Za nama je dugo, toplo ljeto, a pred nama po svemu sudeći hladna i neizvjesna jesen, a potom i zima koju mnogi dočekuju u strahu koji su izazvale posljedice ruske agresije na Ukrajinu. Spletom tih geopolitičkih, energetskih i političkih okolnosti u neizvjesnoj je situaciji i premijer Andrej Plenković koji se otvoreno svrstao na ukrajinsku stranu podržavajući američka i europska stajališta o ratu koji se ponajviše odražava na Europu jer je ona, kao što je poznato, ovisna o ruskom plinu.
Koliko Plenkovića žulja nadolazeća kriza koja stiže s inflacijom, rastom cijena osnovnih životnih namirnica te s pripremom za uvođenje eura, toliko ga muče i političke odluke koje mora donijeti kako bi zaštitio i učvrstio svoju poziciju i u Vladi i u svojem HDZ-u. Scenarija je podosta, no sigurno je da HDZ ove jeseni neće izazivati parlamentarne izbore, iako je Plenković razmatrao i tu opciju, ona je zbog nadolazeće krize ipak otpisana jer bi se time upustio u prevelik rizik, premda mu je politički gledano situacija za izlazak na birališta sasvim dobra: s obzirom na to da se oporbene opcije još nisu ujedinile, Plenković u političkom ringu nema konkurenciju.
Kada je riječ o idućim parlamentarnim izborima, oni bi se, prema tvrdnjama upućenih, mogli održati na proljeće iduće godine, iako nije nemoguće da se Plenković predomisli te da se izbori održe u redovnom terminu. Ne razmišlja se u Vladi i u Plenkovićevim redovima samo o izborima, jedna od tema kojom se Plenković bavi nova je, konkretnija rekonstrukcija Vlade koja bi se mogla provesti već sredinom listopada. Iako ni o tome nije donio konkretnu odluku, Plenković je svjestan da je pred nama iznimno krizno razdoblje te da će uz njega teret te krize morati ponijeti svi članovi Vlade, stoga su mu prijeko potrebni ministri reformatori, ali i kadrovi na koje se može osloniti.
Zavladao strah
Takav kadar na koji se može osloniti ministar je gospodarstva Davor Filipović, koji spada u skupinu Plenkovićevih mladih lavova premda se u vladajućoj stranci pitaju je li on dorastao krizi koja nas očekuje. Strahuje se u HDZ-u i zbog nestranačkog ministra financija Marka Primorca, nasljednika simpatičnog i spretnog Zdravka Marića koji je Plenkovićev brod napustio u najtežim trenucima.
Primorac je baš poput Filipovića mlad i neiskusan, nije član vladajuće stranke pa ne može računati na potporu iz HDZ-a, ali je Plenković u njemu prepoznao ozbiljan potencijal, međutim, u HDZ-u smatraju da s Primorcem treba biti na oprezu jer je on zagovornik radikalnih rezova i mjera koje bi mogle izazvati socijalne nemire, što bi bilo poražavajuće za Plenkovića, neovisno o tome kada će se održati parlamentarni izbori. Koliko god je Plenković zasad zadovoljan mladim ministarskim dvojcem, toliko njegova očekivanja nije ispunio ministar graditeljstva Ivan Paladina, koji je puno obećavao, no od tih se pustih obećanja nije daleko pomakao, obnova Banovine stoji na mjestu i pretvara se u jednu od najvećih prijetnji za premijera Plenkovića, koji je navodno na korak do toga da se ministru zahvali na suradnji te da taj resor prepusti Stjepanu Čuraju kao što je prvotno i planirao, ali se Radimir Čačić, s kojim više ionako nije ni u kakvim odnosima, protiv toga pobunio.
Pobune zato nema oko ministrice turizma Nikoline Brnjac koja je i ove sezone korektno odradila svoj dio posla, ono zbog čega je Plenković sa svojom prijateljicom ipak na distanci jest to što se ona zbližila s ministrom prometa Olegom Butkovićem, s kojim Plenković već neko vrijeme nije u dobrim odnosima te ga zadržava na poziciji isključivo zbog Butkovićeva utjecaja u HDZ-ovim organizacijama. Premijer se strateški s Butkovićem drži one “prijatelje drži blizu, a neprijatelje još bliže”.
