Tek što je pomislio da je stabilizirao situaciju u HDZ-ovim i Vladinim redovima provodeći rekonstrukciju, premijer Andrej Plenković našao se u nezavidnom položaju nakon što su u medijski prostor isplivale prepiske između bivše državne tajnice Josipe Rimac i njegove prijateljice, bivše ministrice Gabrijele Žalac, a u kojima se spominje izvjesni AP.
Naravno da ne treba biti ekspert da bi se zaključilo kako se iza tih inicijala krije upravo ime i prezime premijera Andreja Plenkovića, kojega se u kontekst afera nastoji dovesti još od afere Borg u njegovu prvom mandatu. I tada, u jednoj prepisci s predstavnicima skupine Borg, bivša ministrica Martina Dalić spominje AP-a, no iz te afere Plenković se vješto izvukao žrtvujući Dalić, koja je u međuvremenu dogurala do pozicije prve dame Podravke. Zlobnici bi rekli da je time Plenković zbrinuo ženu koja mu je sačuvala vladajuću poziciju.
Hitni postupak
Za razliku od niza aferama kontaminiranih ministara, pa i za razliku od Žalac, bivša državna tajnica i nekadašnja kninska gradonačelnica Josipa Rimac još od izbijanja prve afere Vjetroelektrane nije članica HDZ-a, iz stranke ju je eliminirao premijer Plenković uz asistenciju njezina političkog oca Nediljka Dujića, koji se također spominjao u kontekstu njezine prve i najvažnije afere Vjetroelektrane. Navodno je Dujić nazočio jednom predizbornom skupu bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na kojem se govorilo o pogodovanju Milenku Bašiću, investitoru u čuveni vjetropark za koji je Rimac lobirala. Dujić je te tvrdnje demantirao, a Plenković ga je u međuvremenu pogurao do pozicije prvog čovjeka Hrvatskih šuma. U dalekom Bruxellesu zbrinuta je pak Tena Mišetić s kojom su Rimac i Ružica Njavro iz Ministarstva poljoprivrede kontaktirale kako bi sredile poticaje stočaru i poduzetniku Anti Sladiću. Kada se bivšeg ministra gospodarstva Tomislava Ćorića zbog njegova državnog tajnika Domagoja Validžića također počelo povezivati s aferama Josipe Rimac, i on je brže-bolje izašao iz Vlade, ali mu je osigurana pozicija viceguvernera u Hrvatskoj narodnoj banci. Malo-pomalo iz Plenkovićeva okruženja odstranjivani su tako oni koji bi se pojavili na naslovnicama medija zbog Rimac i istrage koja se oko nje plete, ali je, bez obzira na to, Plenković pronašao vremena da se sastane sa Žalac, koja mu se požalila kako nakon svega teško živi. To što se Plenković sastajao sa svojom prijateljicom koju nagrizaju ozbiljne korupcijske afere tek je jedna stavka u slučaju njegova odnosa sa Žalac koji je kompleksan. Kako zasad stvari stoje, nikomu u HDZ-u zbog nove afere i prepiski nije svejedno, pa ni samom Plenkoviću koji je iznimno uznemiren jer se ponovno našao na meti oporbe, koja ga nakon ovih saznanja neće pustiti na miru, što je vidljivo i iz njihovih prvih reakcija na “slučaj AP” zbog kojega su sazivane konferencije za novinare i zbog kojega je i glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek pozvana na saslušanje u Sabor. Situacija je zabrinjavajuća i utoliko što se zbog istrage u slučaju Rimac oglasio i USKOK iz kojeg tvrde kako su u ovoj fazi istrage prikupili više od tri milijuna stranica materijala, a izvidi još traju. U sklopu izvida istražitelji su provjerili dvadesetak mobitela i računala, ali i drugih optičkih medija.
