Nije nikakva tajna da se utrka u naoružanju i oko dominacije na Zemlji ubrzano seli i na prostor bližeg svemira. U tom kontekstu, naravno, Zemljin jedini prirodni satelit – Mjesec, ima najvažniju ulogu kako s obzirom na blizinu, tako i na već dobro poznato bogatstvo u svojim prirodnim tj. rudnim resursima.
Donedavno su, nedugo nakon završetka Hladnog rata kada je sve i počelo, najvažniji partneri u istraživanju svemira bili SAD i Rusija, ali to je partnerstvo od prije nekoliko godina počelo ubrzano slabiti sukladno pogoršanju međusobnih političkih odnosa, da bi nakon ruske invazije na Ukrajinu gotovo i potpuno zamrlo. Prekid te suradnje ubrzano se počeo nazirati još znatno ranije – tijekom Trumpove administracije, kada su pojedini dužnosnici, uključujući i one iz Pentagona, posve otvoreno govorili i o mogućnostima da Sjedinjene Države na Mjesecu izgrade svoju vojnu bazu. To je tada izazvalo oštre osude međunarodne zajednice s obzirom kako je Mjesec proglašen zajedničkim dobrom svih država svijeta (nešto poput Antarktike), kojeg nitko nema pravo svojatati (ali što zapravo vrijedi mišljenje tzv. međunarodne zajednice čak i ako za njega postoji pravna utemeljenost, ukoliko ono nije u skladu s interesima velikih i moćnih?).
Naravno, takve osude nisu bila nimalo slučajne: naime, Mjesec, kako se smatra, posjeduje velika rudna bogatstva, uključno i pojedine rijetke elemente koji bi mogli imati odlučujuću važnost u razvoju suvremenih tehnologija na Zemlji. Međutim, vojna baza na Mjesecu ipak je nešto što ukazuje kako tim bogatstvima pristup vjerojatno neće imati baš svi, već samo oni odabrani.
Pod pritiskom – Rusija i Kina okrenule se jedna drugoj
Rusija se – nakon što je Moskvi postalo jasno kako daljnje perspektive za suradnju sa SAD-om nema – u smislu suradnje u svemirskim istraživanjima priključila Kini (može se bez sumnje u pogrešku reći i obratno), kao trećem najvažnijem globalnom subjektu u toj sferi djelovanja. Međutim, Kina ubrzano grabi i prema samom liderstvu, ulažući golema financijska sredstva u svoj svemirski program. Osim toga, dvije zemlje već aktivno razvijaju i zajedničke strateške programe u smjeru osvajanja Mjeseca, a Kini rusko iskustvo i tehnologija u tom smislu znače itekako mnogo. Kina Rusiji sada nudi najsuvremeniju tehnologiju, a Rusija Kini ogromno iskustvo u razvoju svemirskog istraživanja, i naravno, svoju visokorazvijenu raketnu tehnologiju.
U tom smislu treba podsjetiti kako su 9. ožujka 2021. godine tadašnji predsjednik ruske državne tvrtke za svemirska istraživanja Roskosmos Dmitrij Rogozin i čelnik kineskog Nacionalnog svemirskog ureda Zhang Kejian potpisali u ime vlada dviju zemalja Memorandum o suradnji u izgradnji Međunarodne znanstvene lunarne stanice (ISL). Memorandum je pripremljen u skladu s dogovorom o stvaranju zajedničkog informacijskog središta za istraživanje Mjeseca i dubokog svemira. Zanimljivo je kako je prije toga Roskosmos najavio povlačenje ruske strane iz američkog lunarnog projekta Gateway. Pritom je posve sigurno kako tu zajedničku suradnju nije željela vidjeti niti američka NASA u skladu s aktualnom i otužnom geopolitičkom slikom svijeta koja je već tada bila vidljiva.
Utrka za izgradnjom svojih svemirskih postaja nakon što ona međunarodna odlazi u prošlost
Podsjećam kako je NASA pokrenula i svoj program za izgradnju svemirske postaje Gateway u Mjesečevoj orbiti, kao i slanju misija na Mjesec, kojemu se 2020. godine priključio i Japan. Ali i pored intenziviranja strateške suradnje s Kinom po pitanju svemira Rusija je nedavno potvrdila namjeru otvaranja svoje svemirske postaje. Prethodno se povukla iz suradnje na Međunarodnoj svemirskoj postaji koja bez nje i nema previše smisla (ta je postaja ostavština SSSR-a kada je nosila naziv Mir, a lansiranje raketa na nju izvodilo se s ruskog kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu. Postaja je ulaskom zapadnih partnera prije svega SAD-a postala međunarodna i tehnološki osuvremenjena, ali i pored toga vrijeme uvijek čini svoje tj. sve ima svoj rok trajanja).
A kako je baš Kina ona koja je u svim američkim najnovijim doktrinarnim i strateškim dokumentima označena glavnom dugoročnom suparnicom SAD u 21. stoljeću u svim sferama – gospodarskoj, visokotehnološkoj i vojnoj – nije čudo da i NASA najveću pozornost ali i zabrinutost iskazuje u odnosu na rastuću kinesku konkurenciju po pitanju osvajanja Mjeseca i ovladavanja njegovim resursima. Upravo na to upozorava ovotjedni tekst u mediju POLITICO.
