Sve opasnije zveckanje nuklearnim oružjem vezano uz ukrajinski rat, koji ne pokazuje tendenciju smirivanja (upravo suprotno, sve je bliži eskalaciji s nepredvidljivim posljedicama), očito tjera rusko vojno zapovjedništvo na povlačenje novih poteza ne samo na tlu Ukrajine i Bjelorusije, već i unutar ruskog teritorija.
Tako su prije dva dana, u Rusiji, u nekoliko regija počele masovne vojne vježbe ruskih strateških nuklearnih snaga s dominantnom ulogom njezinih temeljnih nuklearnih sustava kopnenog baziranja – interkontinentalnih balističkih raketa (ICBM) Yars, u kojima sudjeluje oko 3 000 vojnika iz tog elitnog roda ruskih oružanih snaga, kao i oko 300 mobilnih nosača (kamiona) tj. lansera spomenutih raketa (vidi poveznicu ispod teksta).
Ali to nije sve. Rusko Ministarstvo obrane i vojni vrh te zemlje već duže vrijeme intenzivno rade i na jačanju protuzračne obrane Moskve i njene šire industrijske zone, kao i Središnjeg vojnog okruga.
Rusi intenzivno jačaju proturaketnu obranu Moskve
A kako 29. ožujka piše specijalizirani američki medij Defense News (DN) u autorskom članku Maxima Starchaka, Rusija će do kraja godine završiti modernizaciju sustava proturaketne obrane koji štite njezin glavni grad. O tome je izvijestio ministar obrane Sergej Šojgu.
„Najava dolazi usred rata u Ukrajini koji je ušao u drugu godinu. A ranije ovog tjedna, Rusija je objavila da se ukrajinski dron srušio i izazvao smrtonosnu eksploziju u gradu 175 kilometara južno od Moskve. Ukrajina nije odmah komentirala izvješće, dok je rusko Ministarstvo obrane priopćilo da se dron srušio nakon što mu je elektronički sustav za ometanje onemogućio navigaciju.“ – piše DN.
Kako navodi ruska agencija TASS, „vlasti su identificirale dron kao ukrajinski Tu-141.“, a radi se o bespilotnoj letjelici iz doba Sovjetskog Saveza koji je ponovno uveden u ukrajinsku vojsku 2014. i ima domet od oko 1000 kilometara. Radi se o istom dronu koji je prošle godine posijao paniku u Zagrebu, pavši u neposrednoj blizini studentskog doma Stjepan Radić, i koji, srećom, nije eksplodirao. Tada je izazvao brojne polemike, ne samo u Hrvatskoj, o tome, kako je moguće da je dron (za kojeg se prvotno kalkuliralo je li ruski ili ukrajinski) neopaženo prošao kroz zračne prostore čak triju država članica NATO saveza (manjim dijelom Rumunjske, kroz čitavu Mađarsku, i Hrvatsku od mađarske granice do Zagreba).
Kako navodi DN, Šojgu je vijest o „obrani Moskve objavio na sastanku odbora svog ministarstva ovog mjeseca“. „U 2023. godini, rekao je, zemlja će formirati diviziju i brigadu protuzračne obrane, brigadu zračne i raketne obrane posebne namjene i protuzračnu pukovniju s raketnim kompleksom zemlja-zrak S-350.“ – navodi američki medij.
Razvoj zračno-svemirskih obrambenih sposobnosti glavna je komponenta ruskog Državnog programa naoružavanja od 2020. Taj je napor činio oko 17,5% od 3,4 trilijuna rubalja (44,3 milijarde američkih dolara) utrošenih na program od njegova početka 2011. godine – piše DN.
Program bi trebao dovesti do raspoređivanja 100 bojni, koje uključuju 800 lansera sastavljenih od raketnih sustava S-400, S-350 i S-500. Prema najnovijoj iteraciji ruskog državnog programa naoružanja, također poznatog kao GPV-2027, sredstva će pomoći u proizvodnji S-500. Prethodna iteracija, GPV-2020, izložila je napore za stvaranje, proizvodnju i održavanje vojne opreme.
Trenutačno, ruske snage protuzračne i proturaketne obrane kontroliraju 1. zračnu i proturaketnu armiju koja brani Moskvu i središnji industrijski okrug. Prva armija protuzračne i raketne obrane ima pukovnije opremljene sustavima S-300 ili S-400, no Šojgu je kazao da će snage dobiti protuzračne sustave S-350.
Ukupno, prema vremenskom planu za Državni program naoružavanja 2018.-2027., ruske će snage dobiti 12 bojni S-350 koji će zamijeniti S-300. Šest lansera S-350 već je u službi, ali 1. armija protuzračne obrane još nije dobila ovo oružje.
Što se tiče planirane brigade za zračnu i proturaketnu obranu posebne namjene, Rusija će naoružati 15. vojsku Zračno-svemirskih snaga sustavom S-500, koji se može suprotstaviti balističkim projektilima – navodi dalje Defense News.
Godine 2020. analitičari ruskog specijaliziranog vojnog medija Avia.pro procijenili su kako jedan S-500 — uključujući lansere, radar, zapovjedno mjesto, projektile i tehnička vozila — košta između 700 i 800 milijuna dolara.
Nova radarska postaja
Šojgu je također izjavio da će njegovo ministarstvo staviti svemirsku kontrolnu radarsku postaju Razvjazka u borbenu pripravnost ove godine. Ovo je zamjena za radarsku stanicu dugog dometa Dunai-3U, koja je bila u službi od 1978. do ranih 2000-ih.
Radar za rano upozoravanje Razvyazka nadopunit će postojeću radarsku stanicu Don-2N, koja odjekuje u zoni Moskve od 1989. godine i koja je unaprijeđena posljednjih godina.
