Naša uobičajena prehrana velikim je dijelom utemeljena na mesu, mliječnim proizvodima i žitaricama, a danas je dovedena pod ozbiljan znak pitanja. Više je razloga za to, a jedan od njih su i klimatske promjene koje takvu prehranu čine neodrživom na duge staze. Osim toga, suočavamo se s enormnim porastom stanovništva. Prema suvremenim statistikama, do sredine ovog stoljeća broj stanovnika na Zemlji mogao bi doseći 10 milijardi. Te ljude treba prehraniti pa se nameće pitanje kako riješiti taj aktualni problem. Stručnjaci koji se bave uzgojem hrane smatraju da postoji niz biljaka koje mogu zamijeniti dominirajuće prehrambene kulture današnjice, koje zbog suša više neće donositi dovoljne prinose. Prema izvješću Kraljevskih botaničkih vrtova u Kewu u jugozapadnom dijelu Londona, 75 posto današnje hrane dolazi od samo nekoliko biljnih i životinjskih vrsta. No takva će se praksa uskoro morati napustiti jer zbog klimatskih mijena više neće biti moguće nastaviti dosadašnji trend uzgoja hrane.
Plusevi i minusi kvinoje
Jedna od novih kultura koja je barem povremeno na našim tanjurima je kvinoja. Ona se donedavno uzgajala samo na području Perua i Bolivije, a danas se konzumira u većem dijelu svijeta. Kvinoja je pseudožitarica i po svom kemijskom sastavu ulazi u ono što nazivamo superhranom, što znači da je odličan izvor proteina, minerala i vitamina, a pritom ne sadrži gluten i kolesterol. No upravo ona pokazuje koliko se u svojim ekološkim problemima vrtimo u krug. Ta je južnoamerička kultura plasirana na svjetsko tržište, a kako je zbog svojih nutritivnih svojstava i dobrog okusa prihvaćena diljem svijeta, došlo je, u skladu sa zakonom ponude i potražnje, do porasta njezine cijene. No cijena nije bila samo viša za zemlje koje su počele uvoziti kvinoju nego i za one koji je već tisućljećima uzgajaju i konzumiraju. Upravo zbog toga ona je danas teže dostupna siromašnom stanovništvu spomenutih južnoameričkih zemalja. Povećana potražnja za kvinojom uzročno-posljedično dovodi do nekontroliranog krčenja zemljišta, kako bi se dobilo dovoljno prostora za njezin uzgoj. Ako tomu dodamo iscrpljivanje zemljišta koje se više ne gnoji na tradicionalan način, uz pomoć izmeta ljama, nego kemijskim gnojivima, ta hrana gubi svoja bitna obilježja i postaje manje zdrava nego što je bila prije naglog porasta svoje popularnosti. I dok s jedne strane kvinoja pokazuje da postoje i druge kulture koje se mogu konzumirati umjesto dosad uobičajenih, njezin intenzivni uzgoj samo potvrđuje da neprestano zapadamo u istu petlju koja pospješuje daljnji klimatski kolaps.
Unatoč najvećoj svjetskoj krizi u poznatoj povijesti, korporacije i dalje vode računa samo o profitu, a takav egoizam se poput bumeranga vraća ponajviše onima koji imaju najmanju korist od takve prljave rabote. Kvinoja se uzgaja u gorskim i planinskim područjima pa se danas počinje uzgajati i u drugim dijelovima svijeta. To će vjerojatno pozitivno utjecati na situaciju u Južnoj Americi jer će doći do snižavanja njezine cijene, a poljoprivrednici će se silom prilika morati usmjeriti i na druge izvore prihoda. To bi moglo riješiti neke od ekoloških i etičkih problema koje sa sobom nosi svaki prekomjeran uzgoj, kako starih, tako i novih kultura.
Alarmantna situacija
Stručnjaci iz Kewa tvrde da se u trenutačnim okolnostima treba aktivno pripremati za godine koje dolaze. Ta ustanova u suradnji s brojnim zemljama radi na više projekata u raznim, uglavnom slabo razvijenim dijelovima svijeta, kojima je cilj istražiti alternativnu hranu. Postojeći projekti analiziraju nutritivna svojstva pojedinih namirnica, njihovu otpornost na promijenjene klimatske uvjete, načine pripreme i konzumacije, kao i sam urod. Botaničari i drugi stručnjaci poručuju da svaka zemlja mora raditi na aktivnom iznalaženju zamjena za postojeće kulture, koje će biti prilagođene promijenjenim klimatskim uvjetima točno određenog prirodno-geografskog područja. Rat u Ukrajini pokazao je da globalizacija može biti nezgodna stvar jer ovisnost o određenim područjima kao primarnim izvorima hrane ne može dati ljudima nikakvu sigurnost u budućnosti.
Hitno su nam potrebne kulture otporne na vrućine. Na našim tanjurima u idućim godinama bit će sve više pseudožitarica i divljih žitarica, pa se može očekivati da će se naša prehrana početi dobrim dijelom bazirati ne samo na kvinoji nego i na amarantu, heljdi i sličnim kulturama. U središtu interesa ovog članka je biljna hrana kao ona koja je najbogatija hranjivim tvarima, dok ćemo životinjsku ostaviti po strani jer je dosadašnji način iskorištavanja stoke dobrim dijelom rezultirao velikim ekološkim problemima. Naime, kako bi se stoka prehranila, troše se velike količine hrane pa stručnjaci tvrde da bi samo količina hrane koja se koristi za hranjenje stoke u Sjedinjenim Državama bila dostatna za višestruko hranjenje svih ljudi na planetu. Osim toga, uzgoj stoke dovodi do deforestacije, a posljedično i do ispuštanja metana i dušikova oksida u atmosferu. Upravo je masivan uzgoj životinja odgovoran za jednu četvrtinu stakleničkih plinova. Danas u Singapuru već možete kupiti meso uzgojeno genetskim inženjeringom, no kako je GM hrana stvorena iz nužde, ne bi li se smanjila glad u nerazvijenim dijelovima svijeta, nju nikako nećemo uvrstiti u kategoriju superhrane. Naravno da ne očekujemo da će se mesoljupci odmaknuti od mesa pa će vjerojatno u skoroj budućnosti prijeći na laboratorijski uzgojenu mesnu hranu. No što je s drugom hranom? Pa krenimo u ono što ćemo mi i naši potomci u skoroj budućnosti najviše konzumirati.
