Gubitnik na izborima može biti samo Andrej Plenković. Šef SDP-a Peđa Grbin, iako to zapravo i nije, spasio je svoju kožu vještim manevrom sa Zoranom Milanovićem pa će se i nakon izbora, kako god oni prošli, moći spasiti ako netko iz stranke ne pokaže ambiciju da sjedne u njegovu fotelju. Vodstvo Domovinskog pokreta već sada može biti zadovoljno jer je stranka najbolja “udavača” i bez nje će biti teško oformiti većinu u Saboru.
Ali za Plenkovića je povoljna samo jedna opcija – pobjeda, koja nakon osam godina vlasti ozbiljno dolazi u pitanje. Sada kada je izvjesno da ga ne čeka neka europska karijera, u slučaju poraza njegova politička karijera bila bi završena.
Moćni premijer koji je najdulje izdržao kao stanar Banskih dvora neće se moći zadovoljiti nekim nevažnim mjestom u europskoj administraciji, ali ni sjedenjem u trećem redu u Saboru. Sigurno je samo to da bi ga “njegovi” preko noći skinuli s mjesta predsjednika stranke.
Presvlačenje kaputa
“U ‘Lisinskom’ se stekao dojam monolita i bespogovornog podržavanja šefa HDZ-a, a tako je to uvijek dok se osjeća moć onoga koji vodi HDZ. A sada se još osjeća autoritet Andreja Plenkovića pa su samo neki ispod glasa iskazivali strah da možemo izgubiti. Mnogo će važnije biti promatrati ponašanje hadezeovca kako se izbori budu približavali, kada će se u zraku osjetiti kako će sve proći”, kaže nam nekoć visokopozicionirani član HDZ-a iz najužeg vodstva, a danas još cijenjeni veteran koji stranku poznaje u dušu.
Tvrdi, presvlačenje kaputa specijalnost je stranke. To se dogodilo i kada je umro Franjo Tuđman i kada je odstupio Ivo Sanader, a pogotovo kada je postalo vidljivo da Jadranka Kosor ne može voditi HDZ jer je izgubila izbore i kada je krenuo juriš europarlamentaraca na Tomislava Karamarka. U pravilu, oni koji su podržavali “starog” šefa ili šeficu prvi su promijenili kurs, čim su osjetili u zraku da dolazi “novo vrijeme”. “Iskreno, to nisam osjetio na skupu u ‘Lisinskom’, ali mi se čini da nisu svi bili sretni kada su vidjeli Tomislava Karamarka. Ne smatram da bi on mogao preuzeti HDZ ako Plenković ode, ali neki su očito, što se vidjelo i po pljesku koji je dobio, u njemu vidjeli zamjenu za sadašnjeg predsjednika. Što, vjerujem, samom Plenkoviću nije bilo baš drago, usprkos tomu što je svog prethodnika ljubazno pozdravio pred svima”, tvrdi naš sugovornik.
Po njegovu mišljenju, Plenkovića će zdušno podržavati svi oni kojima se okružio sve dok su sigurni da će biti izborni pobjednik i da će moći sastaviti novu vladu. Nakon osam godina vlasti premijer je i inače okružen onima koji mu povlađuju u svemu, daju komplimente, bodre ga. “Ne znam ništa osim onoga što čujem, ali Plenkoviću to odgovara. Svi vole čuti pozitivne stvari, pogotovo kada si dugo u politici. Sjećam se kako je Ivo Sanader nekim svojim najbližim suradnicima i prijateljima govorio da mu, nakon što je godinama bio premijer, javno govore ‘vi’. Andrej Plenković realan je čovjek, ali je pitanje koliko su dva naporna mandata na njemu ostavila traga i koliko je pod utjecajem onih koji mu sve odobravaju, na neki se način ulizuju. A mnogi od njih prvi bi presvukli kaput, kličući novom vođi.”
Slab duh pobjede
Za Plenkovića su idući dani “bitka svih bitaka”. Navodno ni on nije očekivao Milanovićev blitzkrieg iako su neki na vrijeme upozoravali i na tu mogućnost. Trebalo je imati puno mašte da se predvide ti događaji koji su zatekli i vrh HDZ-a pa je nekoliko puta korigirana predizborna taktika, a sada je sve to došlo u pitanje. “Pričaju mi kolege iz samog vrha da je još utjecajan Vlado Šeks, koji je na neki način bio arhitekt Plenkovićeva dolaska na vlast. Tu je i nezaobilazni Mate Granić, nekoliko ljudi iz stare garde koji misle glavom zarobljenom u prošlosti. Druga su vremena i ostavila su trag i u sredinama u kojima je HDZ uvijek bio jak. Nisam siguran da je početak kampanje bio kao u ona stara dobra vremena, kada se osjećao duh pobjede, kada je u zraku bilo pobjedničke atmosfere. Možda se varam, ali takav mi je prvi dojam”, govori naš sugovornik.
