Odnosi između Hrvatske i susjedne Mađarske koju vodi premijer Viktor Orban tijekom mandata premijera Andreja Plenkovića uvijek su se predstavljali kao stabilni i prijateljski. Osim što se Plenković trudio ostaviti taj dojam, i njegov šef diplomacije Gordan Grlić Radman vodi prijateljski orijentiranu politiku prema Mađarima, koji godinama u Hrvatskoj imaju ogromne, geostrateške, poslovne, financijske i razne druge interese.
To je vidljivo i na primjeru Slavonije i Baranje, u koju Mađari ulažu milijune gradeći u tom dijelu zemlje svoje zajednice, pa čak i stadion u Osijeku, na što i dio Slavonaca ipak gleda s oprezom, podsjećajući na veliku kartu Mađarske koju su svojedobno društvenim mrežama dijelile Orbanove kolege. Izgleda, međutim, da je i premijer Plenković odlučio okrenuti novu stranicu u odnosima s Orbanom te da se oni zaoštravaju, i to u interesu hrvatske strane. Da su odnosi između Hrvatske i Mađarske na klimavim nogama, moglo se naslutiti i nedavno, nakon što se u medijima počelo govoriti o tome da je hrvatski predsjednik Vlade osobno blokirao prodaju Fortenove Indoteku.
Netransparentni kapital
Riječ je o kompaniji koja je u većinskom vlasništvu jednoga od najimućnijih Mađara, Daniela Jellineka, i to navodno zbog toga što su postojale naznake da je on u toj transakciji samo predstavnik, odnosno paravan za netransparentan mađarski kapital koji se izravno povezuje s mađarskim premijerom Orbanom. Ta Plenkovićeva blokada navodno se ozbiljno odrazila na odnose hrvatskog i mađarskog premijera, ali Plenkovića to ne treba zabrinjavati jer je Orban već dugo na europskoj crnoj političkoj listi zbog otvorenog koketiranja s Putinom te stalnog provociranja čelnika Europske komisije. Od njih bi Plenković, zahvaljujući okretanju stranice u odnosima između Hrvatske i Mađarske, mogao imati potporu za nastavak svoje karijere u Bruxellesu ako se za to odluči nakon nadolazećih parlamentarnih izbora. Prema neslužbenim informacijama koje zadnjih tjedana dolaze iz poslovnih krugova, nove okolnosti oko Fortenove, Janafa i LNG terminala mogle bi poremetiti odnose između Mađarske i Hrvatske, ali isključivo zato što Mađari ostaju bez ozbiljnog novca.
Nije nepoznanica da su Mađari u Hrvatskoj posebno zainteresirani za sektore poljoprivrede i energetike, a to se pak može svesti na INA-u, Fortenovu i LNG terminal na Krku. Mađarska vlada još je u travnju 2019. dala ponudu za kupnju 25 posto udjela u LNG terminalu koji se tada počinjao graditi u Hrvatskoj, a njihov ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto govorio je i tijekom posjeta našoj zemlji kako je strateški mađarski interes da se taj terminal izgradi i da se njihovoj zemlji plin ponudi po konkurentnoj cijeni. Da su doista od mađarske strane primili pismo namjere za kupnju 25 posto plus jedne dionice u LNG terminalu, svjedočio je i bivši ministar gospodarstva Tomislav Ćorić. Ne treba zaboraviti da je predsjednik Zoran Milanović svojedobno Ćorića optuživao da radi za mađarske interese, što je, doduše, on vrlo brzo demantirao.
