Udaljene zvijezde snimljene teleskopom James Webb izgledaju oštrije nego ikad – i to ne samo zbog poboljšane tehnologije. Velik broj sjajnih objekata na snimkama ima karakteristične ‘šiljke’ koji podsjećaju na božićne ukrase ili, riječima mnogih ljubitelja filma, kao da je snimke režirao J.J. Abrams.
Odgovor ne leži u pretjeranom korištenju bljeska leće, već pojavi karakterističnog uzorka s osam krakova (šest velikih, dva mala), s time da blistaviji izvori svjetla stvaraju veće uzorke.
Zamračeniji objekti poput maglica ili galaksija ne dolaze s ovom vrstom distorzije i da – ovakav izgled bljeska karakterističan je za teleskop James Webb. Štoviše, predlažemo da opet pogledate sve snimljene fotografije i usporedite ih s onima njegova prethodnika Hubblea i vidjet ćete da stari teleskop ima bljeskove sa samo četiri šiljka.
Oblik difrakcijskih šiljaka uvjetovan je teleskopskim hardverom. Hubble i JWST su reflektorski teleskopi, što znači da sakupljaju svjetlo koje dolazi iz svemira uz pomoć serije ogledala – sastavljeni su od velikog, glavnog ogledala koje sakuplja svjetlo i reflektira ga u manje, sekundarno, a ono pomaže usmjeriti ga prema znanstvenim instrumentima koji ga pretvaraju u slike i podatke kojima danas svjedočimo.
Primarno i sekundarno ogledalo utječu na oblik difrakcijskih šiljaka, samo na drukčije načine. Svjetlo se savija oko objekata poput rubova ogledala, što znači da oblik ogledala može utjecati na te šiljke svjetla dok ono vrši interakciju s njegovim rubovima. U slučaju Hubblea ogledalo je okruglo, što znači da ne doprinosi broju šiljaka. U slučaju teleskopa James Webb ogledala su heksagonalna te uzrokuju nastanak šest difrakcijskih šiljaka.
