HRVATSKI NAČIN
Zvuči patetično i licemjerno, ali prema financijskim tranšama koje su od međunarodnih financijera upućene prema Hrvatskoj, hrvatska vlada na čelu s premijerom Plenkovićem odlučila je iskoristiti katastrofalnu situaciju u hrvatskom pravosuđu i pritom dobro zaraditi. Nitko od medija i političara iz opozicije nije postavio pitanje gdje će završiti više od 10 milijardi eura pomoći pravosuđu. Iako je već potrošeno 100 milijuna, nitko nije primijetio nikakve promjene nabolje.
A nužne promjene u pravosuđu trebaju krenuti od činjenice da je pravosuđe rak-rana Hrvatske. Iz prakse drugih zemalja članica Europske unije može se zaključiti da nema reforme pravosuđa u Hrvatskoj dok god pravosudni dužnosnici i članovi političke i pseudopoduzetničke oligarhije ne završe u zatvoru.
Polazeći od takvog razmišljanja, nameće se zaključak da bi Hrvatska najviše novca trebala uložiti u zatvorski sustav jer su zatvorske jedinice pretijesne za sve one kojima bi mjesto bilo u zatvoru kada bi se kriminal, korupcija, mito, nepotizam i s njim povezano nezakonito postupanje ispravno sankcionirali.
Stanje u pravosuđu izravno se reflektira i na sve ostale dijelove društva. Gospodarstvo je u opadanju, tim više što je, prateći javno dostupne podatke, vidljivo da se poticajima i povoljnijim financijskim sredstvima financira isključivo oligarhija. Oprosti dugova i bespovratna sredstva namijenjeni su za tu istu grupu, baš kao i mnoge druge prednosti koje su većini građana u Hrvatskoj nedostupne.
Ogroman teret
Da bi jedni imali puno, i da bi im se moglo poklanjati, drugima treba nametnuti prekomjerni teret plaćanja obveza i treba im se oteti imovina. Trenutno stanje u pravosuđu ukazuje na to da su sudovi instrument u rukama oligarhije uz pomoć koje ostvaruju svoje ciljeve. U tu svrhu instalirani su na sudovima u Hrvatskoj suci poslušnici, njihovi braća i sestre, djeca, rođaci, tastovi i punice, svekrve, šogorice, cijele obitelji sudaca. Stoga je stanje u hrvatskom pravosuđu jednostavno nepopravljivo.
Gospodarstvo i mali poduzetnici propadaju, investicije zaobilaze Hrvatsku u kojoj je stvoreno ozračje pravne nekažnjivosti za dio populacije, dok djeca svih onih koji nemaju gotovo nikakva prava napuštaju Hrvatsku. Takvo stanje neposredno utječe i na demografsku politiku jer Hrvata je sve manje, i za sve to je krivo upravo korumpirano i nefunkcionalno pravosuđe. Bez radikalnih promjena i čvrstih rezova kojima bi se presjekao korupcijski čvor povezan sa sudstvom, DORH-om i USKOK-om nema ni reforme pravosuđa. Većina ljudi je bez nade i uvjerenja da se u Hrvatskoj išta može promijeniti nabolje.
Novca za “reforme u pravosuđu” ima, ali realnih rezultata nema, a ni jedan od postojećih projekata i planova oporavka ne sadrži retroaktivnu inspekciju sudskih predmeta u kojima su ovršeni građani žrtve korumpiranih sudaca i ovršne mafije. Iz informacija dostupnih iz brojnih sudskih predmeta vidljivo je da su ovrhovoditelji uvijek privilegirani, makar postupali nezakonito i na štetu građana, no ni svakodnevno ukazivanje na više nego vidljive kriminalne radnje u kojima su suci glavna poluga ne uspijeva zaštititi građane i spasiti im novac i imovinu. Hrvatska je puna blokiranih građana i onih koji jedva preživljavaju, međutim, oni ne pune medijski prostor jer nisu medijski atraktivni.