Velika prekretnica
Da se Plenkoviću ne piše dobro, moglo bi se zaključiti i iz hitnog sastanka Predsjedništva HDZ-a, ali i iz toga što mu mediji i analitičari koji su HDZ-u inače naklonjeni polako okreću leđa jer je aferu koja se zakuhala jednostavno nemoguće ignorirati. Priča se do te mjere približila premijeru da su u medijski prostor dospjele prepiske Vladina glasnogovornika Marka Milića, i to na temelju transkripata mobitela donedavnog šefa Hrvatskih šuma, koje su otkrile kako se trguje utjecajem u Plenkovićevoj Vladi. Jakupčić, koji je inače jedan od protagonista afere Vjetroelektrane, Miliću se obraća kako bi on pitao Plenkovića smije li zaposliti jednog pripravnika lovstva, a transkripti su otkrili i da je Jakupčić stajao na raspolaganju i predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću, čijim se kadrom ionako smatrao, te Davoru Filipoviću, Zvonimiru Frki Petešiću, ali i premijerovu prijatelju Krunoslavu Katičiću. Kako proizlazi iz prepiski, poruke za uhljebljenje slao je i glasnogovornik HDZ-a Zoltan Kabok. Svi su, naravno, sve demantirali, i Plenković i Marko Milić i Zoltan Kabok i Krunoslav Katičić i Zvonimir Frka Petešić. Uglavnom, njihove se priče svode na to da su poruke izvađene iz konteksta i da su njihovi upiti bili samo informativni. Sve u svemu, jedna nadasve neugodna priča koja prema nekim teorijama i curi iz Jakupčićeva kruga jer ni on nema namjeru potonuti sam. Međutim, iznoseći svoju verziju priče o uhljebljenju, potonuo je mladi Milić, za kojeg se već nagađa da bi mogao biti novo žrtveno janje u misiji spašavanja predsjednika Vlade. Naime, ispostavilo se da Milić, koji je inače na glasu kao mladi Plenkovićev lav, nije govorio istinu kada se pokušao opravdati od kompromitirajućih poruka ustvrdivši da je samo htio pitati kako mu je prijatelj, koji je dan nakon njegove poruke dobio novi ugovor i željeni posao u Zagrebu.
Istraga o dvjema prijateljicama, Rimac i Žalac, koje su u vladajućoj stranci splele vlastitu mrežu koja se prenijela i na Plenkovićevu Vladu postaje sve neugodnija, a upućeni tvrde da je i Žalac na velikoj prekretnici te se propitkuje treba li istražiteljima otkriti sve pojedinosti i uvaliti Plenkovića u dodatne probleme ili na sebe preuzeti svu krivnju koja joj se stavlja na teret, premda je nemoguće da je tolike afere i tolika pogodovanja nanizala bez Plenkovićeva znanja, ako ništa drugo, onda zbog toga što su njih dvoje bili bliski. O “slučaju AP” premijer Plenković obratio se naciji i potvrdio da bi on doista mogao biti osoba koja se krije iza tih inicijala, no suprotno njegovim ranijim i bahatim istupima, sada se moglo vidjeti da je uspaničen i uznemiren, a novinari nabrušeni kao u ona vremena kada je Sanader odlazio s političke scene. Nije tajna da je Plenković Žalac osobno uveo u svoju Vladu kao veliku stručnjakinju za fondove EU-a koju je štitio i nakon afere Mercedes i nakon što je pokosila dijete s nevažećom vozačkom dozvolom, stajao je uz nju sve dok je to bilo moguće. I kada je Žalac napustila Vladu, govorilo se da je Plenković pokušava zbrinuti, no te glasine naknadno su splasnule pa je Žalac u svojim rodnim Vinkovcima pokrenula konzultantsku tvrtku preko koje je ugovore potpisivala i s Nexe grupom. Sve to palo je u vodu njezinim privođenjem i istragama čiji su dijelovi u medije dospjeli nedugo nakon što je Plenković u prilično burnim okolnostima iz Vlade ispratio ministricu Natašu Tramišak.