Ostali bez udjela
U proljeće iduće, 2020. godine, ponovno se oglasio mađarski ministar vanjskih poslova koji se opet dotaknuo LNG terminala na Krku pa je nakon potpisivanja izjave s ministrom prometa Olegom Butkovićem poručio da mađarska strana na LNG gleda kao na veliku priliku ne samo za Hrvatsku nego i za cijelu regiju. Tijekom studenoga te iste godine mađarski ministar Szijjarto je i nakon videokonferencije koju je održao s europskom povjerenicom za energetiku Kadri Simson opet poručio kako je LNG terminal na Krku vitalan za Mađarsku i ključan za opskrbu Mađarske plinom. Mađari su, dakle, najprije bili zainteresirani za vlasništvo u LNG-u Hrvatska, ali ne i za zakup kapaciteta, ali su se potom ipak odlučiti zakupiti ozbiljne količine preko svojih kompanija MET i MVM, čime su osigurali da popunjenost terminala bude 98 posto. Sa zakupom od dvije milijarde kubičnih metara na godišnjoj razini eliminira se potreba za naplatom takozvane SOS naknade, to jest naknade za sigurnost opskrbe koju bi kod zakupa manjeg od 1,1 milijarde kubičnih metara plaćali isključivo potrošači plina u Hrvatskoj u skladu s odredbama takozvanog lex LNG-ja. Kada se govori o LNG terminalu na Krku, treba reći da je njegov kapacitet 2,6 milijardi kubičnih metara, a treba spomenuti i to kako je od ožujka prošle godine, odnosno od izbijanja rata u Ukrajini, PPD doista krenuo u ozbiljan zakup kapaciteta LNG terminala te je do danas Prvo plinarsko društvo u pet intervala dokupljivalo slobodne kapacitete. U ožujku ove godine PPD je doista zakupio sve slobodne kapacitete LNG terminala na Krku do 2037., s tim da treba napomenuti kako su do 2027. značajne kapacitete imale dvije velike mađarske tvrtke, MET i državni MVP. PPD-u je pak glavni partner u ovom poslu British Petroleum.
Zanimljivo je u ovom kontekstu podsjetiti i na kaznu koju je PPD dobio od mađarskog regulatora, a koja se smatra iznimno visokom. Da doista jesu početkom lipnja kažnjeni od mađarskog regulatora MEKH-a, potvrđuju nam i u samom PPD-u te kažu kako je riječ o kazni u iznosu od 1,350.000 eura. “U odluci mađarskog regulatora (MEKH) kojom je kaznio PPD stoji da nije došlo do pokušaja manipulacije tržištem te da nije došlo do manipulacije koja bi bila provedena širenjem informacija, obmanom ili prikrivanjem, ali da je PPD prekršio uredbu EU (REMIT) jer se dogodio učinak manipulacije, tj. konkretno, pa iako nije postojala namjera manipulacije, samim natjecanjem PPD-a na aukciji rasla je cijena transporta plina”, objašnjavaju u Prvom plinarskom društvu kojem se na teret stavljalo da je od 17. do 26. siječnja 2022. godine sudjelovao na dražbi za zakup plinskih transportnih kapaciteta za plin koji je trebalo prevesti iz Austrije u Mađarsku na graničnom prijelazu Mosonmagyarovar bez stvarne namjere da taj plin preveze, a s namjerom da podigne cijenu transporta plina na tom prijelazu tijekom dražbe.
“Kao što se na burzama trguje plinom, na sličan se način na dnevnoj razini održavaju i aukcije za transport plina koji se plaća u svakoj zemlji kojom plin prolazi na putu do odredišne točke. Opskrbljivači se na aukcijama natječu za transportne kapacitete nudeći određenu cijenu za transport ne bi li ugovoreni plin dostavili svojim kupcima. Tijekom sporne aukcije cijena transporta plina narasla je na PPD-u neprihvatljive razine te je PPD pronašao alternativni, jeftiniji transportni pravac iz Slovačke i povukao se iz aukcije. PPD je zatim prevezao istu količinu plina za koju se nadmetao na aukciji iz Austrije u Mađarsku, ali alternativnim, jeftinijim pravcem iz Slovačke”, objašnjavaju u PPD-u odbacujući teze o manipulaciji tržištem. Kažu kako su umjesto toga odabrali najpovoljniji izbor u duhu legalne tržišne konkurencije, s tim da takvu optimizaciju i PPD, ali i drugi sudionici zajedničkog europskog tržišta provode svakodnevno prevozeći plin između europskih zemalja s ciljem minimiziranja troškova i komercijalne optimizacije. PPD je svoju visoku kaznu platio, ali se na odluku ipak žalio jer je riječ o neuobičajeno visokoj kazni za takvu vrstu prekršaja, što su potvrdili i drugi akteri na tržištu. Kazni unatoč, PPD u tom trenutku počinje ozbiljno rasti i bilježiti prihode veće od 107 milijuna eura u 2022.
Energetsko čvorište
Kaznu im je inače dodijelila nova čelnica mađarskog regulatora MEKH-a Edit Juhasz, koja je na tu poziciju došla iz MVM-a, gdje je bila zamjenica glavnog izvršnog direktora i savjetnica za pravne poslove. Riječ je, dakle, o osobi koja dolazi iz državne tvrtke koja je najviše financijski izgubila PPD-ovim zakupom kapaciteta.
