Sabor raspravlja Prijedlog zakona o hrvatskom jeziku čijim donošenjem skrb o hrvatskom jeziku i književnosti prvi put dobiva institucionalni okvir.
Zakonom se želi osigurati kvalitetnu razinu hrvatskog jezika u službenim dokumentima i službenoj komunikaciji prema građanima. Njime se ne ograničavaju slobode književno-umjetničkog izražavanja, niti se njime regulira privatna komunikacija.
Zakonom se predviđa osnivanje Vijeća za hrvatski jezik koje bi imalo predsjednika i 14 članova, a bilo bi koordinacijsko savjetodavno tijelo koje će se skrbiti o hrvatskom jeziku i promicati kulturu tog jezika u službenoj i javnoj uporabi.
Pupovac: Zašto bi ćirilica trebala biti proganjana?
U jednom trenutku u Saboru je rasprava postala užarena, a val reakcija izazvao je SDSS-ov zastupnik Milorad Pupovac, što je dovelo do toga da je saborom odjekivao pozdrav ZDS.
“Ne bih volio da mi netko kaže da sam manje jezični patriot ovog jezika samo zato što sam druge etničke pripadnosti. Ja sam za jezičnu toleranciju općenito. Ovaj zakon nikoga ne bi trebao uplašiti, ne nosi sankcije, niti podržavljuje jezik. Ono što ima, a ima ga svaka zemlja koja je donijela specifičan zakon, da jezik tretira kao kulturnu baštinu, a ne kao znanje i umijeće. Ovaj zakon u sebi sadrži određena mjesta koja su riskantna po ravnopravnost manjinskih jezika i pisama. Hrvatski jezik je živ i zdrav, otporan zbog vitalnosti, samosvijesti koja postoji kada je po u pitanju specifičnost u odnosu na zajedničku jezičnu osnovu novoštokavsku, koju dijelimo sa Srbima i Crnogorcima, ali nismo otporni na netoleranciju prema razlikama u jeziku. Zašto bi ćirilično pismo trebalo biti proganjano u Hrvatskoj kao što jest? Da nije tako ne bi se šef komunalnog redarstva u nekoj općini sjetio maknuti spomenik i ne bi se oni, koji se danas pozivaju na zakonitost, odupirali provođenju zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma čekićem i demonstracijama. Ne bi djeca imala strahove da uče to pismo. Ako ne bude tako da ovaj zakon razumije da je u svakom jeziku pojedinac, kojeg se ne smije lišiti prava izbora na riječ, na oblik, na iskaz, onda će služiti kao pretpostavka za ograničavanje slobode u jeziku. Razlike u poimanju toga što je više i manje hrvatsko ne bi trebale biti izlike za mržnju”, rekao je Pupovac.
Na to je povredu poslovnika prva tražila Marija Selak Raspudić.
“Ova rasprava je sjajan lakmus papir. Primjerice, Možemo! je protiv Zakona o hrvatskom jeziku, ali su za deklaraciju o zajedničkom jeziku. Mi iz Mosta smo protiv deklaracije o zajedničkom jeziku, a podržavamo Zakon o hrvatskom jeziku. a čini se da imate one koji su i za deklaraciju o zajedničkom jeziku i za Zakon o hrvatskom jeziku. Anušić je bio u krivu kada vam je rekao da vam je istekao rok trajanja, vama nikad neće isteći rok trajanja”, poručila je Pupovcu.
Pupovac: ‘Recite kolega, koje su to tri riječi?’ Onda mu je Milanović Litre rekao ZDS
Zatim se javio i Marko Milanović Litre (Hrvatski suverenisti).
“Nevjerojatna je dvoličnost, zagovarate pravo izbora na iskaz, a vi pokušavate zabraniti ljudima da govore tri riječi zajedno, jer to kao potiče na govor mržnje”, rekao je zastupniku SDSS-a, koji je odmah reagirao:
“Kolega, govorite jasnije i razgovjetnije, što su te tri riječi? Neka se ne boji i glasno ih izgovori, ako misli da je to nešto čime se može ponositi”, rekao je Pupovac.
“Te tri riječi su za dom spremni”, odgovorio je Milanović Litre.
“Ne kanim nikoga podsjećati ni na čiju ustavnu ili zakonsku dužnost, no reći ću da postoje pozdravi koje se moderna Europa odrekla u bilo kojoj inačici, o tome što to znači za mene kao predstavnika srpskog naroda, neću govoriti”, završio je Pupovac ovu temu.
Autor Kepkke