Nema slučajnosti
To što se objava ovih prepiski poklapa s njezinim turbulentnim odlaskom iz Vlade, za Plenkovića i njegove suradnike nije tek puka slučajnost, oni su uvjereni da je riječ o nastavku okršaja unutar HDZ-a i da sada Tramišak udara Plenkovića ispod pojasa. No ako Plenković nema ništa s aferama Josipe Rimac i Žalac, nejasno je zbog čega bi bio uznemiren. Jasno je, međutim, da Plenković eliminacijom Tramišak nije primirio ekipu na takozvanoj HDZ-ovoj desnici, već je, upravo suprotno, ušao u novi sukob, čiji epilog i njega osobno dovodi u nezavidan položaj. Nije ova priča nimalo benigna jer se slučajem bavi europsko tužiteljstvo na koje Plenković nema nikakav utjecaj, a njima je u fokusu upravo Žalac koja je oštetila ne samo državni nego i proračun Europske unije kupnjom softvera po cijeni koja je znatno viša od realne. Uz bivšu ministricu optuženi su konzultant Mladen Šimunac i vlasnik tvrtke AMPELOS Marko Jukić, ali i nekadašnji ravnatelj SAFU-a Tomislav Petric, no to i nije toliko važno koliko je važno to da je i sam Plenković odobrio takvu nakaradnu kupnju softvera. Javna nabava, posebice po ovako visokim cijenama, nije se mogla provesti bez Plenkovićeve privole jer se ni manje stvari ne odrađuju bez njegova odobrenja, svjedoče premijerovi kritičari u vladajućim redovima. Premda su i iz Vlade potvrdili da je Plenkoviću sporni softver predstavljen, odbacili su bilo kakve veze s ovom aferom, ali ostaje nejasno zašto Plenković nije pravodobno obavijestio javnost o tome da ima saznanja vezanih uz ovaj slučaj, što je u svakom slučaju trebao učiniti. Ovako ostaje dojam da je on htio da se za to ne dozna i da je nastojao prikriti informacije o sastanku koji se održao u Vladi s ciljem da mu se taj softver predstavi.
Neugodna situacija
Zašto se Plenković nije javio na početku afere i objasnio svoju ulogu u tom slučaju jedno je od pitanja koja pobuđuju sumnju, a ovakve nedoumice mogle bi naštetiti i njegovoj europskoj karijeri, posebice ako se doista dokaže da je i on u ovom slučaju imao prste u pekmezu. Situacija nije ugodna, a Plenković zasad za nju ne pronalazi rješenje iako ga ovo nije trebalo zateći jer se, uostalom, od početka istraga u slučaju dviju HDZ-ovki postavlja pitanje dokle će afera dovesti i je li moguće da je o svemu što se događalo i Plenković, koji je srčano branio Žalac, imao nekih saznanja. Za razliku od Žalac koja je do posljednjeg trenutka uživala Plenkovićevu potporu, on se Tramišak nedavno riješio bez ikakva objašnjenja. Istina je da on objašnjenja nije ni dužan nuditi i da ima pravo birati vlastite suradnike, no koliko god da se u početku činilo kako je Tramišak, kritizirajući premijerovu odluku, bila naivna i da je postupila ishitreno, sada ispada da je Plenković iz svoje Vlade odstranio poštenu ženu koja nije željela djelovati kao njezina aferama kontaminirana prethodnica. Nije tajna da je Tramišak prije smjene svjedočila u Uredu europske javne tužiteljice u Zagrebu, a nije tajna ni to da se sastala s Rumunjkom Kovesi koja je nedavno gostovala u Zagrebu najavljujući brojne istrage i privođenja. Navodno je baš na tom svjedočenju, osim Žalac, ministrica Tramišak spominjala aferu Softver, ali i premijera Plenkovića koji je na nju pobjesnio pred nekolicinom suradnika kada je doznao da je nadležnim institucijama prijavila svoju prethodnicu nakon što je uvidjela razmjere kriminala i pogodovanja koji su se u Ministarstvu regionalnog razvoja odvijali u njezinu mandatu.
