Nakon što je 2018. godine bivši američki predsjednik Donald Trump donio odluku o priznanju Jeruzalema izraelskim glavnim gradom i u njega iz Tel Aviva preselio američko veleposlanstvo, uslijedio je val oštrih prosvjeda i političkih i drugih kritika diljem svijeta.
Ne samo iz, očekivano, islamskih zemalja koje Jeruzalem smatraju i svojim svetim gradom, s trećim po važnosti islamskim svetištem – džamijom Al-Aksa na Brdu hrama, a ingerenciju nad Istočnim Jeruzalemom i dalje priznaju susjednom Jordanu.
Tako je jedan od oštrijih kritičara ove Trumpove odluke bila i Europska unija, čije članice do dan danas nisu premjestile svoja diplomatska predstavništva iz Tel Aviva u Jeruzalem, a to je, uostalom, učinio i vrlo mali broj svjetskih zemalja uopće. Naime, dobro je znano da su pojedine važne članice EU tradicionalno kritizirale izraelsku politiku prema palestinskom pitanju i da do danas u mnogomu drže palestinsku stranu tražeći pravedno rješenje istoga.
Ali, što se Europske unije tiče, neke bi se promijene u tom smislu mogle dogoditi uskoro. Barem ako je vjerovati vijesti koju je objavio utjecajni izraelski medij The Jeruzalem Post (JP).
Mađarska otvara veleposlanstvo u Jeruzalemu?
Mađarska će biti prva država članica EU-a koja će preseliti svoje veleposlanstvo u Izraelu u Jeruzalem, najavio je izraelski ministar vanjskih poslova Eli Cohen tijekom posjeta Budimpešti u srijedu, navodi Jerusalem Post.
“Mađarska nas podržava u međunarodnoj areni”, kazao je Cohen govoreći u Chabad sinagogi. “Još dobrih vijesti… je da će za nekoliko tjedana Mađarska biti prva država EU-a koja će objaviti kako premješta svoje veleposlanstvo u Jeruzalem. Ovo je sjajna vijest za Jeruzalem, glavni grad židovskog naroda više od 3000 godina”, dodao je izraelski šef diplomacije.
Mađarski veleposlanik u Izraelu Levente Benkö izjavio je: “Mađarska vodi trgovinski ured u Jeruzalemu od 2019. i do sada nije donijeta odluka o daljnjim potezima.”
Kako dalje navodi JP, novoizabrani paragvajski predsjednik također je izjavio kako planira preseliti veleposlanstvo svoje zemlje natrag u Jeruzalem kada stupi na dužnost u kolovozu ove godine. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu nazvao je novoizabranog paragvajskog predsjednika Santiaga Penu kako bi mu čestitao na pobjedi i pohvalio njegov plan za premještanje veleposlanstva.
Asunción (glavni grad Paragvaja, op.ZM.) je preselio svoje veleposlanstvo u Jeruzalem 2018. i vratio ga u Tel Aviv četiri mjeseca kasnije. Kao odgovor, Izrael je zatvorio svoje veleposlanstvo u Paragvaju – navodi JP.
Trenutačno postoje još tri veleposlanstva u Jeruzalemu: Gvatemale, Hondurasa i Kosova. Deset država ima diplomatske urede u tom gradu, a nekoliko je zemalja obećalo premjestiti svoja veleposlanstva od 2018., od kojih je većina u Africi, poput Malavija, Toge i Ugande.
Novo „soliranje“ Budimpešte, ili je stvar ipak puno kompleksnija?
Hoće li ovo biti još jedno dodatno „soliranje“ Budimpešte, koja svojim postupcima „razvodnjava“ nastojanja Bruxellesa za donošenjem jedinstvenih odluka po pitanju vanjske politike ostaje tek za vidjeti.
Ako do provedbe ove diplomatske „inicijative“ uistinu i dođe, uopće nije isključeno da Mađarska po pitanju priznanja Jeruzalema kao izraelskog glavnog grada možda i neće ostati tako usamljena unutar „obitelji“ EU-e kako bi netko mogao pomisliti.
Naime, Izrael je svojom vještom diplomatskom igrom i sklapanjem čvrstih partnerskih odnosa s istočnim članicama EU uspio „otupiti“ oštricu kritika Bruxellesa u odnosu na svoje poteze prema Palestincima. Štoviše, sada ih je potpuno onemogućio, i to mu je bio i glavni cilj. Jer ranije su mu oko toga brojne neugodnosti radile Njemačka, Francuska, skandinavske zemlje različitim rezolucijama o kršenjima ljudskih prava i sl.
EU, kao cjelina, sada više jednostavno nije u mogućnosti zauzeti jedinstven stav po tom pitanju i svaki pokušaj osude Izraela ostao bi blokiran od država poput Poljske, Mađarske i td.
Velika pobjeda Izraela i velika slabost EU
I to je velika pobjeda Izraela, ali i veliki problem EU-e koja se sada nastoji prikazivati kako složno združeno državno tijelo na globalnoj geopolitičkoj pozornici, iako u to, u stvarnosti, malo tko vjeruje.
U tom smislu i idu inicijative iz Bruxellesa da se vanjskopolitičke odluke u budućnosti više ne donose zajedničkim konsenzusom kao do sada, već dvotrećinskom većinom glasova. Međutim, otpora takvim inicijativama je sve više, a i hrvatska diplomacija nedavno je objavila svoj stav da im se protivi.
Kako bi osigurao privid jedinstva Bruxelles je sve češće primoran povlačiti poteze kojima bi se na zajedničkoj platformi zapravo udovoljilo zahtjevima sve agresivnijih istočnih članica Unije (po pitanju svojih nacionalnih interesa), poput onog, nedavnog, nakon njihove odluke (Poljska, Mađarska, Bugarska) o zabrani prijevoza ukrajinskih žitarica preko njihovog teritorija u EU.
Naime, jeftine ukrajinske žitarice i nekontroliran uvoz gotovo su uništile domaće poljoprivrednike i farmere pa je došlo do velikih prosvjeda pa čak i do smjena ministara poljoprivrede (Poljska).
Na kraju je Bruxelles bio primoran iznaći formulu (kompromis) kako bi se očuvalo unutarnje jedinstvo EU (Ukrajina je po tom pitanju najvažnija), pa je tako donio službenu odluku da se kroz istočne članice omogući samo nastavak transporta ukrajinskih žitarica u ostale dijelove Unije, a ne i mogućnosti njihovog istovara.
Ali vratimo se opet Jeruzalemu. Ako Mađarska sada učini presedan i po pitanju toga grada kao prijestolnice Izraela, i ako je u tome odluče slijediti barem još neke zemlje EU s kojima je Izrael uspostavio strateško partnerstvo, ne bi bilo čudno da se Bruxelles, opet u ime navodnog jedinstva, „pokrije ušima“ i sam donese odluku o priznanju Jeruzalema glavnim gradom židovske države.
Zapravo, zbog potrebe stvaranja javne percepcije odnosno slike jedinstvene EU na globalnoj razini, ključne zapadnoeuropske članice vanjskopolitički postupno slabe, kao što i slabi osiguranje njihovih nacionalnih interesa. Težište moći postupno se prebacuje (do toga je još dalek put) prema istoku EU – prije svega Poljskoj.
Sjedinjene Države i Izrael time dobivaju upravo ono što su i željeli – slabu i poslušnu EU, koju će moći lako kontrolirati posredstvom sebi potpuno odanih istočnih članica.
To je realnost, a ako vas bilo tko uvjerava u suprotno – nemojte mu vjerovati.