Je li to strategija koju je počeo primjenjivati i u svojem odnosu s ministrom branitelja Tomom Medvedom, teško je reći, no glasine o njihovu mimoilaženju i Medvedovu zbližavanju s osječkim županom Ivanom Anušićem u HDZ-u su sve intenzivnije, baš kao što se intenzivno govori o desnoj struji koju predvodi Anušić s ciljem da bivšu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović instalira na čelo vladajuće stranke. Iz njezinih posljednjih medijskih istupa lako bi se mogao izvući zaključak da je Grabar-Kitarović u nekakvoj kampanji, a takvi zaključci stižu i do Plenkovića koji je tijekom svoje političke karijere naučio da treba biti mudar i oprezan, ali i da mora voditi politiku balansa.
Nestabilni ministri
Vrlo uspješno politiku balansa i nezamjeranja vodi ministar Davor Božinović s kojim Plenković dozira, ali bez obzira na sve, Božinović nije netko tko bi se mogao naći na popisu za rekonstrukciju Vlade. Na popisu bi se mogao pojaviti ministar zdravstva Vili Beroš koji je, kako tvrde njegovi znanci, i sam do te mjere zasićen politikom da bi se Plenkoviću mogao zahvaliti na suradnji i prije nego što on donese konačnu odluku o njegovoj sudbini. O političkoj sudbini ministra Gordana Grlića Radmana se i ne razmišlja, on baš poput Radovana Fuchsa ostaje tu gdje jest, ali je zato Plenković sve svoje savjetnike upregnuo da promišljaju kako se riješiti mlade ministrice Nataše Tramišak, bliske Anušićeve prijateljice s kojom Plenković ne komunicira već nekoliko mjeseci i koju bi rado zamijenio sa svojim savjetnikom Zvonimirom Savićem koji odrađuje velik dio posla iz resora ministrice Tramišak. Nju Plenković smatra produženom rukom župana Anušića i živi u uvjerenju da njih dvoje s Butkovićem smišljaju način na koji će ga eliminirati.
Plenković je svjestan da ne može tek tako maknuti Tramišak jer bi Anušić u tom slučaju unutar stranke mogao povesti pobunu koja bi se prelila na Sabor pa upućeni svjedoče da se intenzivno traga za aferom koja bi ugasila i Tramišak i Anušića. Ubrzanu potragu Plenković bi trebao povesti i za ministrom obrane jer Mario Banožić nije dorastao vođenju tog resora, ali je poznato da njega štiti sukob s predsjednikom Milanovićem pa Plenković tu nema previše prostora za manevar, ali bi se zato moglo manevrirati u Ministarstvu poljoprivrede kojim ravna neprimjetna Marija Vučković. Njome nisu zadovoljni ni poljoprivrednici ni HDZ-ovci ni premijer Plenković koji zbog nje svako malo iz Europe dobije po prstima jer neki dio posla nije odradila kako treba.
Vlada netrpeljivost
S obzirom na krizu koja dolazi, poljoprivreda bi trebala biti baza razvoja i opstanka zemlje, a Plenković od Vučković ne može očekivati nikakve konkretne ideje, štoviše, mogao bi očekivati da ministricu poljoprivrede sa sobom povuče bivša kninska gradonačelnica Josipa Rimac kada i ako na sudu počne otkrivati pojedinosti iz svojih afera, stoga nije nemoguće da se ministrica poljoprivrede nađe na premijerovu popisu za otpis. Iako Plenković nije oduševljen ni svojim ministrom pravosuđa Ivanom Malenicom, za njega se navodno zalaže njegov stric koji je utjecajni HNS-ovac, a poznato je da je HNS svojedobno spasio Plenkovića i njegovu vladu pa se u Maleničinu slučaju prebijaju neki stari dugovi.
