, a njihova zagrljena tijela sedam dana su stajala na mostu i nitko ih se nije usudio skloniti. Osmi dan Vojska RS-a je natjerala zarobljenike da ih podignu i odnesu na Grbavicu, a sahranjeni su na groblju u Lukavici.
Osim dokumentarnog filma “Romeo i Julija u Sarajevu2 kojeg je režirao John Zaritsky, rock grupa “Zabranjeno pušenje” je 2013. opjevala je tragičnu priču mladog para u pjesmi “Boško i Admira”.