Također se očekuje da će Državni program naoružanja do 2027. ispuniti sljedeće zadaće:
– Stvaranje S-550, proturaketnog i protusvemirskog sustava s poboljšanim sposobnostima detekcije i većim dometom u usporedbi sa S-400 i S-500. Zračne svemirske snage trebale bi dobiti S-550 do 2025. Međutim, Rusija nije najavila probna lansiranja.
– Određivanje proturaketnog i protusatelitskog sustava A-235 Nudolkao jednog od prioriteta obrane. Zemaljski, mobilni, nenuklearni sustav trebao bi biti sposoban pogoditi objekte u orbiti na maksimalnoj visini od 700 kilometara. Rusija ga stvara kako bi zamijenila sustav A-135 iz sovjetske ere. Dvanaesto probno lansiranje A-235 izvršeno je u prosincu 2022. na poligonu Sary Shagan u Kazahstanu.
– Isporuka PantsirS-1 protuzračnog oružja ruskim snagama zračne i raketne obrane za zaštitu drugih sustava koji brane zemlju. Ukupno 507 komada bit će isporučeno Zrakoplovnim snagama ove godine. Prema Šojguu, oko 85% opreme Zračno-svemirskih snaga bit će modernizirane verzije do kraja godine – navodi američki medij Defence News.
Taktičke nuklearne rakete u Bjelorusiji i “mrtvi” sporazum START
Podsjećam da je prošlog tjedna ruski predsjednik Vladimir Putin donio odluku o raspoređivanju taktičkog nuklearnog naoružanja u Bjelorusiji, što je izazvalo niz oštrih kritika unutar NATO saveza. Međutim, Sjedinjene Države su nakon te vijesti objavile priopćenje kako ne vide znakove koji bi ukazivali na spremnost Moskve za uporabu nuklearnog naoružanja.
Također podsjećam da je u veljači Vladimir Putin naredio rusku suspenziju nuklearnog sporazuma sa SAD-om, poznatijeg kao Novi START. Time je Moskva, između ostalog, i službeno obustavila američke inspekcije svojih nuklearnih objekata sukladno istom sporazumu o međusobnim inspekcijama – na čemu je donedavno inzistirao Washington. Međutim, Moskva je naglasila kako će i dalje nastaviti poštivati granični broj nuklearnog oružja predviđen tim sporazumom, osim ukoliko ga počne narušavati suprotna strana.
START 3 ili Novi START svečano je potpisan 2010. godine od strane tadašnjih predsjednika dviju nuklearnih velesila – Baracka Obame i Dmitrija Medvedeva. Njime su se obje zemlje obvezale na zadržavanje najviše 1550 raspoređenih nuklearnih bojevih glava i 700 postavljenih projektila i bombardera.
Sporazum ističe u veljači 2026. godine i za njegovo produljenje sada su minimalne šanse s obzirom da su američko-ruski odnosi svedeni gotovo na nulu.
Eutanizirana diplomacija i kontroverzne ofenzive
Nema ama baš nikakvih (u doslovnom smislu te riječi) međusobnih službenih diplomatskih kontakata, a povremene, i rijetke telefonske kontakte, i to isključivo s ciljem sprječavanja incidentnih situacija ili reakcije na njih (kako je to nedavno bilo s ruskim obaranjem američkog borbenog drona iznad Crnog mora) – kako u Ukrajini tako i Siriji – obavljaju još uglavnom najviši vojni zapovjednici vojski dviju zemalja – generali Mark Milley i Valerij Gerasimov, kao i ministri obrane Lloyd Austin i Sergej Šojgu.
Diplomatske misije u Washingtonu odnosno Moskvi služe još samo kao „dekor“ tj. privid službenog održavanja diplomatskih odnosa između dviju zemalja. Pitanje je samo – do kada, s obzirom kako Rusija posljednjih dana, učestalo, od strane najvišeg državnog vrha, upozorava kako je NATO savez postao aktivni sudionik ukrajinskog rata protiv Rusije i da je ovaj rat po nju poprimio egzistencijalni karakter. Naime, kako ovih dana navodi Moskva, NATO je službeno obznanio da je njegov cilj potpuni vojni poraz ruskih snaga u Ukrajini, a što ona nikada neće dozvoliti.
Svim poznavateljima globalnih geopolitičkih i vojnih odnosa jasno je pred kakvim se ozbiljnim izazovom i opasnošću nalazi svijet zbog ukrajinskog rata kojemu se ne nazire kraj i koji prijeti eskalacijom neviđenih razmjera.
Zato možda i nije čudo da se najavljene proljetne ofenzive s ukrajinske strane još uvijek ne pokreću usprkos poticanju američkog vojnog vrha da Kijev to čim prije učini, jer navodno može ostvariti pobjedu (to je ovih dana eksplicite i javno izjavio američki ministar obrane Lloyd Austin). Međutim, iz ukrajinskog državnog vrha jučer je stigao odgovor (ministar obrane Oleksij Reznikov) kako ofenzivu neće pokretati prije kraja travnja ili početka svibnja, dok se ne stvore potrebni vremenski uvjeti i ne popune obrambeni kapaciteti.
S druge strane ruski vojni analitičari mu uzvraćaju da će „gorjeti zapadni tenkovi“.
U svemu ovome, naravno, ima i obilje propagande s ciljem zavaravanja protivnika i natjerivanja istog na pogrešne procjene i poteze. Zato i nije uputno bilo što prognozirati po pitanju budućih velikih vojnih operacija na tlu Ukrajine, već se bolje fokusirati na konkretne i provjerljive stvari – oko kojih postoji veći ili manji konsenzus svih uključenih igrača.
Dnevno.hr / Autor:Zoran Meter/geopolitika.news
Foto : Kremlin POOL