U kategoriju lojalnih ministara i Plenkovićevih kadrova ulazi Nina Obuljen Koržinek, o čijoj ostavci Plenković nikada nije ni razmišljao, iznenađujuće je, međutim, to što je Plenković odnedavno oduševljen novim ministrom rada Marinom Piletićem, kojega misli profilirati u novu uzdanicu HDZ-ove desnice. O rekonstrukciji Vlade Plenković još duboko promišlja jer ne želi da ga se ponovno razvlači po medijima zbog broja ministara koje je tijekom mandata zamijenio, ali bez obzira na to, nije nemoguće da premijer taj svoj potez predstavi kao značajan iskorak u borbi s krizom koja ne prijeti samo nama nego i cijeloj Europi. Zna Plenković vrlo dobro što mu predstoji, ali ona već spomenuta politika balansa ide mu u prilog pa je tako ovoga ljeta otvorio Pelješki most, a nakon toga tijekom jeseni svoje djelovanje kani bazirati na uvođenju eura i ulasku u Schengen, što je tek djelić onoga što misli ubrojiti u svoje uspjehe u takozvanoj godini isporuke.
Hrvatska će, dakle, u razdoblju koje je pred nama završiti sve svoje vanjskopolitičke prioritete, iza nas je odlična turistička sezona za koju će Plenković uspjehe pripisati ponajprije samome sebi, a tek onda resornoj ministrici, a osim toga, očekuje da ćemo energetsku krizu proći relativno korektno pa je baš zato odlučeno da se s izborima ove jeseni pričeka.
Velik posao
Kako zasad stvari stoje, kada god da se izbori održavali, HDZ će iz njih izaći kao pobjednik, to što se Plenkoviću zamjera da njegova stranka s njime na čelu nema koalicijskog potencijala premijera ne zabrinjava, u takvim okolnostima održavanje izbora u jesenskom periodu ne bi ni bilo loše, međutim, Plenković je, znajući da ga očekuje velik posao vezan uz euro i Schengen, odlučio da će to razdoblje iskoristiti za samopromociju i predizborne aktivnosti pa bi se i stoga izbori mogli očekivati na proljeće, što je iznimno realan scenarij.
Teško je u ovim složenim vremenima predvidjeti što građane očekuje i kako će se kriza odraziti na njihov životni standard, ali treba imati na umu da bi se do redovnih izbora mogli zaboraviti uspjesi koji se mogu predstaviti građanima jer će se mnogi od njih razočarati kada dobiju prihode u eurima s obzirom na to da će tada postati jasno koliko smo uistinu siromašni u odnosu na ostatak Europe.
Kako zasad stvari stoje, Plenković u Europu ne planira, on će svoje političko djelovanje nastaviti u našoj zemlji, međutim, dio HDZ-ovaca suzdržan je kad je o tome riječ te naglašava da za konačnu odluku valja pričekati europske izbore. To nije realno, jer ako Plenković odluči otići na neku od pozicija u EU-u, za to bi se morao početi pripremati znatno ranije, a usporedno s time morao bi početi pripremati HDZ za hrvatske izbore. To znači da bi Plenković već krajem ove godine na svim stranama imao pune ruke posla, što je teško izvedivo, a u tom slučaju bi u HDZ-u morali donijeti odluku i o tome tko će biti njegov nasljednik.
Šeksova mirovina
Teško da će se do odluke o Plenkovićevu nasljedniku tako skoro doći, ali je zato Plenković već donio odluku o tome da do kraja ove godine krene u potragu za nasljednicima Ante Sanadera i Branka Bačića, osim toga, on smatra da je HDZ-u sve manje potreban i Vladimir Šeks koji se polako, ali sigurno povlači u mirovinu.
Šeksovo umirovljenje neće izazvati nikakve tektonske promjene u HDZ-u, baš kao što Čačićev izlazak iz koalicije neće srušiti vladajuću većinu, Plenković još ima puno spavača, oni bi se u svakom trenutku mogli pretvoriti u čuvene žetončiće. Premda Čačićev odlazak neće utjecati na vladajuću koaliciju, optužnice kojima mašu iz Srbije mogle bi produbiti trzavice između HDZ-a i SDSS-ova Milorada Pupovca, pri čemu se u vladajućoj stranci očekuje da premijer Pupovcu napokon kaže “e sad je dosta”, što bi se, prema riječima premijerovih suradnika, moglo dogoditi već na idućem sastanku koalicijskih partnera.