Svaki političar ima problem kada želi ostvariti treći mandat na čelu Vlade. To je i u Europi rijetkima uspjelo, Angeli Merkel i Tonyju Blairu, ali su nakon toga i oni bili siti vlasti, kao i građani njih. Plenković je pred istim izazovom i dosad mu je najveći adut bio da nije imao dostojnog konkurenta. Nitko nije vidio Peđu Grbina ili Sandru Benčić kao premijere, autoritete, lidere, i na tome je Plenković gradio svoju uspješnu karijeru. Bio je suveren u verbalnom odmjeravanju snaga sa svojim konkurentima pa su i oni koji ne podržavaju HDZ podržavali njega “jer nema nikog drugog”. Imao je nevjerojatnu sreću što se u osam godina u Hrvatskoj nije pojavio neki političar s karizmom koji je mogao povući mase. Prepucavanje sa Zoranom Milanovićem nije bilo ozbiljno shvaćeno jer predsjednik nema neke ovlasti. I na tome je počivala strategija i prije trećih izbora, pogotovo zato što je SDP bio na niskim granama, a stjecao se dojam da je i Milanović digao ruke od ljevice, svjestan da nisu dovoljno sposobni ugroziti premijera.
Postao je ranjiv
S druge strane, redali su se uspjesi u Europi, a opet nitko nije mogao misliti da će se ulazak u Schengen pretvoriti u debakl. Slovenci su na granicama pa je onih nekoliko mjeseci “Europe bez granica” za Hrvate bilo u stilu “imao pa nemao”. Ni s eurom nije bilo briljantno jer je divljanje cijena poništilo efekt uvođenja europskog novca. A onda su europski desničari, i to oni ekstremni, redom rušili vlade koje su došle iz redova pučana i socijalista, ugrožavajući budućnost EU-a. Sve je to i za Plenkovića bilo opterećenje, ali mu je na ruku išlo što građane malo zanimaju europski trendovi.
“Sada se našao u poziciji da na Europu više ne može računati, a očito nije suveren kao premijer ni u Hrvatskoj. Kako god prođe s Milanovićem, bit će to za njega života bitka, ‘biti ili ne biti’. Poraz i promjena vlasti bili bi za hadezeovce bolniji nego kada je Tuđman umro i kada je Račan preuzeo vlast. Svi znaju da je Milanović nepredvidljiv, a već sada prijeti da će ‘naganjati Turudića i Plenkovića’. Što to znači, malo tko može dešifrirati, ali nikako nije dobro ako HDZ loše prođe na izborima. Zato Andrej Plenković mora u znatno drukčijim okolnostima dokazati da je pravi lider i ja vjerujem da je to moguće.”
Naoko, na Plenkoviću se ne vidi umor koji bi bio normalan nakon osam godina bavljenja najtežim poslom u zemlji. Da je ipak više ranjiv, pokazalo je nekoliko verbalnih sukoba s novinarima i u posljednje vrijeme nervoza u razgovoru s njima. Prije mu je bilo važno pokazati europsko lice u tim prilikama, sada se često prepusti emocijama. Ali još je “sve pod kontrolom” i opći je dojam da drži sve konce u rukama. Naš sugovornik tvrdi da će se raspoloženje prema “šefu” više osjetiti u ponašanju hadezeovaca na terenu nego u Zagrebu. Pogotovo kada sve liste budu poznate, tada će biti i više nezadovoljnih.
Zbijanje redova
“Od njih uvijek sve kreće. Tako je bilo i prije, nitko se nije usudio ništa reći Sanaderu ili Karamarku u lice, ali se po kuloarima svašta pričalo. Sada su svi hadezeovci ipak iznenađeni razvojem događaja, ali za nekoliko dana bit će vidljivo u kojem se smjeru događaji kreću. Već ove prve ankete nisu dobro primljene i kažu mi da se već čulo od nekih koji nisu na vrhu ‘što će biti ako izgubimo’. To će pitanje visjeti nad mnogim glavama, a vodstvo HDZ-a svim će se silama truditi da se stvori pobjednička atmosfera u kojoj nema nimalo prostora za defetizam.”
Većina u HDZ-u smatra da će sve ovo što se događa mobilizirati članove stranke i njezine simpatizere, pa i obitelji koje imaju nešto od HDZ-ove vlasti da još više zbiju redove. Ali nedostaju im pravi motivatori, kao što je nekoć bio Milijan Brkić, pa čak i Gordan Jandroković dok je operativno vodio stranku. “Stječe se dojam da je sve na Plenkoviću, a on ipak ne može doslovno tjerati svoje da izađu na izbore u malim sredinama. A o tome sve ovisi. Brkić je nekoć sve kontrolirao, znao je ljude, služio se svim mogućim metodama da disciplinira članove stranke. To sada ne osjećam, ali se možda i varam”, govori naš sugovornik.
Mnoge su sudbine u pitanju ako se promijeni vlast, a najviše Plenkovićeva. U “normalnim” demokracijama ne bi bila neka tragedija da se ne izbori treći uzastopni mandat, ali mi smo još daleko od “normalnog”. U Njemačkoj gospođa Merkel više nije u fokusu i živi mirnim umirovljeničkim životom sa svojim suprugom, u Britaniji Blair je još aktivan, ide po svijetu, drži predavanja. Bili su na meti kritika, Merkel kao kancelarka koja je indirektno podržavala Putina, Blair kao “Busheva pudlica”, ali to nije izazvalo veće potrese. Kod nas nitko ne zna što bi bilo s Plenkovićem kad bi izgubio vlast. Bi li se zadržao njegov utjecaj u HDZ-u ili bi došlo do prevrata u stranci koji bi se odrazio i na njegovu sudbinu kao političara? Bi li Ursula von der Leyen, ako dođe do drugog mandata u Europskoj komisiji, našla neko rezervno ili čak i važno mjesto za svog hrvatskog prijatelja? Tko zna.
Foto : Zoran / TV Wien