Podaci FINA-e za 2022. otkrivaju da su dvije spomenute mađarske tvrtke samo zbog LNG terminala na trećem i četvrtom mjestu najvećih kompanija koje posluju u Hrvatskoj.
Na priču o LNG-u valja gledati i geopolitički, pa tako treba spomenuti kako Mađarska preko Družbe dobiva mnogo cjenovno povoljnije ruske nafte, ali to bi uskoro moglo prestati. Treba podsjetiti kako su na zahtjev Mađarske članice EU-a raspravljale o JANAF-u, a Mađari nastoje od JANAF-a i Hrvatske dobiti što povoljnije tranzitne tarife za prijevoz ruske nafte, što će im biti značajno ako odluče tu naftu u većim količinama uvoziti preko Omišlja i JANAF-a, koji im je uz potporu Plenkovićeve vlade ipak ponudio skuplje tarife pa su Mađari na sastanku u Bruxellesu nedavno zatražili od EK da propiše tranzitne tarife Jadranskom naftovodu.
Istodobno je EU odredio datum postupnog ukidanja uvoza ruskog plina za 2027. godinu, a prema planu EK, JANAF bi trebao postati strateški europski naftovod. Ideja je i da se prošire kapaciteti LNG terminala, a Hrvatska iz toga ima mogućnost postati energetsko čvorište ovog dijela Europe. U pozadini tih opcija koje se Hrvatskoj nude nalazi se veliko energetsko nadmudrivanje između nas i Mađara, pri čemu se naša pozicija promijenila u pozitivnom smjeru jer su Mađari dosad dominirali kroz MOL, a odsad bi oni mogli ovisiti o Hrvatskoj te uvoziti našu naftu i plin. Dobro je poznato da su donedavno susjedi Mađari ostvarivali ogroman profit na ruskoj nafti i plinu, a sada bi mogli upasti u probleme zbog rata u Ukrajini i promjene geopolitičkih okolnosti koje Hrvatskoj otvaraju mogućnost da uzvrati udarac MOL-u zbog njegova upravljanja INA-om.
Regionalni igrač
Mađarske tvrtke će inače do 2027. zbog pozicije LNG-a na Krku ostati bez 3,7 milijardi eura, a terminal koji ima ogromnu financijsku i simboličku vrijednost za Hrvatsku ostaje u rukama hrvatskih poduzetnika. Naravno da je gubitak kapaciteta već izazvao negodovanje i bijes mađarske administracije, posebno zbog toga što to stiže nakon Plenkovićeve blokade u slučaju Fortenove, čime najbliži krug Orbanovih prijatelja ostaje bez stotina milijuna eura. Nije teško zaključiti da mađarski premijer na ovo neće gledati prekriženih ruku, posebno zbog toga što i dalje ostaje nepoznato u kojem će smjeru ići istraga koja se odnosi na nestale milijarde iz INA-e.
Zanimljiv osvrt na ovu temu ima i energetski analitičar Ivan Brodić, kojega smo uz ostalo pitali ima li ova situacija s LNG-om ikakvog utjecaja na hrvatske građane, ali i na energetsku sliku Hrvatske.
“Riječ je o tome da je PPD zakupio raspoložive postojeće kapacitete, a radi se i o kapacitetima koji su do 2027. godine, dakle riječ je o kapacitetima koji će nastati nakon podebljanja odnosno povećanja ukupnog kapaciteta”, objašnjava Brodić te dodaje da je sada raspoloživi kapacitet oko 2,66 milijardi prostornih metara. Ipak, napominje kako aktualni zakupci ostaju u svojim ugovornim obvezama, a nakon toga do 2037. godine svi raspoloživi kapaciteti ostaju u zakupu PPD-u, radi se o do sada postojećim kapacitetima, o kapacitetima nakon povećanja terminala tek ćemo govoriti. “Riječ je o veleprodaji plina kojega će u Hrvatskoj biti. Cijena, naravno, ovisi o burzovnim kretanjima na tržištu i o tome po kojoj će cijeni PPD ugovarati dobavu plina. Zakup kapaciteta znači da oni imaju pravo na terminalu po kumulativi određenih kapaciteta dovesti brod”, objašnjava nadalje naš sugovornik te napominje da će plina u svakom slučaju biti, što je važno za Hrvatsku koja proizvodi oko 0,8 milijardi od potrebnih 2,6 milijardi, ovisno o tome kada i koliko Petrokemija radi.