Nema milosti
Žalac je, naime, preuveličala vrijednost softvera da bi Šimunac i Jukić na tome profitirali, a pitanje svih pitanja je jesu li doista Rimac i Žalac imale potporu premijera Plenkovića kao što se to neizravno spominje u porukama koje su razmjenjivale, baš kao što je upitno što je o svemu tome Tramišak znala i rekla istražiteljima, koji u ovoj priči ništa neće prepustiti slučaju jer je riječ o pronevjeri europskih milijuna. Uostalom, ne treba zaboraviti da je Kovesi nedavno udarila i na šeficu Europske komisije Ursulu von der Leyen, iz čega je razvidno da za nju nedodirljivi ne postoje. Nije Tramišak govorila samo kao svjedok, ona je i javno progovorila o prijetnjama kojima je bila izložena zbog toga što je odbila produljiti ugovor koji je s tvrtkom Omega Software potpisala Žalac. Premda je Tramišak odbacila teze da su joj ultimatumi za produljenje ugovora preko Zvonimira Savića stizali i od premijera Plenkovića, cijela ta priča ostala je nedorečena, djelomično i zbog toga što DORH još nije otkrio u kojoj je fazi njihova istraga u tom slučaju. Te medijske istupe Plenković mladoj kolegici do danas nije oprostio, niti je u nju ikada imao povjerenja, da se pitalo samo Plenkovića, u tom resoru ministrica bi bila Nikolina Brnjac, kojoj vjerojatno ne bi ni morao slati Savića u kontrolu jer u nju ima puno povjerenje. Plenković je zamjerio ministrici Tramišak što je s ovom pričom otišla pred istražitelje, ali i u medije jer je time naštetila njegovoj reputaciji, ali i reputaciji cijelog HDZ-a, međutim, neobično je što ništa ne zamjera ministrima koji posljednjih mjeseci hodočaste u USKOK i otkrivaju da je Rimac na njih vršila pritisak, što nikomu nisu prijavili. U USKOK-u je svojedobno svjedočio nekadašnji ministar Zdravko Marić, koji je pristao na lobiranja kolegice Žalac i u tajnosti se sastao s Bašićem, no o pritiscima je istražiteljima pojedinosti otkrio i bivši HNS-ov ministar Predrag Štromar, ali i suradnica ministra Banožića na kojega je Rimac vršila ogroman pritisak. Nakon što on na njezine zahtjeve nije pristao, Rimac mu je govorila kako će se obratiti Plenkoviću. Obraćala se bivša kninska gradonačelnica i ravnatelju HROTE-a Borisu Abramoviću, koji je također odbio njezine zahtjeve, ali baš poput ministara, ni on ih nikomu nije prijavio.
Mnogo pitanja
I baš je zbog toga ova priča sumnjiva i otvara mnogo pitanja. Je li moguće da su Rimac i Žalac uistinu djelovale samostalno i na taj način kreirale svoju mrežu praveći se da su glupe? Jesu li svi oko njih bili glupi i nesposobni kada na sve ovo što se danas zna nisu reagirali? Je li se u ovoj priči štitilo nekog većeg i je li taj netko veći sam Plenković, je li moguće da je baš zbog toga ovaj slučaj skupljao prašinu u USKOK-ovim ladicama sve dok ga odande nisu izvukli europski tužitelji? Mnogo je nedoumica, no upućeni svjedoče da je Plenković kontaktirao s Rimac i da je bio obaviješten o njezinim planovima u slučaju Vjetroelektrane, s Rimac se navodno i nakon izlaska iz Remetinca sastajao premijerov prijatelj i glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić, koji je kave ispijao i sa Žalac, također nakon otvaranja istrage, što je u najmanju ruku neobično. Što je točno Katičić dogovarao i o čemu se na sastancima razgovaralo, teško je reći, no u jednom dijelu HDZ-a govori se da se Plenković nije zalagao za Žalac s ciljem da pomogne njoj, nego da pomogne sam sebi, i to ne samo zbog toga što se nastojao stvoriti dojam da je on preko Savića intervenirao za sporni softver nego i zato što je Tramišak u trenutku kada je počela dobivati prijetnje doista bila spremna u Bruxellesu potražiti politički azil, što njemu ne bi išlo u prilog. Obistine li se glasine iz istražiteljskih krugova o tome da će se uskoro objelodaniti poruke koje su razmjenjivali Rimac i Katičić, i to bi također moglo biti neugodno za predsjednika Vlade jer su oni godinama korektno surađivali, još otkako je on bio državni tajnik u Ministarstvu državne imovine, a među ostalim su razgovarali i o pojedinim zaposlenjima u Hrvatskim šumama.