Bijeli štrajk i štrajk pravosudnih službenika ukazao je na nejednakost, nezadovoljstvo i brojne probleme u pravosuđu. Naime, iz svojih izvora doznajemo kako je sucima i pravosudnim službenicima bilo poznato da Hrvatska raspolaže novcem za reformu pravosuđa, za provedbu projekata i programa koji će građanima pružiti sigurnost i jamčiti im pošteno i pravedno suđenje. Točnije, suci su znali da ono što traže mogu i dobiti jer novcem upravlja Ministarstvo pravosuđa. Upravo je ta informacija bila ključna pri donošenju odluke o početku štrajka, međutim, iako su u brzom i kratkom postupku suci bez puno muke dobili traženo (pritom zanemarivši činjenicu da su otprije imali solidne plaće), pravosudni službenici i pravosudni policajci ostali su nezadovoljni jer njihovim zahtjevima nije udovoljeno.
Žestok otpor
Ministarstvo pravosuđa i uprave nadležno je za provedbu reformi i ulaganja. U svrhu realizacije programa Pravosuđe u okviru Fonda za pravdu, prava i vrijednosti, u Hrvatskoj postoje dva programa: program Pravosuđe, i program Građani, jednakost prava i vrijednosti. Program Pravosuđe, koji koordinira Ministarstvo pravosuđa i uprave, trebao bi jamčiti demokraciju, vladavinu prava i zaštitu temeljnih ljudskih prava.
Iako većina građana zna da za uspostavu demokracije, vladavine prava, jednakosti i pošteno suđenje novac uopće nije potreban, već iz pravosuđa treba ponajprije eliminirati sav kukolj koji odstupa od svih tih vrijednosti, služi mafiji i suprotstavlja se zakonima na snazi, diskriminira građane i pruža žestok otpor primjeni europskog prava koje je iznad hrvatskog prava.
Iz svega bi se dalo zaključiti da je novac Europske unije dobar, ali propisi i obveze nisu. Nikomu nije jasno zašto bi za promicanje vladavine prava, za uspostavu neovisnog i nepristranog pravosuđa, za djelotvornost pravosudnog sustava i za djelotvorno izvršavanje pravomoćnih sudskih odluka bile potrebne milijarde eura. Na koji način bi se uopće, trošenjem tih milijardi, uspostavila vladavina prava u Hrvatskoj, kada je ključni problem nesankcioniranje ključnih pravosudnih dužnosnika i osoba iz vlasti koje sudjeluju u korupcijskim i kriminalnim radnjama.
10 milijardi eura, od čega je 3,6 milijardi eura zajmova, trebalo bi jamčiti Hrvatima nekorumpirano pravosuđe? Analizom projekata koji su javno objavljeni na stranici Ministarstva pravosuđa znamo da je objašnjeno da će predmeti biti dodjeljivani sucima i stečajnim upraviteljima slučajnim odabirom. Većina poznavatelja funkcioniranja pravosuđa zna da ta tvrdnja nije točna i da se informatički sustav može prevariti. Dovoljno je nekoliko puta “odvratiti” sustav i doći do suca ili stečajnog upravitelja koji bi trebao dobiti određeni predmet.
Predmeti u ladici
Oni upućeniji biraju i vrijeme kada će neki predmet predati sudu jer sve su to komponente koje će im jamčiti da željeni sudac sudi u njihovu predmetu. S druge strane, ako baš informatički sustav prevari pa predmet dođe k “nepoželjnom sucu”, tada uvijek postoji opcija “presignacija spisa” pa tako postoje dokazi da je neki predmet presigniran nekoliko puta tijekom postupka. O tome je javnosti govorio i bivši sudac Mislav Kolakušić. Uza sve to, nitko ne spominje da na hrvatskim sudovima postoje predmeti koje suci godinama drže u ladici bez održavanja i jedne jedine rasprave. To su slučajevi “jadnika” koji su naivno vjerovali da će pred sudom ishoditi pravdu, dok je druga stranka u postupku privilegirana fizička ili pravna osoba.
Nadalje, sustavom e-spis i e-komunikacija omogućen je sucima i odvjetnicima uvid u podatke o građanima pa umjesto sigurnosti koja bi građanima bila zajamčena, sada postoje brojne zloporabe razmjenom podataka između onih sudaca i osoba koji imaju interes u pojedinom predmetu. Naime, Ministarstvo pravosuđa trebalo bi nužno i ponajprije uvesti “autorizaciju pristupa informacijama”, pa kada pojedini sudac ili zamjenik državnog odvjetnika, policijski inspektor, policajac ili neka druga osoba iz sustava ulazi u neki spis, morala bi o tome postojati službena informacija.