Mahunarke spadaju u superhranu zbog svojih vrijednih nutritivnih svojstava, koja našem organizmu pružaju najveći izvor biljnih proteina, što ih čini sjajnom zamjenom za meso. Tako u ovu hranu ulaze grah, grašak, leća, kikiriki i slične namirnice. Uz to, pozitivno je što su ove biljke otporne na sušu i mogu uspijevati doslovno svagdje osim na Antarktici.
Smatra se da će se u iduća dva desetljeća uzgoj mahunarki povećati čak do 200 posto.
Orašasti plodovi
Orašasti plodovi prave su male energetske bombe koje se ne jedu u velikim količinama. Stručnjaci kažu da, primjerice, orasi dobro podnose sušu pa će ti plodovi zasigurno biti prisutniji na našim stolovima nego što su bili dosad.
U superhranu budućnosti stručnjaci uvrštavaju i gljive zbog njihove nutritivne vrijednosti koje donose velike zdravstvene koristi. Bogate su proteinima, a sadrže niske razine masnoće pa su prikladne za one koji žele smanjiti tjelesnu težinu. No ne možemo reći da je svaka gljiva jednako vrijedna pa će u tom smislu biti potrebno obogatiti ponudu raznim vrstama gljiva na tržištu jer, primjerice, u nas najčešće dostupni šampinjoni ne sadrže sve hranjive tvari.
Gljive su nezahtjevne u pogledu uzgoja, što će samo potaknuti njihovo učestalije konzumiranje.
Alge su se koristile od pamtivijeka, no njihova je konzumacija tijekom vremena doživjela nagli pad, a najvećim dijelom nastavile su se konzumirati u Aziji. Zbog njihova sastava mogli bismo ih nazvati i superhranom na kvadrat. Unatoč tome, zauzimaju jako mali udio u ukupnoj ljudskoj prehrani. Način uzgoja algi u vodi, dakle bez potreba za zemljišnim resursima, čini ih popularnom i vrlo izglednom hranom za budućnost.
Postoje različite vrste algi, a u prehrani se danas najčešće koriste kombu, kelp, wakame, nori i neke druge, a u budućnosti će na tržište doći vjerojatno i brojne druge vrste.
Na svijetu postoje razne vrste kaktusa i vjerojatno niste razmišljali o njihovoj konzumaciji, no prema svemu sudeći, jest ćemo i njih. Najčešće se kao hrana koristi kaktus nazvan opuncija. Nezgodno je što će vam za pripremu kaktusa trebati debele rukavice i isto tako debeli živci ako nemate nekoga tko će to učiniti umjesto vas. U osnovi, za jelo se pripremaju lisnati dijelovi koji se mogu jesti sirovi ili kuhani. Kažu da im je okus blag i da nalikuje na šparoge.
Kaktus je prilično otporan pa ćemo ga naći na našim tanjurima i prije nego što mislimo. Dobar je izvor hidracije i potrebnih vitamina.
Ugrožene namirnice
Iako kava sama po sebi nije važna za preživljavanje, predstavlja užitak i stimulans. Rast temperature i krčenja zemljišta dovode njezin daljnji uzgoj pod znak pitanja. Pretpostavlja se da će proizvodnja klasične kave arabice uskoro pasti za 50 posto, što znači da će kava poskupjeti. Doduše, ako često posežete za kavom, već ste primijetili priličan rast cijena. Znanstvenici smatraju da bi danas dominantne kave (uz spomenutu Coffeu arabicu, kao i Coffeu canephoru) mogla zamijeniti Coffea stenophylla, što će nam omogućiti da i dalje uživamo u tom napitku. Stručnjaci očekuju da će se ova “nova” kava poznata i kao kava Sierra Leone vrlo brzo pojaviti na širem tržištu.
Osim klasične kave, nestaju i banane, pa se kao rješenje nudi tzv. lažna ili enset banana. Kod nje se ne jede plod, nego stabljika i korijen. Ovo je izuzetno hranjiva biljka koja živi dulje od desetljeća i omogućuje konzumaciju tijekom cijele godine, što je čini posebno poželjnom.
Kako dalje? Prema svemu sudeći, svaka bi zemlja trebala uložiti novac u projekte u kojima će timovi stručnjaka proučavati alternative sadašnjim namirnicama, u skladu s klimatskim prilikama. Osim toga, nužno je povećati broj biljnih vrsta u uzgoju kako bi se sačuvala bioraznolikost, a ujedno doskočilo mogućnosti da, ako podbaci jedan urod, ne ostanemo gladni. Problem klimatskih promjena je i u tome što biljkama ne prijeti samo opasnost od vrućine i suša nego i od oluja i poplava koje mogu sav trud baciti u vodu. Nije nemoguće da će se sva hrana u budućnosti morati uzgajati u strogo kontroliranim uvjetima, poput plastenika. No jedno je jasno – budućnost je već počela, samo je pitanje koliko će određene vlade prepoznati i financirati takve projekte.
