Želimo čestitati imendan svima koji nose imena: Antun, Ante, Antoan, Antonija, Antica

SVETI ANTE PADOVANSKI: Zaštitnik siromašnih i potlačenih 

Ne postoji osoba, kršćanska, katolička, koja u svom životu nije zazvala svetog Antu. Kad dođete u Padovu, gdje počiva Svetac, nikad nećete naći prazan trg niti crkvu. Svecu dolaze ljudi sa svih strana svijeta. Mole se, radoznali su, dive se, čude se. Bolesni dolaze da dotaknu moći i mole za ozdravljenje. Takav je sveti Ante. Čudesan, opčaravajući! Svi ga vole. On je čudotvorac, mogli bismo reći, kao nijedan drugi svetac. Njega zazivaju za pronalazak izgubljenih stvari, mole mu se putnici, zaštitnik je i pomoćnik u ljubavi, zazivaju ga bračni parovi za sretan brak, pomoćnik je u neplodnosti, smiluje se u groznicama, mole mu se i zazivaju ga kod opsjednuća, protiv sila zla i sotone, u svakojakim katastrofama. Pomoćnik je i zaštitnik domaćih životinja (konja i magaradi). Jednostavno ga svi i u svakoj potrebi mole i sveti Ante pomaže…

Sveti Antun Padovanski se rodio 15 kolovoza 1195. godine u obitelji uglednih roditelja u Lisabonu, glavnom gradu Portugala. Na krštenju je dobio ime Ferdinand. U petnaestoj godini nalazi se u samostanu augustinaca. Želi biti redovnik. Dvije godine kasnije iz Lisabona premješta se u Coimbaru u augustinski samostan sv. Križa. Tijekom osam godina temeljito proučava Sveto Pismo i teološke znanosti. Kad su u Maroku bili pobijeni neki franjevački misionari iz Portugala, odlučio je otići u Maroko kao misionar, no odmah se teško razbolio i morao vratiti nazad. Živio je povučeno i skromno. Poglavari su ga odredili da pomaže u kuhinji, no on se ne buni i pere suđe. Kada se razbolio jedan propovjednik prije propovijedi, padne kocka na Antuna da ga zamjeni. On prihvati poziv te održi tako lijepu i sadržajnu propovijed da su slušatelji bili zadivljeni. Franjevački poglavari određuju da bude profesor bogoslovlja u Bologni. Poznavao je tako dobro Sveto Pismo da je nazvan od Pape Grgura IX. “škrinjom Saveza Božjega”.

U ono vrijeme širilo se po Italiji i južnoj Francuskoj krivovjerje Valdenza i Albingenza. Dominikanci i franjevci su nastojali svojim propovijedima obraćati te krivovjerce. I sveti Antun je vršio taj apostolski posao. Njegove propovijedi tako su privlačile da je nekada bilo i 30.000 slušatelja. Antun bijaše slaba zdravlja, no, unatoč tome godine 1231. držao je korizmene propovijedi u Padovi. Nakon tih propovijedi teško je disao zbog slabosti srca.

Umro je 13. lipnja 1231. na rubu grada Padove. Devet mjeseci nakon toga Papa Grgur IX. proglasio ga je svecem. Njegovo mrtvo tijelo godine 1263. preneseno je u veliku crkvu u Padovi sagrađenu njemu na čast. Kad je sveti Bonaventura, tadašnji general franjevačkog reda otvorio škrinju, cijelo tijelo našao je sagnjilo, a ostao je čitav jezik, koji se čuva u njegovu svetištu u Padovi. Čini mi posebnu čast i zadovoljstvo da se kao i moji preci molim Svetom Anti i dajem se u njegov Sveti zagovor, da pomogne svima znanim i neznanim, jer on je u svojoj svetosti i proglašen Svecem cijeloga Svijeta!