Kao što će se ove jeseni natezati s Pupovcem, tako će se Plenković i tijekom jeseni svađati s predsjednikom Milanovićem, posebice ako HDZ uistinu odluči smanjiti Milanovićev utjecaj u vojsci, pa je malo vjerojatno da će do kraja godine biti popunjene diplomatske fotelje jer se dvojica državnika o tome moraju usuglasiti. Usuglašavanja između Rusije i Ukrajine teško da će biti tako skoro, Plenković i Hrvatska na to moraju biti spremni u svakom, a ponajviše u energetskom smislu, pa je Plenković nedavno otkrio da se dinamika zapunjavanja kapaciteta podzemnog skladišta Okoli ubrzava. Premijer je s ministrima Primorcem i Filipovićem počeo raditi na paketu mjera za suzbijanje inflacije i cijena energenata pa bi se pomoć trebala nuditi uz ostalo i društvima u vlasništvu lokalne samouprave. Kako bi se očuvala radna mjesta, Plenković baš kao u doba lockodowna priprema paket pomoći za poduzetnike, posebice se naglasak stavlja na one koji imaju problema s ugovorima o opskrbi plinom.
Ulaganje u LNG
Ono što se građanima možda neće svidjeti jesu promišljanja u pogledu štednje, a lako moguće i redukcije, pa se tako razmatraju opcije o tome da se gase svjetleće reklame i izlozi, reducirat će se i ulična rasvjeta, a nije nemoguće da se i trgovine počnu zatvarati ranije. Naša sreća u ovoj europskoj nesreći vijesti su o nastavku ulaganja u LNG terminal i plinovod od Zlobina do Bosiljeva, baš kao i vijest o snižavanju PDV-a na solarne panele, toplinske centrale i drva. Uz to, Plenković već razrađuje ideju o novim paketima mjera za socijalno ugrožene skupine građana nalik na onaj koji smo imali početkom proljeća zbog rasta cijena goriva i energenata teškima pet milijardi kuna.
Samo ulaganje u LNG predviđeno je u visini od oko 180 milijuna eura, a Plenković se tu uvelike oslanja na europski novac. Kako je Hrvatska jedna od rijetkih država koje imaju vlastiti terminal za preradu ukapljenog plina, jasno je da ćemo postati važno čvorište na europskoj karti pa je to prilika koju valja iskoristiti i prilika zbog koje Hrvatska može računati na europsku pomoć. Na pomoć mogu računati i u lokalnoj samoupravi, Plenković je već na prvoj sjednici Vlade održanoj nakon ljetne stanke jasno poručio kako je nemoguće da bilo koja škola ili vrtić ostanu bez novca za energente. Bez obzira na sav Plenkovićev angažman, o teškoj jeseni pred nama možda ponajviše govore podaci o inflaciji koja je prvi put nakon rata dvoznamenkasta, što je za mnoge trgovačke lance otvorilo prostor za lov u mutnom pa cijene rastu, a prostor za poskupljenja otvara se i rastom cijena goriva pa hrana poskupljuje i onda kada to baš i nije opravdano.
Građane bi uskoro mogle šokirati cijene hrane u trgovinama
Hrana će poskupljivati i dalje, smatraju ekonomski stručnjaci, baš kao što se smatra da bi cijena prirodnog plina za kućanstva koja imaju ugovore s nekim od opskrbljivača početkom listopada mogla biti višestruko veća, po nekim procjenama i šest puta veća od trenutnih, pa je jasno da će Vlada morati intervenirati i poduzeti određene korake. No najveći problem za građane je hrana, inflacija je najviše pogodila prehrambene proizvode i već se sada može zaključiti da hrane neće nedostajati, ali bi ona mogla biti skuplja nego ikada.
U takvim okolnostima maloj zemlji kao što je Hrvatska ne preostaje ništa drugo nego da pokuša ostati na površini, situacija za građane koji su i prije inflacije jedva spajali kraj s krajem nije nimalo jednostavna, pred nama je period gladi, neimaštine i velike krize iz koje Plenković može izaći ili kao pobjednik ili kao gubitnik pa je evidentno da on nema previše ni prostora ni vremena za manevre, nego treba pred javnost što prije izaći s konkretnim mjerama kako bismo se svi skupa pripremili za ono što nam dolazi. U takvim okolnostima izbori su sporedna priča, Hrvatskoj je za izlazak iz ove situacije potrebno nacionalno i političko jedinstvo koje se ne nazire.
