Bao Fan, inače osnivač China Renaissance Holdingsa – čije klijente čine internetski divovi Tencent, Alibaba i Baidu – smatra se gigantom u tehnološkom sektoru u zemlji. Nestao je nekoliko dana prije nego što je njegova tvrtka objavila da ‘surađuje u istrazi koju provode određene vlasti u Narodnoj Republici Kini’.
Kao što je to postalo uobičajeno, još nema informacija o tome koje vladino tijelo provodi istragu, o čemu se radi ili gdje se Bao nalazi. Njegov nestanak, obavijen velom tajni, događa se nakon nestanka nekoliko kineskih poslovnih čelnika posljednjih godina, uključujući šefa Alibabe Jacka Maa.
Dok ‘milijarderi koji nestaju’ dobivaju veliku pozornost javnosti, postoji i niz manje poznatih slučajeva nestanka kineskih građana nakon njihova sudjelovanja u protuvladinim prosvjedima ili kampanjama za ljudska prava.
Nestanak Baoa ponovno je nametnuo tezu da je to jedan od načina kojim kineski predsjednik Xi Jinping želi ojačati kontrolu nad kineskim gospodarstvom. O tome se više počelo govoriti usred godišnjeg zasjedanja Nacionalnog narodnog kongresa (NPC), na kojem su ovog tjedna objavljeni planovi za najveću reviziju kineskog financijskog regulatornog sustava.
Uspostavit će se, naime, novi nadzornik financijskih regulatora te će nadzirati većinu financijskih sektora. Vlasti su priopćile da bi se time zatvorile trenutne rupe u zakonu uzrokovane velikim brojem agencija koje prate različite aspekte kineske industrije financijskih usluga, vrijedne trilijune dolara.
Xi je u petak osigurao svoj treći petogodišnji mandat, što je i presedan jer time postaje najmoćniji čelnik zemlje nakon Mao Zedonga.
Najmanje pet kineskih rukovoditelja ‘nestalo’ je 2015. godine, uključujući Guo Guangchanga, predsjednika konglomerata Fosun International, koji je na Zapadu najpoznatiji po tome što je vlasnik engleskog prvoligaša Wolverhampton Wanderersa. Guo je nestao u prosincu te godine, a tvrtka je nakon njegova ponovnog pojavljivanja objavila da je ‘pomagao u istragama’.
Dvije godine kasnije kinesko-kanadski biznismen Xiao Jianhua odveden je iz luksuznog hotela u Hong Kongu. Bio je jedan od najbogatijih Kineza, a prošle godine bio je u zatvoru zbog korupcije. U ožujku 2020. nestao je i milijarder i nekretninski tajkun Ren Zhiqiang nakon što je Xija nazvao ‘klaunom’ zbog načina na koji se nosio s pandemijom. Kasnije te godine, nakon jednodnevnog suđenja, Ren je osuđen na 18 godina zatvora pod optužbom za korupciju.
Gdje je Jack Ma, šef Alibabe?
Najistaknutiji ‘milijarder u nestajanju’ bio je šef Alibabe Jack Ma. Bio je najbogatija osoba u Kini, a nije se pojavljivao u javnosti od kraja 2020., nakon kritika financijskih regulatornih tijela u zemlji. Planirano veliko uvrštavanje dionica diva financijske tehnologije Ant Group je odgođeno.
Unatoč tome što je donirao gotovo deset milijardi dolara fondu Common Prosperity, Ma nije viđen u Kini više od dvije godine, a u tom razdoblju nije optuživan ni za kakva kaznena djela. Gdje se Ma nalazi, ostaje nejasno, iako je bilo izvještaja da je viđen u Japanu, Tajlandu i Australiji posljednjih mjeseci.
Xijeva kontrola većeg dijela gospodarstva
Kineska vlada inzistira na tome da su akcije protiv nekih od najbogatijih ljudi u zemlji poduzete isključivo ‘na pravnim osnovama’, obećavši da će iskorijeniti korupciju.
No te se akcije Pekinga odvijaju u pozadini desetljeća liberalizacije onoga što danas nazivamo drugim najvećim svjetskim gospodarstvom. ‘Otvaranje Kine’ pomoglo je stvaranju niza multimilijardera koji su, sa svojim golemim bogatstvom, imali potencijal za posjedovanje značajne moći. Sada, pod Xijem, kažu neki promatrači, kineska Komunistička partija želi natrag tu moć i čini to na pomalo ‘maglovite’ načine.
Teorija glasi ovako: veliki biznisi, posebno tehnološka industrija, primijetili su da raste njihova moć pod politikom Xijevih prethodnika – Jiang Zemina i Hu Jintaoa. Prije toga fokus Pekinga bio je na tradicionalnim centrima moći, uključujući vojsku, tešku industriju i lokalne vlasti. Održavajući čvrstu kontrolu nad tim područjima, predsjednik Xi odlučio je pod svoju kontrolu staviti veći dio gospodarstva, među ostalim spomenute velike biznise.
Njegova politika zajedničkog prosperiteta doživjela je velike udare u većem dijelu gospodarstva, pri čemu je tehnološka industrija bila predmet posebnog nadzora. ‘Ponekad su ovi incidenti orkestrirani tako da se pošalje šira poruka, posebno određenoj industriji ili interesnoj skupini’, rekao je Nick Marro iz The Economist Intelligence Unita za BBC.
‘Na kraju krajeva, to odražava pokušaj centralizacije kontrole i autoriteta nad određenim dijelom gospodarstva, što je bila ključna značajka Xijeva stila upravljanja u proteklom desetljeću’, dodao je Marro.
Photo by hitesh choudhary
