Nakon što ga je u subotu navečer deaktivirao, Johnny Štulić ponovno je aktivirao svoj YouTube kanal, nakon što ga e u subotu navečer deaktivirao, što će zasigurno razveseliti njegove fanove.
Po objavi novog albuma kojeg su mnogi kritizirali, a fanovi hvalili, Štulić je deaktivirao YouTube kanal, čime je novi album Kavern postao nedostupan fanovima. No, ipak će ga moći nastaviti slušati.
Album je u svega nekoliko dana preslušan na desetke tisuća puta, a na istom se nalaze 42 pjesme, od kojih su dio obrade tradicionalnih pjesama, a neke su nove.
Ranije je Štulić reagirao je na životni intervju Želimira Babogredca, direktora Croatia RecordSa, najveće regionalne diskografske, kojega je dao za Večernji list Uz napomenu da ‘Babogredac pored presude Ustavnog suda i dalje čačka mečku’,jer je, navodi u pismu za portal ravnododna, Ustavni sud potvrdio i presudio da Croatia Records nema pravo raspolagati snimkama prije 19993. godine.
“Za mene ni Hrvatska ni Croatia Records nisu postojali kao pravna kategorija, a vrijednost društvenog kapitala sam stvorio i činio ja (ako su društveni kapital pjesme koje ostvaruju prihod), kao neposredni proizvođač, i, kao takav, po tadašnjim zakonima, jedini sa pravom vlasništva”, navodi Štulić.
“Čudovišne laži”
Izjave Babogredca nazvao je “čudovišnim lažim”, njega prozvao “skotom” i nazvao Babožvalcem. Ističe kako nikad s Babogredcom ništa nije producirao niti miksao, već da je samo on bio producent.
“Potpuni stranac”
Sa mnom nije išao na miksanje, kao što to nije niti jedan koji čisti pisoare, međutim, pošto se po preranoj i nagloj Škalecovoj smrti uz pomoć njegove kćeri dočepao mojih plaćenih mastera (ko krade taj laže i ubija) koje sam kod Mladena pohranio (nisam imao kuda sa njima u to vrijeme, pa čak ni kasnije, jer nisam u toj zemlji koliko ni podstanar bio, a kasnije je rat došao i sve dosad potrajao, pa i još će), svoju priču je tome prilagodio, iako Babožderac u Jugotonu do promjene vlasničke strukture (devedesetih) nije uopćte postojao, niti išta sa mojim poslovanjem imao, niti, opet, išta o tome znao, sve da je sa Crvenom jabukom u njega i kročio, ali i to tek poslije mog odlaska iz zemlje ’84-e, kad je Škarica stao moje tiraže pripisivati sarajevskim sastavima, pa je tako i Babodripac, kao lažni Avar, došao na svoje, i, uostalom, taj način i preuzeo, jer Skočibuhić ga je upravo sa tom zamišlju i isturio – skrivši se iza njega – kao što se i drugi zaklanjaju Slinišom u toj zločinačkoj piramidi, seveda”; dodaje, između ostalog.
Štulić Babogredcu piše da je lažljivi gad, koji je skinuo njegov copywright koji štiti autorstvo, kao i da je on vlasnik mastera, a ne Babogredec, jer je navodi sve sam financirao i plaćao. Dokaz za to navodi najveći porez na Balkanu u to vrijeme.
Štulić opovrgava da su godinama intenzivno zajedno radili te dodaje da je Babogredec za njega bio potpuni stranac.
