Prošlotjedna neočekivana masivna uporaba od strane ruske vojske svojih visokopreciznih hiperzvučnih (hipersoničnih) raketa zrak-zemlja Kh-47M2, poznatijih kao Kinžal (hrv. “Bodež”) po ukrajinskim ciljevima izazvala je veliku pozornost vojnih analitičara diljem svijeta. Osim što je demantirala “vječne skeptike”, prije svega u Kijevu (a što bi onda redovito prenosili i brojni zapadni mediji) – da je ruska vojska općenito iscrpila svoje raketne potencijale poput krstarećih raketa Kalibr i da su joj ionako malobrojni Kinžali preskupi za nanošenje masovnijih udara – izazvala je i strah SAD-a i njegovih saveznika, o čemu nešto više kasnije u tekstu.
Naime, ruski su napadi ovim raketama u jednom danu zasuli gotovo sve ukrajinske regije i njihove ključne energetske i vojnoindustrijske kapacitete: od Lavova na krajnjem zapadu, preko Kijeva u središnjem dijelu, do Odese na jugu i Harkiva na sjeveroistoku zemlje – izazvavši velike poremećaje u opskrbi električnom energijom. Kako razlog tih napada ruski državni vrh naveo je nedavne terorističke napade u pograničnoj ruskoj regiji Brjansk, u kojima su, kako oni navode – sudjelovale diverzantske skupine koje su došle s teritorija Ukrajine.
Protiv hiperzvučnih raketa ne samo da Ukrajina nema učinkovitih protuzračnih i proturaketnih sustava, već ih nema niti NATO predvođen Sjedinjenim Državama. Zapravo, nema ih još nitko.
Upravo o tome ovih dana pišu i utjecajni američki mediji.
Uporaba ruskih hiperzvučnih projektila Kinžal u Ukrajini zabrinulo je SAD i njegove saveznike, navode autori Robin Dixon i David L. Stern u tekstu objavljenom u američkom mediju The Washington Post.
To je korištenje naglasilo činjenicu da Putin posjeduje nuklearno oružje koje je teško presresti, a koje Sjedinjene Države i njihovi saveznici još nemaju.
Moskva ima i druga hiperzvučna oružja, ali uporaba “Kinžala” u Ukrajini povećava pritisak na Washington u jeku utrke u naoružanju koja se zaoštrava, a Sjedinjene Države će morati sustići i Rusiju i Kinu.
Prema Michaelu D. Griffinu, bivšem američkom podtajniku obrane za istraživanje i razvoj, Washington neće imati potrebne sposobnosti za obranu od takvog oružja barem do sredine 2020-ih.
Kada je Rusija prvi put uporabila to oružje u Ukrajini prošle godine, američki predsjednik Joe Biden nazvao je rakete “gotovo nezaustavljivima”.
Ali tu muke po SAD ne završavaju. Naime, kako 10. ožujka navodi američki Bloomberg, Kina je ispred Rusije u razvoju hiperzvučnog oružja i možda je već rasporedila oružje koje može pogoditi američke baze u Pacifiku. Bloomberg se pri tom poziva na izjavu američke Vojne obavještajne agencija (DIA) koja dodaje i kako je po pitanju tog naoružanja “Kina postigla dramatičan napredak od 2000-ih”.
Kina također teži razvoju interkontinentalne balističke rakete s hiperzvučnom kliznom bojnom glavom koja se testira od 2014., izjavio je u petak Paul Freisthler, glavni znanstvenik za analitički odjel DIA-e, pododboru oružanih snaga Zastupničkog doma američkog Kongresa. U srpnju 2021. godine oružje je pokazalo da može obići svijet, dodao je.
“Dok su i Kina i Rusija provele brojne uspješne testove hiperzvučnog oružja i vjerojatno su postavile operativne sustave, Kina je ispred Rusije i u pratećoj infrastrukturi i u broju (tih) sustava”, kazao je Freisthler.
Kineska akademija za aerodinamiku tvrdi kako upravlja s najmanje tri hiperzvučna aerodinamička tunela koja mogu raditi pri brzinama od 8, 10 i 12 Macha, kazao je američki znanstvenik.
Rusija trenutačno ima tri operativna sustava, uključujući oružje koje se lansira s mora koje putuje brzinom od 8 Macha (Cirkon). Rusija je također nekoliko puta od početka invazije ispalila zračne hiperzvučne rakete Kinžal na mete u Ukrajini, uključujući i prošli tjedan.
SAD zaostaju za dvjema državama po pitanju tog naoružanja, kojeg će tek trebati proglasiti operativnim. Zračne snage, mornarica i kopnena vojska SAD-a razvijaju zasebne sustave – neovisno jedni o drugima – navode američki mediji.
Ovdje podsjećam da je ruski predsjednik Vladimir Putin još prije nekoliko godina, kada je objavio vijest kako Rusija posjeduje hiperzvučno oružje, izjavio da nije upitno hoće li to isto uspjeti proizvesti i američki vojnoindustrijski kompleks. Međutim, kazao je kako će, kada Sjedinjene Države uvedu hiperzvučno oružje u sustave svojih oružanih snaga, Rusija već razviti sustave za protuobranu od takve vrste naoružanja. To je upravo ono što sada na neki način potvrđuju i američki mediji.
Podsjećam da je hiperzvučno oružje ono koje putuje u gornjim slojevima atmosfere brzinom od pet puta većom od brzine zvuka (Mach 5) ili oko 6200 km/h. Ta brzina je minimalna da bi se projektil označio kao hiperzvučni, dok se oni sporiji od toga, ali se pak kreću brzinom većom od brzine zvuka (Mach 1 ili 1235 km/h) – nazivaju podzvučni ili subsonični.
Ono što ovu vrstu oružja sada čini najopasnijim i daje mu prednost je činjenica da može izbjeći napredne radarske sustave, a još važnije je da takvi projektili mogu nositi i nuklearnu bojevu glavu.
Postoje dvije ključne vrste hiperzvučnih projektila. Jedan je hiperzvučno klizno vozilo (HGV), koje napušta Zemljinu atmosferu i zatim u nju ponovno uranja. Drugi je hiperzvučna krstareća raketa (HCM) koja, iako nije tako brza, leti nisko, i dalje velikom brzinom, dajući protivnicima malo vremena za reakciju.
