Na društvenim se mrežama pojavila snimka na kojoj se vidi kako pravoslavni vjernici u gradu Smela kod Čerkasja tuku svećenika koji je navodno odbio pomoliti za poginule ukrajinske vojnike. Međutim, to nije jedini pokazatelj raskola pravoslavne crkve u Ukrajini.
Prema opisu, vjernike je revoltiralo to što je svećenik odbio pomoliti se za poginule ukrajinske vojnike i počeo moliti za Putina.
Ovaj događaj samo je još jedna od posljedica duboke političke podjele po kojoj se dijeli i pravoslavna crkva u Ukrajini, a koja je posebno došla do izražaja nakon ruske invazije. Naime, većina pravoslavnih vjernika u Ukrajini pripada jednoj od dvije pravoslavne crkvene organizacije.
Ukrainian mourners beat up an Orthodox priest of the Moscow Patriarchate who refused to pray for a Ukrainian soldier killed in battle and instead began to pray for Putin.pic.twitter.com/5F63moFSkp
— Visegrád 24 (@visegrad24) March 31, 2022
Rusija se žestoko protivi Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi
Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, prema istraživanjima, pripada 58,3 posto pravoslavnih vjernika u Ukrajini.
Ukrajinska pravoslavna crkva je službeno osnovana krajem 2018. godine, a autokefalnost od ekumenskog patrijarha Konstantinopolja joj je priznata 5. siječnja 2019. godine. Ova crkva je nastala ujedinjavanjem do tada od ostalih crkava nepriznatih Ukrajinske pravoslavne crkve – Kijevska patrijarhija, Ukrajinske autokefalne pravoslavne crkve i nekih dijelova do tada jedine priznate Ukrajinske pravoslavne crkve – Moskovske patrijarhije.
Ukrajinsku pravoslavnu crkvu priznali su ekumenski patrijarh Konstantinopolja Bartolomej, Aleksandrijski patrijarh te pravoslavne crkve Grčke i Cipra. S druge strane, ovu crkvu nisu priznale srpska, rumunjska, poljska pravoslavna crkva i ruska pravoslavna crkva – Moskovska patrijarhija.
Ruska pravoslavna crkva – Moskovska patrijarhija i državna Rusija žestoko su se usprotivile uspostavljanju ove crkve, dok je kod Ukrajinaca ona postala jednom od točaka nacionalnog ujedinjenja.
Dvije pravoslavne crkve
Dok je u Rusiji relevantna samo Ruska pravoslavna crkva, Ukrajinu karakterizira vjerska raznolikost. Pravoslavno kršćanstvo ima burnu povijest u toj zemlji, posebno od uspostavljanja nezavisnosti Ukrajine od Sovjetskog Saveza 1991. godine.
U zemlji trenutno postoje dvije pravoslavne crkve: s jedne strane, nezavisna Pravoslavna crkva Ukrajine (OKU), koju predvodi mitropolit Epifanije. Ovu crkvu je priznao Bartolomej i u Istanbulu, koji se može shvatiti kao “Počasni poglavar” od oko 260 milijuna pravoslavnih kršćana širom svijeta, piše Deutsche Welle.
S druge strane, postoji Ukrajinska pravoslavna crkva (UPC), koja je autonomna crkva unutar Ruske pravoslavne crkve i u prošlosti se nije često politički izražavala.
Autokefalnost podržali svi ukrajinski predsjednici, osim Janukoviča
Borba za samostalnu ukrajinsku crkvu vuče svoje korijene još iz predsovjetskog perioda, ali je poseban zamah doživjela nakon što je Ukrajina postala neovisna država.
Iako su svi ukrajinski predsjednici, osim Viktora Janukoviča, podržavali neovisnost (autokefalnost) ukrajinske crkve, do 2019. godine nije bilo moguće dobiti suglasnost od drugih pravoslavnih crkvi. Najveći otpor je pružala Ruska pravoslavna crkva.
S druge strane, oko 25 posto pravoslavnih vjernika pripada Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi – Moskovska patrijarhija. Kijevski metropolit iz ove crkve je 24. veljače izjavio da ruski napad nema opravdanje ni od Boga ni od ljudi te pozvao sve da budu hrabri i pokažu ljubav ka domovini. Oštro je reagirao i metropolit crkve u Sumiju koji je pozvao svoje svećenike da se prestanu moliti za moskovskog patrijarha Kirila.
EU: ‘Pravoslavna crkva na Balkanu pod ruskim utjecajem’
Ovi potezi su se u velikoj mjeri razlikovali od stavova njima nadređenog patrijarha Kirila koji je podržao agresiju na Ukrajinu i rat predstavio kao borbu protiv sila zla koji žele da unište od Boga dato jedinstvo Rusije.
No, EU parlament osuđuje djelovanje Pravoslavne crkve na Balkanu te tvrde da je pod ruskim utjecajem.
Podsjetimo, Europski parlament je početkom ožujka osudio Rusiju da širi svoj utjecaj kroz djelovanje pravoslavnih crkvi u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini (posebno entitetu Republika Srpska), Gruziji i u određenoj mjeri Ukrajini. Navodi se kako je ovaj utjecaj korišten za širenje antieuropskih osjećaja, poticanje sukoba među lokalnim stanovništvom i pristranog predstavljanja povijesti.
Foto : Serhii Nuzhnenko