Samo na taj način spriječila bi se zloporaba prava i prodaja informacija. Pravna nesigurnost za građane je dodatno i okolnost da nisu svi informatički pismeni, nemaju svi čak ni pristup internetu, ni adekvatnu opremu, posebice nemaju opremu “za suđenje na daljinu”, što se isto nalazi u novom zakonu o parničnom postupku, ali u praksi nije zaživjelo.
Ministarstvo pravosuđa pak svoje projekte opisuje kao “olakšavanje djelotvornog i nediskriminirajućeg pristupa pravosuđu za sve i djelotvornu pravnu zaštitu, među ostalim elektroničkim sredstvima (e-pravosuđe), promicanjem učinkovitih građanskih i kaznenih postupaka te promicanjem i podupiranjem prava svih žrtava kaznenih djela, kao i postupovnih prava osumnjičenika ili optuženika u kaznenim postupcima”. Naravno da u praksi od svih tih jamstava nema ni slova.
Onemogućeni građani
Sredstva osigurana za provedbu programa Pravosuđe za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2027. iznose 305,000.000 eura.
U sklopu realizacije projekata iz programa Pravosuđe aktivan je i program e-ZIS, Zajednički informacijski sustav zemljišnih knjiga i katastra, kojim se, između ostalog, elektroničkim putem dostavljaju pismena, prijedlozi, prigovori, žalbe u zemljišne knjige. Korisnici toga programa samo su suci, odvjetnici i javni bilježnici, prema tome, sasvim je jasno da građanima nije omogućena djelotvorna pravna zaštita.
Naime, dosad su građani mogli sami napisati prijedlog za upis u zemljišne knjige na gotovim obrascima koji su bili dostupni u svakom zemljišnoknjižnom uredu, mogli su pisati požurnice ili dostaviti prijedlog za brisanje hipoteke, upis hipoteke, ispravnog postupka i slično, dok sada za svaku uslugu moraju plaćati odvjetnika ili javnog bilježnika. Nadalje, građani ne mogu do informacija o svome predmetu jer i dalje ne mogu “ući u zemljišnoknjižni predmet” i pratiti što se s njihovim spisom događa, osim informacije “u radu” ili “u postupku”, “arhiviran”.
Da je Ministarstvo pravosuđa htjelo zajamčiti nediskriminirajuće pravosuđe i djelotvornu pravnu zaštitu, omogućili bi i građanima pristup sustavu e-ZIS pa bi tako mnogi građani uštedjeli i vrijeme i novac podnoseći samostalno prijedlog, prigovor, žalbu putem aplikacije i mogli bi transparentno pratiti tijek postupka. Umjesto toga, pravosuđe se gotovo neobičnom upornošću bori za javno objavljivanje svih sudskih odluka i presuda, s tim da su i dosad na stranici e-oglasna dostupni apsolutno svi osobni podaci građana, što je u izravnoj suprotnosti s Direktivom za zaštitu osobnih podataka i dovodi do brojnih zloporaba s obzirom na to da su sve osobne informacije dostupne svima, što je nedopustivo.
Nema uštede
Posjetitelji zemljišnoknjižnih odjela od siječnja 2023., od kada je na snazi propis za predaju zahtjeva putem e-ZIS-a, mogu potvrditi da su Z. K. odjeli prazni. Odvjetnici i javni bilježnici sada služe doslovno kao urudžbeni odjel koji zaprima i “urudžbira” spise, službenici u zemljišnoknjižnim odjelima te spise printaju i prosljeđuju zemljišnoknjižnim referentima i sucima, da bi tek potom referenti ili suci počeli rješavati predmet. Nejasno je što se takvim pristupom uštedjelo i olakšalo i komu. Ni audiosnimanje sudskih rasprava nije u funkciji iako je nabava opreme isto tako obuhvaćena projektom Pravosuđe.
Iako iz prethodno iznesenog zvuči kao da Hrvatska raspolaže dostatnim sredstvima za učinkovito i djelotvorno pravosuđe, 22. svibnja 2020. Sabor je donio Zakon o potvrđivanju ugovora o zajmu između Hrvatske i međunarodne banke za obnovu i razvitak za projekt “Učinkovito pravosuđe za bolje poslovno okruženje”.
