Židovi su u prošlosti masovno bježali iz Rusije, a oni koji su ostali živjeti ondje ustežu se od izravne kritike rata u Ukrajini što ga Putin cinično naziva specijalnom operacijom za ‘denacifikaciju’ te države.
‘U našoj kongregaciji ne razgovaramo o političkim temama’, rekao je moskovski rabin, želeći ostati neimenovan, za Politico.eu. Nakon slamanja protuputinovskih prosvjeda 2011. naredio je da politika ne smije ulaziti u njegovu sinagogu.
‘Sve riječi koje javno izgovorimo o ratu mogu se koristiti protiv nas kao židovske zajednice’, rekao je rabin.
Vladimir Khanin, izvanredni profesor na izraelskom Sveučilištu Ariel i stručnjak za rusku židovsku dijasporu, rekao je kako procjenjuje da oko trećina Židova koji žive u Rusiji trenutno ‘aktivno’ izražava svoje protivljenje ratu dok većina ‘nije zadovoljna’ situacijom, ali su previše uplašeni da bi progovorili. Procjenjuje da samo oko 10 do 15 posto Židova u Rusiji podržava rat – dijelom zato što 70 posto ruskih Židova živi u Moskvi i St. Peterburgu, a većina je ‘liberalnija, modernija’ i bolje obrazovana od prosječnog Rusa.
Za razliku od ruskog patrijarha Kirila, kojeg je Europska unija planirala staviti na listu osoba koje podliježu sankcijama zbog njegove podrške Putinovu ratu, židovski vjerski vođe bili su kritičniji. Berel Lazar, glavni rabin Rusije ranije poznat po prijateljstvu s Putinom, pozvao je na ‘mir’ i ponudio se da bude posrednik u sukobu. Druge vodeće osobe židovske zajednice uputile su slične apele, uključujući predsjednika Federacije židovskih zajednica Alexandera Borodu.
U međuvremenu je moskovski glavni rabin Pinchas Goldschmidt, pod pritiskom vlasti da podupre rat, pobjegao iz zemlje dva tjedna nakon početka sukoba. Sada živi u egzilu u Izraelu i rekao je da se ne planira vratiti u Rusiju, no ostat će na svom položaju.
Što se duže Putinov rat bude razvlačio, vjerojatnije je to da će tražiti žrtveni jarci, a ruski Židovi itekako su svjesni lekcije iz povijesti o krvavim pogromima koji su se događali u njihovoj zemlji, kao i toga da ti žrtveni janjci često mogu biti oni. I ne bi to bilo prvi put. Tako je atentat na cara Aleksandra II 1881. pokrenuo val antisemitskog nasilja.
Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov dao je naslutiti što bi moglo uslijediti, usporedivši ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog s Adolfom Hitlerom, za kojeg je rekao da je ‘također imao židovske krvi’. Putin je kasnije uputio rijetku osobnu ispriku izraelskom premijeru Naftaliju Bennettu, ali ruski Židovi ostali su na oprezu.
‘Zbog stalnog negativnog stava prema nama, mržnje… navikli smo šutjeti, prilagođavati se trenutnoj vlasti i uvijek spremno držati stranu putovnicu u ruci’, rekla je 23-godišnja Židovka iz Derbenta u južnoj Rusiji za Politico. Istaknula je da se nikad ne zna kada će opet morati bježati te su svjesni toga da nitko od njih nije istinski zaštićen.
Iako se prema istraživanjima život ruskih Židova poboljšao od pada SSSR-a 1991., i dalje je to niska razina. U anketi Levada centra, naprimjer, 45 posto Rusa reklo je da ima pozitivan stav prema Židovima 2021., što je porast u odnosu na 22 posto 2010. Rusi smatraju da su Židovi manjinska skupina ‘koja im je najugodnija u blizini’ – ali samo njih 11 posto reklo je da su spremni imati prijatelja Židova, što je porast u odnosu na tri posto u 2010.
Ilja Jablokov, predavač digitalnih medija na britanskom Sveučilištu Sheffield koji je pisao o antisemitizmu u Rusiji, rekao je da bi antižidovska ksenofobija mogla buknuti u svakom trenutku ako Kremlj to poželi.
‘U 1980-ima i 1990-ima brutalni antisemitizam političara bio je reakcija na socijalnu polarizaciju Rusije’, rekao je Jablokov. Kasnije, u 2000-ima, stvari su postale bolje u gospodarskom smislu pa je razina antisemitizma pala, nastavio je, a Kremlj se okrenuo drugim manjinskim skupinama i učinio Zapad svojim baukom broj 1.