“Bit će plina za hrvatsko tržište, vjerojatno će se PPD kao ozbiljan trgovac okrenuti i prodaji hrvatskim operatorima, ako se nešto nepredviđeno ne dogodi, to znači da Hrvatska u idućih petnaestak godina neće imati problema s opskrbom plinom”, tumači analitičar koji kaže da se ne zna jesu li Mađari u gubicima, ali se zna da je MVM, koji je mađarski ekvivalent HEP-u, zakasnio sa zakupom kapaciteta na LNG Hrvatska. “Zašto su zakasnili, teško je reći – jesu li očekivali ili očekuju da će u bliskoj budućnosti energenti s istoka, odnosno iz Rusije, ponovno postati lako dostupni, što je teško očekivati. Pretpostavljam, s obzirom na to da je riječ o javnom poduzeću pod nekakvom kontrolom mađarske politike, posrednom ili neposrednom, da se ipak radi o određenoj poslovnoj lijenosti, a ne toliko dalekom promišljanju. MVM je do prije godinu i nešto, kada je nastao prijepor između PPD-a i Gazproma, a oni sada idu na arbitražu u Austriji, imao s PPD-om dogovor o zamjeni plina. PPD je uvozio plin od Gazproma na čvorištu u Slovačkoj, a MVM je zakupljivao ovdje ozbiljne kapacitete i ima još taj zakup do 2025. To je bilo oko 0,9 milijardi prostornih metara. Oni su taj plin u Hrvatskoj mijenjali zato što su izbjegavali skupe troškove transporta plina kroz Mađarsku, odnosno kroz Hrvatsku, ovisno o kome je riječ”, objašnjava Brodić nadalje te naglašava da su ovdje dvije stvari zanimljive. Prva je da je PPD platio neuobičajeno visoku kaznu početkom ljeta koju im je izrekao MEKH, mađarska verzija HERA-e, na čijem je čelu bila Edit Juhasz.
“Ona je bila prva pomoćnica ministra vanjskih poslova Mađarske Szijjarta u trenutku kada se LNG na Krku gradio i u trenutku kada je Mađarska ulagala velike napore da njihove državne kompanije preuzmu kontrolni paket vlasničkog udjela u infrastrukturi, što ni jedna ozbiljna država ne bi sebi dopustila, pa tako nije ni Hrvatska”, govori Brodić koji ne želi ništa insinuirati, ali naglašava da se ne bi kladio da to sve nije povezano, kao što se ne bi kladio ni da napadi u Hrvatskoj koji su se događali početkom ljeta na kompaniju PPD nemaju veze s time. “Slučajnosti su u ovom trenutku frapantne” smatra naš sugovornik koji podsjeća da su ruski energenti pod sankcijama uz iznimku Slovačke i Mađarske, s time da Mađarska energente koje je uvozila nije smjela izvoziti. Vrlo je izgledno da će Mađarska s time morati prestati ako se nastavi sukob u Ukrajini, što je izgledno, a to joj donosi probleme, dok se s druge strane PPD-u otvara mogućnost prodaje plina na gotovo cijelom europskom tržištu.
“Hrvatska je postala zemlja gdje se ne troši zadnja molekula uvezenih energenata, nego se iz Hrvatske izvozi. Imamo dobru infrastrukturu zahvaljujući LNG-u na Krku i JANAF-ovim skladištima u Omišlju”, govori Brodić koji napominje da Hrvatska nije neki veliki igrač, ali postaje jako važan kotačić na energetskom tržištu, dok PPD postaje najvažniji regionalni igrač u energetskom smislu.
Upućeni u tematiku tvrde da postoji mogućnost da za dio biznisa s plinom u INA-i odgovornost snose horizontalni menadžeri iz MOL-a bliski ondašnjim političkim krugovima, a ne Škugoru neposredno nadređeni Gyorg Patko koji je maknut iz MOL-a i sada radi za Petrol, te ostali koji su se u hrvatskom javnom prostoru spominjali. MOL, naravno, neće dopustiti još jednu optužnicu hrvatskog pravosuđa protiv njihovih menadžera, posebno zato što je dio njih bio i ostao isprepleten s HDZ-ovim kadrovima u INA-i. Što se pak tiče onih koji će u energetskoj priči problematizirati PPD i Vujnovca, treba reći da je on zaista postao veliki regionalni igrač koji, doduše, svoje političke i ekonomske veze nikada nije ni krio.
Foto : Zoran / TV Wien