Sinonim za političku opstojnost, političku trgovinu, populizam, ali i za još podosta toga u jednom je bio pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Vrijeme čini svoje, za nama je još jedna godina od iznenadne Bandićeve smrti koja ga je zadesila usred kampanje za šesti uzastopni mandat na čelu hrvatske metropole, kojom je Bandić upravljao u najmanju ruku osebujno.
Gradonačelnik blatnih cipela vječito je delao, spuštajući se među građane u trenucima najvećih političkih kriza kojih Bandiću u njegovom političkom stažu nije manjkalo.
Za razliku od svih ostalih političara, Bandić je znao kako biti čovjek iz naroda, na tu kartu, i kartu socijalne osjetljivosti godinama je dobivao izbore, a istodobno nizao afere, premda privođen Bandić je umro kao slobodan čovjek, ali i kao neporaženi gradonačelnik koji ni po čemu nije bio tipičan, pa ni po tome što je hrvatskom metropolom upravljao kao čovjek s tvrdog hercegovačkog kamena koji se u Zagreb dotepao na studij, tu se zaljubio, zaposlio i kao i brojni drugi Hercegovci na koncu i ostao sa svojom suprugom Vesnom, brojnim kumovima, prijateljima i poznanicima koji su punili gradsku upravu i gradske tvrtke.
Bandić je za sve imao rješenje
Za one koji se u gradu nisu uspjeli skrasiti Bandić je pronalazio neke druge poslove po gradu, i sve je nekako klapalo u duhu populizma, a Bandić je do te mjere znao živjeti politički populizam da bi o njemu valjalo napisati i knjigu. S crkvenjacima je bio najveći vjernik, a antifašistima vješao Tita o rever, a onda šprehao s kumicama na Dolcu, i rukovao se s Romima na Kozari Boku.
Nema toga što Bandić nije pokrivao, politiku je volio i živio ju je poprilično strastveno, baš kao što je volio politiku Bandić je volio žene nikada to nije niti pokušavao skriti. Njegove najvjernije suradnice uglavnom su bile dame, o kojima je progovarao biranim riječima, mada prema tvrdnjama upućenih iza zatvorenih vrata nije uvijek bio ugodan sugovornik. Koliko god je uspijevao vladati Zagrebom, toliko Bandića dio Zagrepčana nikada nije prihvatio i to ne samo zbog njegovih afera i pajdaša, već i zbog njegovih hercegovačkih korijena.
Hercegovci još spominju Bandića
Mnogi koji su s Bandićem nekoć surađivali više ga ne spominju, sve se manje Bandića spominje u medijima, ali i u njegovom Zagrebu, no zato na njegovoj rodnoj grudi o svojem Milanu još uvijek govore s ponosom i sjetom tvrdeći da Zagreb više nikada neće imati takvog gradonačelnika, ali da ni Hercegovina više nikada neće izbaciti takvog političara koji je uza sve uspjehe koje je nanizao do posljednjeg daha bio čovjek od krvi i mesa.
Nije ni u Hercegovini ništa više isto bez Bandića, njegovo velebno imanje nedugo nakon gradonačelnikove smrti završilo je na bubnju, a Bandićeva kćer i supruga u njegovu Poganu Vlaku nisu često navraćale ni kad je on bio živ. Od njegove smrti tamo se nisu ni pojavile, premda se Bandić svako malo vraćao na svoju rodnu grudu uživajući u gangi, i raštiki. ”Bandić je ovdje imao prijatelje, rodbinu, i majku”, podsjeća naš dobro upućeni sugovornik iz njegova rodnog sela nadomak Gruda te kažu da je Bandić proslavio njihov kraj na čemu su mu zahvalni.
”Bandić je bio radišan i sposoban, iz Zagreba je vodio brigu o velikom imanju, i kod njega se uvijek znalo tko je za što odgovoran, takva je bila i njegova majka, oni su dvoje radili do smrti, i nisu stajali”, komentira naš sugovornik te kaže da je Bandić pored svega ostaloga bio iznimno tvrdoglav tip koji nikada nije odustajao što ga je na koncu stajalo zdravlja.
”Bandić je ovdje bio dobar sa svima, volio se družiti, i ljudi su ga ovdje dočekivali kao svojeg čovjeka iako je bio u Partiji i SDP-u, to ni to mu nitko nije zamjerao jer je on bio takav tip”, kaže naš sugovornik iz Bandićeva kraja te se prisjeća da je Bandić u svoj rodni kraj na druženja dovodio brojne hrvatske uglednike od Željka Keruma pa sve do bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, a osim što je dovodio uglednike pokojni Bandić uvijek je za svakoga imao vremena, i svima je nastojao pomoći.