Ali Putinova invazija na Ukrajinu i posljedične sankcije Zapada tjeraju ruske Židove na oprez u strahu da će ponovno biti na meti Kremlja.
‘Vratili smo se u 1990-e’, rekao je Khanin, misleći na razdoblje u kojem su se širile antisemitske teorije zavjere, a ultradesničar Vladimir Žirinovski žestoko napadao Židove.
Užasnuti ratom, mnogi ruski Židovi nastoje pobjeći iz zemlje.
Kao odgovor, Izrael je pojačao svoj specijalizirani program useljavanja dijaspore, poznat kao Aliyah, koji daje državljanstvo onima koji mogu dokazati da su njihovi rođaci Židovi do trećeg koljena. Vrijeme čekanja u lokalnim konzulatima skraćeno je s do devet mjeseci na nekoliko tjedana, prema dužnosniku izraelske vlade uključenom u imigracijski proces, koji je želio ostati neimenovan jer nije ovlašten razgovarati s medijima, piše Politico. Tel Aviv je također dopustio izbjeglicama da podnesu zahtjev za državljanstvo nakon što stignu u Izrael, za što je dužnosnik rekao da se ‘velika većina’ odlučila za to.
Photo by Davyd Bortnik
Prema procjenama, oko 165.000 Židova živjelo je u Rusiji 2019. godine, što ih je u to vrijeme činilo šestom po veličini židovskom zajednicom izvan Izraela. U prva tri mjeseca nakon što je Putin pokrenuo svoju invaziju 24. veljače približno 10.000 njih dobilo je izraelsko državljanstvo, rekao je dužnosnik, u usporedbi sa samo 800 u isto toliko mjeseci prije.
Ali prilagodba životu u Izraelu dolazi s novim nizom izazova.
Olga Bakušinska, 56-godišnja ruska novinarka koja se preselila u Izrael 2014., nakon što je Rusija anektirala Krim, pokrenula je grupu na Facebooku kako bi pomogla novim doseljenicima iz Rusije da se integriraju u zemlju. Rekla je da su zahtjevi za pomoć u posljednjih nekoliko mjeseci eksplodirali s više od 3000 Rusa (i Ukrajinaca) koji su se pridružili grupi od veljače — uglavnom ljudima iz srednje klase i sredovječnih roditelja s djecom koji su radili u akademskoj zajednici ili se bavili računalnim programiranjem.
‘Mnogi nisu imali nikakve planove i jednostavno su došli’, rekla je Bakušinska.
Iako su mnogi Izraelci pozdravili pridošlice, nisu svi tako prijateljski raspoloženi. Bakušinska je rekla da je pomagala Rusima koje su neki stariji Izraelci, emigranti iz Rusije 1990-ih, dočekali sa sumnjom te su ih žigosali kao ‘nežidove’ jer su većinom sekularni i sukobljavaju se s onima koji kritiziraju Izrael.
Artem Budikov, 29-godišnji glumac koji je rođen i odrastao u Moskvi, a majka mu je Židovka, otišao je iz Rusije u Izrael 9. svibnja. Bez bliskih veza u svojoj novoj domovini, Budikov, koji je rekao da se ne smatra duboko religioznim, odsjeo je kod dalekog prijatelja iz djetinjstva otkako je stigao. Rekao je da prima mjesečnu stipendiju od oko 700 eura od izraelske vlade, kao i subvencionirane satove hebrejskog, te sada traži posao.
Budikov je rekao da je donio odluku napustiti Rusiju dan nakon što je Putin objavio svoju ‘specijalnu operaciju’ u Ukrajini. ‘Nisam znao kako je to moguće i nije mi bilo jasno kako mogu nastaviti raditi šuteći’, rekao je Budikov. Trebalo mu je nekoliko tjedana da uštedi 900 eura i kupi avionsku kartu.
Održao je ono što će biti njegova zadnja izvedba omiljene mu drame, Molièreova ‘Le Tartuffea’, u moskovskom kazalištu, zatim je otišao ravno u zračnu luku, odakle je odletio za Šri Lanku, a potom za Izrael.
‘Nitko nije znao da glumim u svojoj zadnjoj predstavi’, rekao je Budikov. ‘Psihički je bilo jako teško… kad smo poletjeli, bio sam sam u svom redu u avionu i jednostavno sam počeo plakati – i plakao sam dok nisam zaspao.’