Čelnik NASA-e pribojava se Kine
U intervjuu za taj medij, Bill Nelson, čelnik američke Nacionalne svemirske agencija – NASA, izrazio je uvjerenje da SAD može pobijediti u utrci za Mjesec, ali i upozorio kako nema mnogo vremena za gubljenje. Utrka za Mjesec između Sjedinjenih Država i Kine postaje sve snažnija i sljedeće dvije godine mogle bi odrediti tko će imati prednost, kazao je Nelson i upozorio da bi Peking mogao uspostaviti bazu i pokušati dominirati resursima najbogatijim lokacijama na površini Mjeseca – ili čak držati SAD podalje od njih.
“Činjenica je: mi smo u svemirskoj utrci“, kazao je bivši senator i astronaut Floride u spomenutom intervjuu. “I istina je da bolje pazimo da (Kinezi, op.ZM.) ne dođu do mjesta na Mjesecu pod krinkom znanstvenog istraživanja. I nije izvan sfere mogućnosti da kažu: ‘…, mi smo ovdje, ovo je naš teritorij’.”
Naveo je u tom kontekstu i jedan zemaljski primjer – onaj u Južnom kineskom moru, gdje je kineska vojska uspostavila baze na spornim otocima. “Ako sumnjate u to, pogledajte što su učinili s otocima Spratly.”
U tekstu se spominje i NASA-ina 26-dnevna misija Artemis I , u kojoj je svemirska kapsula Orion bez posade letjela oko Mjeseca. Ta misija, koja se naširoko smatra uspješnom, bila je prvi veliki korak prema NASA-inom planu za iskrcavanje astronauta na mjesečevu površinu kako bi se započelo formiranje trajnije ljudske prisutnosti – što bi se moglo dogoditi već 2025. godine, navodi POLITICO. Također se navodi kako, nakon što je Kongres usvojio cjelogodišnji proračun za NASA-u Agencija nije dobila sva sredstva koja je tražila, ali da je Nelson inzistirao na tome da ono što se mora imati ne bude zakinuto. To uključuje ključne komponente za sljedeće dvije misije na Mjesec, Artemis II i Artemis III.
Pri tom se upozorava na „sve veći kineski agresivni svemirski program, uključujući nedavno otvaranje nove svemirske postaje“ i dodaje da je „Peking najavio cilj iskrcavanja taikonauta na Mjesec do kraja ovog desetljeća“ i da je „u prosincu kineska vlada iznijela svoju viziju za ambicioznija nastojanja poput izgradnje infrastrukture u svemiru i stvaranja sustava upravljanja svemirom“. „Bilo kakva značajna kašnjenja ili nesreće u američkom programu, koji računa na niz novih sustava i opreme koji su još u razvoju, mogla bi riskirati zaostajanje za Kinezima. A NASA-in vremenski raspored slijetanja na Mjesec već je izmakao godinu dana od Trumpove administracije.“, navodi se dalje u tekstu.
Također se spominje i kineska reakcija na američke optužbe. Tako Liu Pengyu, glasnogovornik kineskog veleposlanstva u Washingtonu, kaže kako su „neki američki dužnosnici govorili neodgovorno s ciljem pogrešnog predstavljanja normalnih i legitimnih svemirskih napora Kine”, i da “Kina odlučno odbacuje takve primjedbe.” Dodao je i slijedeće: “Svemir nije teren za hrvanje. Istraživanje i miroljubiva uporaba svemira zajedničko je nastojanje čovječanstva i trebalo bi koristiti svima. Kina uvijek zagovara miroljubivo korištenje svemira, protivi se naoružavanju i utrci u naoružanju u svemiru i aktivno radi na izgradnji zajednice sa zajedničkom budućnošću za čovječanstvo u domeni svemira.”
Sam čelnik NASA-e Nelson izrazio je, međutim, uvjerenje, da napori SAD-a da se prvi vrate na Mjesec idu prema planu, ističući da Kongres financira program Artemis. Kongres je ovog tjedna odobrio 24,5 milijardi dolara za NASA-u u fiskalnoj 2023., oko pola milijarde dolara manje od onoga što je predsjednik Joe Biden tražio. Ali još uvijek bilježi povećanje od više od 5 posto u odnosu na ovu godinu, zaključuje POLITICO.
Geopolitičke podjele sa Zemlje sele u svemir kao posljedica ljudske gluposti
Dakle, i iz ovog teksta spomenutog medija jasno je kako bez imalo dvojbi slobodno možemo zaključiti da je utrka u osvajanju svemira i formalno počela. Umjesto suradnje na dobrobit čovječanstva, geopolitičke podjele na Zemlji projiciraju se i na svemirska prostranstava – što je u samoj svojoj biti nedostojno plemenitih ciljeva i golemih mogućnosti koje nam se svima pružaju kada je riječ o istraživanju dubina beskonačnog svemira u kojem je naša Zemlja samo jedna – gotovo pa mikroskopska točka. Jer više pametnih glava, okupljenih zajedno, uvijek mogu i znaju više nego jedna – ma koliko pametna bila.
Ljudi, kao vrsta, očito nisu evoluirali puno dalje u odnosu na čovjeka iz kamenog doba kada je riječ o želji za dominacijom i tlačenjem slabijih. Za razliku od tehnološke evolucije koja nam upravo sada nudi „prozor“ u donedavno nezamislive kutke svemira u potrazi za odgovorima na vječna pitanja o tome tko smo, zapravo, i mi sami i zašto smo tu gdje jesmo? Odgovore – kojih očito i nismo dostojni zbog svoje zle naravi i pohlepe.
Photo by Engin Akyurt