Prica se povukla iz javnosti
Bandiću pak u noći kada je preminuo pomoći nije bilo, potvrdio je to i njegov prijatelj doktor Gzim Redžepij koji se te kobne noći našao s njime u stanu poduzetnika Sergeja Ivanovića. No to je samo jedna od verzija priče o Bandićevoj smrti, prema onoj drugoj verziji Bandić je život skončao u stanu u kojem mu je društvo pravila njegova vjerna suradnica Natalija Prica. Premda su se okolnosti Bandićeve smrti propitkivale i institucionalno, prijava koja je podnesena nedugo nakon što je preminuo je odbačena, a medijski pritisak kojem je bila izložena na Pricu je ostavio velikoga traga pa se ona povukla iz politike i okrenula stomatologiji, koja i jest njena prva ljubav.
U medijskom i javnom prostoru Prica se sve rjeđe pojavljuje, a upućeni tvrde da još nije uspjela pronaći ljubav svojega života. Od Bandićeve smrti sve se rjeđe oglašava i doktor Redžepi, a ni Zagreb više nije ono što je bio. Gradom od posljednjih lokalnih izbora upravlja Tomislav Tomašević, da Bandić kojim slučajem može oživjeti zasigurno ne bi bio oduševljen time što je grad preuzeo dečko kojega je nazivao žmigavcem, i mladić koji se proslavio kao aktivist koji je kritizirao i propitkivao svaki njegov potez.
Što je Bandić ostavio za sobom?
Već u prvim tjednima Tomaševićeva gradonačelničkog mandata saznalo se da su njegova propitkivanja imala smisla, otkriveno je da Zagreb grca u milijunskim dugovima, a potom je uslijedilo privođenje dijela Bandićevih suradnika uglavnom sitnih riba povezanih s organizacijom Adventa. Krupni igrači koji su stasali u Bandićevoj sjeni su se utišali i ostali na gradskoj grbači, a dio njih odlučio se nastaviti karijere u privatnom sektoru. U Holdingu i bez Bandića svjedočimo kaosu, nedavno su djelatnici Čistoće završili u štrajku, a Tomašević se pak da bi to stopirao odjenuo u njihovu odoru i obilazio grad prikupljajući smeće, čime je mnoge podsjetio baš na svojeg prethodnika.
Tomašević je u Holdingu prije toga uspio zaratiti s vlastitom upravom, čelnih ljudi ove gradske tvrtke sudjelovao i redatelj Dario Juričan. Teško bi Bandiću vjerojatno palo i to što je i bez njega otvorena žičara na Sljemenu, preplaćeni projekt koji je slovio i kao njegova posljednja afera, i ove se godine bez njega u glavnom gradu održao Advent kojega je organizirala njegova prijateljica Martina Bienenfeld. Adventa ima, ali zato više nema mjere roditelj odgojitelj, međutim Tomašević za sada nije pokrenuo ni jedan ozbiljniji projekt, ali zato iz gradske uprave stižu najave o novim poskupljenjima, ondje se i ispod glasa govori da je sve isto samo njega nema
Bandić kao politička enigma
Milan Bandić na hrvatskoj političkoj sceni bio je i ostao enigma, vječni populist i čovjek iz naroda s manirima kakve može imati samo siromašni mladić koji je stasao na hercegovačkom kamenu i s jednom torbom stigao u Zagreb. U to doba Bandić mora da nije ni slutio gdje će ga životni putevi odvesti, spretno je stvarao mrežu poznanstava, gradio svoj imidž i njegovao političku mudrost koju su premrežile politička trgovina i korupcija.
Bandić nije imao ideologiju, reći će to oni koji su ga poznavali, no imao je ono što nedostaje svim političarima današnjice- imao je razumijevanja. Točno je znao kako pristupiti narodu, i na taj način od sebe je stvarao nesvakidašnju figuru, i sa 60-tak afera za vratom, s nizom sudskih postupaka osvajao simpatije građana, a time i vlast.
”Prve gaće i kaputa malo, sašilo mu kad u školu slalo, bos najviše hoda je po selu, zimi ljeti kroz godinu cijelu, tvrd mu taban u obiju noga, žesticu draču gazit moga, kad je prvi razred pohađao, od krmeta opanke imao”, pjesma je to u kojoj se slikovito opisuje gradonačelnikovo djetinjstvo i pjesma u kojoj se krije tajna njegova uspjeha.
Kao što je Bandićevo djetinjstvo i život slikovito opisan kroz ovu pjesmu, tako je Bandićeva smrt i ono što se nakon nje događalo pokazala da svi imaju rok trajanja, pa i oni koji vječno delaju, pokazala je Bandićeva smrt i to da je moć kao oblak od sapunice. Onda kada je nestao Bandić nestali su i njegovi prijatelji, i suradnici i oni koji su mu navodno čuvali leđa, takvi danas više ne posjećuju njegov grob, niti spominju njegovo ime i baš to možda i jest najveća Bandićeva slabost, i jedino na što nije mogao utjecati.
