Prije točno 16 godina, dana 16. listopada 2007., oko 6:30 sati na autocesti Zagreb-Lipovac kraj Nove Gradiške život je izgubio jedan od najpopularnijih glazbenika na našim prostorima, Toše Proeski. U trenutku smrti imao je samo 26 godina.
Prava istina doznala se tek dvije godine nakon smrti
Što se točno dogodilo tog kobnog jutra, javnost je do najsitnijih detalja doznala tek dvije godine nakon nesreće.
“Prednja desna strana vozila u kojem je bio Toše Proeski, zbog siline udara, doslovce se podvukla, u duljini od čak 2,2 metra, pod tovarni sanduk prikolice, koja je u toj situaciji počela snažno pritiskati stup krova Touarega između vrata i vjetrobrana s desne strane, na kojoj je Proeski bio u poluležećem položaju i vezan sigurnosnim pojasom. Od siline udara pjevačevo se tijelo naglo trznulo i podiglo, a krov vozila se istodobno silovitom snagom spuštao prema njegovoj glavi. Njegova je glava u svome kretanju naglo zastala, tijelo je produžilo svoje okomito kretanje, pa je pjevačeva smrt nastupila zbog tzv. smicanja glave prema donjem dijelu tijela”, rekao je za Večernji list prometni vještak Darko Konjević iz Slavonskog Broda, koji je izvršio očevid na mjestu nesreće.
O brzini vozila u trenutku nesreće ne mogu se složiti hrvatski i makedonski vještaci. U Hrvatskoj je, naime, zaključeno da je brzina bila 171 km na sat, a u Makedoniji je utvrđeno da se vozilo kretalo brzinom između 140 i 158 kilometara na sat.
Večer prije nesreće dao svoj posljednji intervju
Večer prije tragedije Toše je dao svoj posljednji intervju. U makedonskoj emisiji “Vrteška”, vidno iscrpljen, govorio je o teretu slave. Pjevač se dotad rijetko žalio pred novinarima, no u ovom intervjuu se nije mogao, ili htio, suzdržati.
“Želio bih se malo trgnuti od svega, ali ne mogu! Mašinerija me je stavila, kako to kažu, ‘u bubanj’ i gotovo. Nema povratka. Tražim povratak od svakodnevnih intervjua, od šminkanja, od skidanja šminke, pakovanja! Svega mi je do ovdje! Smeta mi sve. Želim, a ne mogu otići na večeru ili trgovinu”, rekao je Toše tri sata prije nego što je krenuo na put koji ga je stajao života.
“Šetao sam ispred izloga i shvatio da više od sedam godina nisam izašao, prošetao gradom i rekao sebi: “Ovo mi se sviđa, ući ću u trgovinu” Mislite da ne želim? Želim. Kao i svi normalni ljudi”, bile su njegove posljednje riječi u eteru.
Autor Danny Mekic
