‘Izgradnja Potemkinovih sela stara je ruska specijalnost’, piše Orhan Dragaš, srbijanski stručnjak za sigurnost i međunarodne odnose za Euractive. Od vremena Potemkina u 18. stoljeću do danas Rusi, naime, briljiraju u manipuliranju stvarnošću. U svom tekstu Dragaš se poziva na najnovije istraživanje ekonomista s Yalea koje opovrgava dosadašnje (dez)informacije u javnosti o ruskom ekonomskom prosperitetu unatoč europskim sankcijama.
‘Rusko gospodarstvo je katastrofalno osakaćeno, kratkoročno i dugoročno, zbog gospodarskih sankcija i povlačenja zapadnih kompanija’, glavni je zaključak velike studije o stanju ruskog gospodarstva koju je provela skupina profesora na Sveučilištu Yaleu pet mjeseci nakon ruske invazije na Ukrajinu. Na 120 stranica studije nema niti jedna naznaka da bi se Rusija mogla oporaviti od zla koji je nanijela samoj sebi.
Zaključci su to koji su u srazu s dosadašnjim javnim informacijama o ruskom izvozu nafte i plina koji sugeriraju da Rusija unatoč zapadnim sankcijama nikad nije imala bolji izvoz nafte i plina jer se orijentirala na azijsko tržište.
Orhan Dragaš osnivač je i direktor Međunarodnog instituta za sigurnost sa sjedištem u Beogradu. U svom tekstu poziva se na najnovije zaključke srpanjskog ekonomskog istraživanja s Yalea, u kojem se upozorava da narativ o strahu od nestašice i rastu cijena u Europi nije ništa drugo nego učinak propagande iz Kremlja, koja isto tako tvrdi da je rubalj jak i da su prihodi od nafte i plina veći nego ikad prije.
Potemkinova sela, sintagma koja označava nešto što u stvarnosti ne postoji, nego je samo privid i opsjena, u današnjem kontekstu invazije na Ukrajinu uzdignuta je do industrijske razine. Sada je samo pitanje može li ta fasada utjecati na javno mnijenje.
‘Ovisnost Rusije o Zapadu’
Ruska središnja banka stavila je u tisak novu novčanicu od stotinu rubalja, no banke su zatražile da se ne pusti u optjecaj barem do travnja. Razlog je jednostavan. Nijedan bankomat u Rusiji ne može prepoznati novu novčanicu. Naime, svaki bankomat u Rusiji proizveden je na Zapadu, a s obzirom na to da se većina zapadnih tvrtki povukla iz Rusije, nema više tko prilagoditi softver za novu novčanicu.
S jednakim problemima Rusija se suočava i s manje sofisticiranim proizvodima, pa tako u toj zemlji nedostaje svega, od čavala, preko soli do bankarskih softvera. Osam godina nakon što je zapad uveo sankcije zbog ruske aneksije Krima, Moskva nije shvatila da je njihovo tržište jako ovisno o uvozu gotovo svega. U usporedbi s današnjim sankcijama te sankcije bile su blage, ali je nevjerojatna kratkovidnost, ili pak arogancija Rusije da ih shvati kao upozorenje, smatra Dragaš.
Rusija je išla za tim da Zapad neće imati jedinstven odgovor na njihov napad na Ukrajinu. No, u međuvremenu dućani sa zapadnim proizvodima ispražnjeni, a tehnološka baza, tržište i novčane rezerve su presušile. Moskva se tome suprotstavlja kako god zna. Naglasak je posebice na jačanju propagande u državi, lažnim statistikama i sugestijama da Zapad više trpi zbog vlastitih sankcija. Izgradnja Potemkinovih sela stara je ruska specijalnost kojima se prikriva stvarnost.
Što su Potemkinova sela?
Potemkinova sela, sintagma je nastala u 18. stoljeću, nazvana po ruskom vojskovođi i knezu Grigoriju Aleksandroviču Potemkinu koji je u vrijeme Rusko-turskog rata, u drugoj polovici 18. stoljeća kad je Ruskim carstvom vladala Katarina II., postao namjesnik novoosvojenih krajeva, Krima i priobalja Crnog mora. Potemkin, Katarinin ljubavnik, tada je duž rijeke Dnjepar sagradio kulise s lažnim selima, lažnim seljacima, pastirima i stadima, čime je uspio obmanuti caricu Katarinu koja je na svom putu prema Krimu vidjela lažnu sliku brze i uspješne obnove kojom je rukovodio Potemkin.
Dragaš tvrdi da je upravo istraživanje s Yalea razotkrilo ruske laži. Za primjer navodi kako je Kremlj u ožujku na osnovi lažnih podataka prognozirao da će unatoč sankcijama zaraditi puno više od nafte i plina nego godinu prije, ponajviše zbog rasta cijena. Tu su prognozu, kaže Dragaš, uzeli zdravo za gotovo najveći medijski autoriteti poput Bloomberga i poznatog novinara Fareeda Zakarije.
U svibnju se pak pokazalo da su prihodi od nafte i plina prepolovljeni, a Moskva je prestala objavljivati podatke o zaradi na svojim ključnim robama.
Dragaš smatra da je Rusija nepovratno izgubila poziciju strateškog izvoznika sirovina. ‘Pokazalo se da je njezina ovisnost o europskom tržištu mnogo veća od europskih potreba za sirovinama’, nastavlja Dragaš te dodaje kako Rusija ne može kompenzirati odlazak zapadnih kompanija i tehnologije jer su otišle tvrtke koje su činile čak 40 posto ruskog BDP-a.
Na taj način izbrisano je trideset godina ekonomskog i tehnološkog napretka Rusije. ‘Za Rusiju nema oporavka od ekonomskog kolapsa sve dok su na snazi zapadne sankcije’, izričito će Dragaš koji naslove u medijima koji sugeriraju oporavak ruskog gospodarstva smatra netočnim. ‘Činjenice pokazuju da se rusko gospodarstvo raspada po svim parametrima i na svim razinama.’
Kome vjerovati, Rusiji ili SAD-u?
Srbijanski stručnjak za međunarodne odnose mišljenja je da su zaključci ekonomista s uglednog Sveučilišta Yale točni i neovisni te da se baziraju na činjenicama.
‘Kad je u pitanju takav sukob narativa, uvijek smo suočeni s izborom. Hoćemo li povjerovati opskurnoj propagandi, lažima i izmišljanju podataka jednog autokratskog režima koji je napao susjednu suverenu državu, krade joj žito i preprodaje ga kao svoje?’, pita se Dragaš u svom tekstu.