Financiranjem projekta žele se unaprijediti postupci vezani uz poslovne propise i standarde usluga koje sudovi pružaju poduzećima i građanima, kao što su smanjenje administrativnog opterećenja poduzeća u interakciji s državom, uvođenje i proširenje jedinstvene digitalne platforme na kojoj bi se na jednome mjestu omogućila online registracija društva d.o.o. (HITRO.HR), online objavljivanje zahtjeva za ishođenje dozvola za pokretanje poslovne djelatnosti, pojednostavljenje ishođenja dozvola za gradnju i povećanje dostupnosti građevinskih usluga te na koncu “poboljšanje sudskih usluga za poduzeća i građane”.
Korisnici servisa HITRO.HR koji ima urede otvorene širom Hrvatske tvrde da nema puno poboljšanja u brzini i kvaliteti realizacije osnivanja d.o.o. u odnosu na klasičnu registraciju. Štoviše, većinu dokumentacije, i to javnobilježnički ovjerene, i dalje moraju pribaviti osobno i tek sa svom dokumentacijom doći u ured.
Stručno usavršavanje
Dosad je svaki javni bilježnik obavljao proces sastavljanja i ovjeravanja cjelokupne dokumentacije i dostave trgovačkim sudovima pa je zapravo bilo dovoljno omogućiti da javni bilježnici imaju elektroničku komunikaciju s trgovačkim sudovima, što ni danas nije moguće jer sudski registri trgovačkih sudova nisu uključeni u e-komunikaciju.
Kad je riječ o izdavanju Obavijesti o razvrstavanju koja bi trebala biti izdana hitro, i dalje se čeka nekada po tri tjedna, što se prije provedbe svih ovih skupo financiranih projekata moglo ishoditi za sat ili dva izravno u prostorijama Državnog zavoda za statistiku, jer kažu djelatnici u DSZ-u, nema ih dovoljno za pisanje Obavijesti. Iako zapravo nikomu nije jasno, ako je provedena informatizacija, digitalizacija i povezivanje službenih tijela radi lakšeg pristupa građana informacijama i dokumentima, zašto broj institucija koje građani trebaju posjetiti i kod kojih trebaju ispuniti zahtjeve nije smanjen, odnosno zašto građani neke radnje, prijave i zahtjeve ne mogu sami poslati putem elektroničke komunikacije.
Umjesto čišćenja sudova i odvjetništava od podmićenih i korumpiranih službenika, Strategijom je obuhvaćen Zakon o sprečavanju sukoba interesa, elektronički alati i administrativni kapaciteti za DSV i DOV, izmjene Stečajnog zakona, izmjene Zakona o kaznenom postupku, održavanje ročišta na daljinu, Zakon o zaštiti osoba koje prijavljuju nepravilnosti, digitalno polaganje državnog ispita, programi stručnog usavršavanja pravosudnih dužnosnika i službenika i kodeks etike za saborske zastupnike i za dužnosnike u izvršnoj vlasti.
Uglavnom projekti u okviru Strategije borbe protiv korupcije 2021. – 2030., osim neprekidnih izmjena i dopuna zakona, u stvari ne sadrže ni jednu jedinu riječ korupcija, ni projekt kojim bi se korupcija iskorijenila, što nas i ne iznenađuje. Ne zaboravimo, Hrvatsku vodi politička stranka pravomoćno osuđena za korupciju.
Bivši predsjednik vodeće političke stranke prema pravomoćnoj presudi državi mora vratiti 14,9 milijuna kuna nerazmjera između imovine i zakonskih primanja, dok je politička stranka na vlasti HDZ morala platiti 3,5 milijuna kuna kazne državi i vratiti 14,6 milijuna kuna nepripadne koristi. Aktualni predsjednik Hrvatske demokratske zajednice nakon primitka pravomoćne presude izjavio je da to nije problem, platili su kaznu i vratili novac u državni proračun, tvrdi HDZ. Možda im je financiranje Strategije borbe protiv korupcije olakšalo isplatu?
S obzirom na to da je Ministarstvo pravosuđa neposredno nadležno za provedbu strategije oporavka pravosuđa, a predsjednik Zoran Milanović, kao supotpisnik, informiran je o kreditu od 100 milijuna, i jednu i drugu instituciju upitali smo kako je potrošen taj novac i koliko je nakon te financijske injekcije pravosuđe postalo učinkovitije? Odgovor na ta pitanja do zaključenja broja nismo dobili.
Dnevno.hr