Dugo prijateljstvo
Katičić je Plenkovićev prijatelj od rane mladosti, a poznato je da je u vladajućoj stranci baš on na glasu kao osoba od najvećeg premijerova povjerenja. Uz to se Katičića proziva i kao najvećeg stranačkog kadrovika koji ima značajan utjecaj na zapošljavanja u državnim tvrtkama i javnim poduzećima, zbog čega navodno nije u dobrim odnosima s Jandrokovićem jer ‘igra’ na njegovu polju. U mobitelu bivše državne tajnice Rimac USKOK-ovi su istražitelji pronašli i SMS koji je ona početkom prosinca 2019. uputila premijeru Plenkoviću moleći ga da organizira sastanak jer je projekt vjetroelektrane zapeo, nakon čega ju je premijer nazvao. Je li sastanak organiziran, teško je reći, no upućeni tvrde da je Rimac nakon izlaska iz zatvora preko svoje mreže Plenkoviću dala do znanja da će utopiti jednog po jednog ministra, što joj zasad, čini se, polazi za rukom. Njezin idući korak je taj da i na suđenju za aferu Vjetroelektrane Plenkovića predloži za svjedoka, otkrivaju naši sugovornici te napominju da bi sve ono što se sada odvija i što dolazi do medija moglo biti tek početak problematične situacije za premijera, jer ne treba zaboraviti da su odnedavno pod istragom bivši ministri Darko Horvat i Josip Aladrović, ali i potpredsjednik Vlade Boris Milošević. Pitanje je što će i oni otkriti u namjeri da zaštite sebe i osvjetlaju si obraz, ali je neupitno to da je i premijer sada u poziciji da spašava vlastiti obraz. Suđenje bivšoj ministrici Žalac i bivšoj državnoj tajnici Rimac još nije ni počelo, a on je već suočen s nizom neugodnosti koje navode na zaključak da on javnosti duguje uvjerljive argumente i objašnjenja cijele situacije u kojoj se našao jer nije nemoguće da je Žalac branio zato da bi osigurao da priča o ulozi AP-a ne ugleda svjetlo dana. Presica na kojoj se Plenković opravdavao i ograđivao od dviju kolegica definitivno nije dovoljna da bi se zaustavili razmjeri ove afere, i nakon svega što je na njoj izgovorio Plenković, ako ništa drugo, javnosti duguje objašnjenje zašto je šutio o cijelom slučaju i softveru koji je dobio na uvid.
Opasni OLAF
Nije nemoguće da je zbog toga i Državno odvjetništvo cijeli ovaj predmet procijenilo nezanimljivim, jer se još 2019. pisalo o sumnjivim preplaćenim poslovima u Ministarstvu regionalnog razvoja, DORH je već tada pokrenuo izvide, a početkom iduće, 2020. godine, ta priča završava u njihovim ladicama. Ured europskog javnog tužitelja u Zagrebu je s radom počeo 2021. godine, a iz nekog samo njima znanog razloga, DORH preskače slanje tog predmeta na njihovu adresu premda je djelokrug Ureda europskog javnog tužitelja upravo pronevjera europskog novca, kojim i jest plaćen sporni softver. U DORH-u su se poslije pravdali da je slučaj bio zatvoren još 2020. godine, i sve bi na tome ostalo da se priča svela na rad domaćih institucija, no u priču se upleo OLAF i zagrebački Ured europskog tužitelja, pod čijom je palicom pet mjeseci nakon osnutka uhićena Žalac. To uhićenje izazvalo je buru reakcija u javnosti, a oporba je prst upirala u DORH i USKOK, dovodeći u pitanje njihovu transparentnost i vjerodostojnost, koju su dodatno poljuljale laži glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj Šipek da nije znala ništa o toj aferi jer je na funkciju stigla u svibnju 2020. godine. U nadzoru DORH-a utvrđeno je pak da je Hrvoj Šipek u srpnju te iste godine bila na sastanku sa šefovima USKOK-a na kojem je upoznata s preplaćenim softverom i aferom ministrice Žalac te je osobno zatražila dostavu izvješća, koje joj je nekoliko dana poslije i dostavljeno.