Ovog ljeta Hrvate je šokirala vijest kako je u razdoblju od 2017. do 2021. Hrvatsku napustilo nešto manje od 234 tisuća njezinih građana. Podaci MUP-a pokazuju kako je u tom razdoblju privremeni odlazak iz Hrvatske prijavilo 177.470 hrvatskih građana, a trajno iseljenje u inozemstvo prijavio je 55.821 građanin.
Riječ je o ogromnom egzodusu koji se osjeti u svakom dijelu hrvatskog društva. Nedostaje učitelja, inženjera, ugostiteljskih radnika… Gotovo da i nema sektora koji se ne muči s nestašicama i koji ne mora uvoziti radnu snagu.
Zabrinjava činjenica da ovaj put odlaze cijele obitelji s djecom što znači da je većina tih obitelji vjerojatno zauvijek izgubljena za Hrvatsku. Na Redditu je osvanula tema u kojoj su naši sadašnji dijasporaši pisali zašto su i kako napustili Hrvatsku, a njihove priče su nešto što bi trebalo zabrinuti svaku hrvatsku vladu.
Temu je otvorio Redditovac koji planira sa suprugom i djecom otići van, pa su ga zanimala iskustva drugih Hrvata koji su sreću pronašli preko granice.
“Sa partnericom. Sa ponudom za posao, automobilom do Irske”, napisao je jedan Redditovac.
“To mi nije bilo prvi put jer sam se već preselio unutar Hrvatske zbog posla, a radio sam i u Italiji godinu dana. Rekao bih da se moj odlazak odvijao u fazama. Prvi put kad se preseliš (čak i unutar Hrvatske) ti postane tak svejedno gdje si jer bez obzira na to gdje si, više nisi doma i sve je jednostavnije. Činjenica da nemam djece još više olakšava svako preseljenje i svaku odluku”, bio je njegov komentar.
Sve popularnija Skandinavija
“Sam, bez smještaja, bez posla, bez plana. Odlučio sam radije spavati na irskoj klupi nego kod roditelja u hrvatskom stanu. Imao sam 22 godine, spakirao sam kofer, uzeo 1.200 eura i otišao. Na putu prema aerodromu otac je igrom slučaja saznao da mu je stari prijatelj u Irskoj pa sam mjesec i pol bio kod njega. Posao sam si našao nakon tri molbe. Nakon dva tjedne plaće sam unajmio stan, a uskoro je došla i cura. I dalje smo u Irskoj, nas dvoje plus prinova. Najbolja stvar koju sam mogao napraviti u to vrijeme. Iako žalim za nekim prijateljima i pogledu na more s balkona, kad se sve zbroji i oduzme stvari su super”, bio je jedan od odgovora.
Druga Redditovka je napisala kako je otišla nakon što se šogor odlučio na odlazak.
“Spavao je kod nekog poznanika, našao jedan posao, pa si našao još bolji. Kad se on stabilizirao, moj suprug je poslao tri prijave i za pet dana dobio poziv na razgovor. Zatim je otišao na razgovor za posao bez znanja njemačkog, ali imao je velikog iskustva u tom poslu. Firma nam je tražila stan jer je on odbio živjeti u stanu u sklopu firme da bismo ga na kraju našli sami. Nakon toga smo sestra i ja došle, našle posao, upisale tečaj jezika, svaka si nasla posao s kojim smo sretni, stanove/kuće i mogu ti reci da nakon 3 i pol godine što živim ovdje sam više nego zadovoljna. Nostalgija me uhvati, ali kad dođem u RH shvatim zašto sam otišla. Za sad se nemam namjeru vraćati. Inače, za trosobni stan smo platili 1.300 eura pologa i zajedno smo na početku imali oko 20 tisuća kuna”, priča jedna Redditovka.
