Klimatske promjene sustižu nas brzinom koja ponekad izgleda većom od one na koju nas upozoravaju, a ono zbog čega su klimatolozi najzabrinutiji jest dostizanje granica, točaka koje potiču daljnje zagrijavanje i nakon kojih je teško učiniti bilo što da bi se proces zaustavio.
Još prošle godine napravljen je popis tih prekretnica, i prati se na koji način je ugrožena svaka od njih devet globalnih i još sedam ‘regionalnih’ u različitim dijelovima svijeta. Sada se, novom studijom, pokazuje da je jedna od njih blizu statusa kolapsa – ledeni pokrov na Grenlandu površine 1,7 milijuna kvadratnih kilometara, što je nakon ledenog pokrova Antarktike druga po veličini ledena masa na Zemlji.
Prema najnovijim modelima, ispuštanje tisuću gigatona ugljika u atmosferu sasvim bi otopilo južne dijelove grenlandskog pokrova. Na 2500 gigatona, cijeli pokrov bi trajno nestao. S obzirom da je u atmosferu dosad ispušteno oko 500 gigatona, došli smo na pola puta do gubitka velikog dijela leda na Grenlandu.
‘Prva prijelomna točka nije daleko od današnjih klimatskih uvjeta, pa smo u opasnosti da je prijeđemo. Kad jednom krenemo klizati, past ćemo s litice i više se nećemo moći popeti’, slikovito je medijima objasnio klimatolog Dennis Höning s Instituta za istraživanja klimatskih utjecaja u njemačkom Potsdamu.
Höning je glavni autor nove studije objavljene u časopisu Geophysical Research Letters koja se bavi baš ovim fenomenom, i onim što bi uništenje leda na Grenlandu moglo donijeti. Složene simulacije uzele su u obzir sve ključne klimatske procese i čimbenike koji utječu na otapanje leda, uključujući temperaturu zraka i mora, oceanske struje i razinu padalina. Takvi modeli su iznimno složeni jer se varijable neprestano mijenjaju. Naime, kako se led topi on tone, što ga onda dodatno izlaže toplijem zraku na nižim visinama, a onda to opet ubrzava topljenje.
Zaključak studije je da ni ograničenje iz Pariškog klimatskog sporazuma kojim se zagrijavanje Zemlje želi zadržati na 1,5 stupnjeva Celzija iznad predindustrijske razine neće biti dovoljno da spriječi prelazak prijelomnice nakon koje se ledeni pokrov na Grenlandu neće više moći oporaviti. U konačnici, ako pređemo granicu od 1000 gigatona ugljika u atmosferi, čeka nas podizanje razine mora od 1,8 metara, a ako odemo iznad 2500 gigatona, more će se podignuti za 6,9 metara. Nažalost, nema znakova usporavanja emisije ugljika.
‘Većina ledenog pokrova neće se otopiti u sljedećih desetak godina, ali neće proći puno vremena prije nego izgubimo mogućnost boriti se protiv toga’, izjavio je Höning.
Dokaz je i to što smo od 2003. do 2016. već gubili oko 255 milijuna tona leda s Grenlanda godišnje. Dapače, čini se da se led tamo otapa i brže nego se dosad mislilo. Osim podizanja razine mora, zbog manjka leda manje se Sunčeve topline vraća u svemir, a onda i temperatura na Zemlji brže raste.
RAZINA MORA IZMJERENA SA SATELITA SENTINEL-6: CRVENOM BOJOM OZNAČENI SU DIJELOVI OCEANA NA KOJIMA JE RAZINA PORASLA, PLAVOM GDJE JE SNIŽENA IZVOR: NASA EARTH OBSERVATORY / AUTOR: NASA
Najnovija mjerenja koja je napravila NASA dodatno pokazuju koliko je situacija ozbiljna. Nakon analize satelitskih mjerenja prikupljenih u trideset godina, pokazalo se da je u tom razdoblju razina mora porasla za 9,1 centimetara. Ta pojava sigurno nije iznenađenje stanovnicima nižih područja uz more koji ponekad mogu i prostim okom vidjeti promjene. Ovaj prosjek od tri milimetra godišnje naoko je minijaturan, ali je stalan, i raste. Procjena je da će do 2050. prosjek narasti na blizu sedam milimetara. Odnosno, do te godine dobit ćemo novih 30 centimetara mora, a u nekim dijelovima svijeta i više.
Uzrok je, da se vratimo na početak priče, topljenje ledenog pokrova. Samo prošle godine na Antarktici je zabilježeno topljenje leda iznad uobičajenog prosjeka, a ponegdje su mjerene i prave ljetne temperature. No, ključni faktor u podizanju razine mora je topljenje pokrova na Grenlandu.
Photo by tony skerl