“Njemačka, okolica Stuttgarta. Imao stalan posao u struci dolje, solidno, ali nedovoljno plaćen da pokrije stanarinu i da se uredno živi sa ostatkom, a ne možeš ni kod roditelja živjeti vječno. Cura nije mogla dobiti posao u struci, dobila ovdje ponudu za posao, dao sam otkaz, došao i ja sa curom, zaposlio se u roku od tjedan dana i još se nisam pokajao. Prijatelji su se ionako već razišli, dobar dio u dijaspori, žalim jedino za roditeljima. Nije lako u početku, ali obvezno savladaj jezik do neke granice i imaj 2-3 tisuće eura sa strane ako je moguće. Posao zbilja nije problem naći, ali stan je i lakše se nalazi preko poznanstava. Čujem puno ovakvih priča poput tvoje, ljudi se još uvijek dvoume o odlasku, ali uvjeren sam da se neće još dugo dvoumiti nedugo nakon što uvedemo euro. Rodni kraj je uvijek rodni kraj, i uvijek nedostaje, ali politika je uništila, izmasakrirala i silovala Hrvatsku do neprepoznatljivosti”, bio je savjet jednog Redditovca.
Iako većina Hrvata ide prema Njemačkoj i Irskoj, sve su popularnije i skandinavske zemlje.
Jedan Redditovac je tako napisao kako je prije godinu dana s curom otišao u Dansku.
“Posao se može naći u kratkom roku. Ja sam recimo sletio u subotu, već u nedjelju sam imao posao, a u ponedjeljak sam počeo raditi. Treba ti novaca za prvi mjesec, možda i za malo duže dok dobiješ sve potrebne papire (jako su spori). Kad sve riješiš, možeš početi primati plaću i više se nemaš za što brinuti. Život je lagan”, bio je jedan od odgovora.
“S prijateljem u Luksemburg. Ne radimo na sudu ili u IT-ju, već smo obični električari. Nije bilo lako, ali pošto smo mladi (nijedan nema preko 25) nam je u jednu ruku zabavno, skupa smo na stanu pa nam se na kraju mjeseca isplati biti ondje. Skupljamo iskustvo i pokušavamo sklopit čim više poznanstva. Nažalost ne pričamo francuski, već smo obojica vrlo tečni u njemačkom, ali polako pokušavamo i francuski savladati. Nadamo se kroz 5-7 godina vratit u Hrvatsku i nešto svoje započet jer ipak doma je doma”, napisao je jedan korisnik.
‘Napokon u miru mogu platiti kavu’
Bilo je i onih koji ipak razmišljaju o povratku u Hrvatsku.
“Rano sam otišao sam, ali kako nemam ženu i djecu, rekao bih da ti moje iskustvo nije od nikakve pomoći. Iskreno, najradije bih se sad vratio jer svaki put kada odem kući mi bude lijepo”.
Drugi mu je napisao kako je kod njega baš suprotna situacija.
“Svaki put kad se vratim, shvatim zašto sam otišao. Ljudi su jako bezobrazni i jalni u Hrvatskoj. Svatko ti govori gluposti zbog svega, vani se svatko drži svog posla i svog života”, bio je njegov odgovor.
Jedna Redditovka je napisala kako sada napokon kad ode na godišnji odmor može u miru platiti kavu.
“Mogu ići u hotel koji želim, jesti i piti bez nervoze. Dok sam radila u Hrvatskoj nisam sebi mogla ni priuštiti kavu na odmoru, ako bih naručila ručak koji je ispao odvratan isto bih ga morala pojesti jer nisam imala 15 eura za drugi. Sad mi je lijepo jer i u Hrvatskoj i na odmoru se mogu stvarno odmoriti i ne gledati je li kava 1, 3 ili 5 eura”.
Da nije sve lako u početku, kako mnogi pišu, pokazao je komentar i jednog korisnika koji se preselio u Njemačku.
“Treba dosta novaca za početak. Kad nađeš stan, moraš imati tri mjesečne rate za polog. Stanovi su prazni, bez namještaja, bez kuhinje, bez aparata. Doslovno sve moraš kupiti. Dobra stvar je što ti se dosta novaca koje si uložio vrati u drugoj godini kroz povrat poreza. Ali novaca za početak moraš imati”, bio je posljednji odgovor.
