TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ
Kad se spomenu domaći filmovi i serije, većina domaćih gledanje počne prigovarati. Kao, sve je to glupo, jeftino, puno preglumljivanja, karikiranja i ostalih gluposti. Nije da ti prigovori nemaju baš nikakvog uporišta u stvarnosti, ali kad god bih razgovarala s onima koji su glasno tvrdili da je situacija takva, ispalo bi da su zadnju domaću seriju ili film gledali tamo negdje 1995.
Iako je to i dalje pomalo na kapaljku (pogotovo u odnosu na, recimo, broj serija koje se izbacuju u Srbiji), hrvatska se scena u zadnjih desetak godina ipak može pohvaliti sasvim solidnim do odličnim serijama. Od ‘Crno-bijelog svijeta’, preko ‘Počivali u miru’, ‘Mamutice’, ‘Uspjeha’ i ‘Novina’ pa sve do ‘Područja bez signala’ i ‘Dnevnika velikog Perice’, nakupilo se tu dosta serija na koje ne samo da se ne mogu primijeniti tipični hrvatski prigovori, nego su fakat dobre.
Sinoć na prvom programu HTV-a prikazana prva epizoda serije ‘Šutnja’ definitivno najavljuje seriju koja nastavlja takvu dobru ‘tradiciju’, s tim da se – barem po prvoj epizodi – čini da je letvica ovaj put podignuta barem za jedan, ako ne i više koraka. U gore navedenim serijama, naime, koliko god ih gledatelj volio, bio sklon njihovu tonu, stilu, glumcima ili sadržaju – sitničavo i ponekad malo zlobno kritičarsko oko moglo je pronaći zamjerke. U ‘Novinama’ su likovi (paradoksalno, ali doista dramski naporno) previše pričali kao novinari, u ‘Području bez signala’ bilo je trenutaka neuredne i nepregledne režije zbog koje bi se gledatelj povremeno gubio, u ‘Uspjehu’ su postojale neke rupe u priči, ‘Crno-bijeli svijet’ ponekad je malo previše imao ton kao da je ‘Tko pjeva zlo ne misli’, a ‘Dnevnik velikog Perice’ premalo i tako dalje. Sitničavo oko televizijskog kritičara, međutim, u sinoćnjoj epizodi teško bi pronašao bilo kakvu ozbiljniju manu.
Šutnja, foršpan
Izvor: Društvene mreže / Autor: YouTube
Na stranu sad visoko ‘izglancanu’ produkciju. To su domaći televizionari već odavno apsolvirali. Sve izgleda fantastično, uvjerljivo, ‘ispeglano’, dronovi lete ko blesavi (iako ne onako intenzivno kao u ‘Novinama’) i nema onog glupog filinga kao u nekim jeftinijim serijama, gdje čovjek ima dojam da se vremeplovom vratio na početak devedesetih pa gleda seriju na VHS-u. No ‘Šutnja’ već na početku, prekrasnim snimkama Slavonije i popratnom arijom, a zatim i potresnim prikazom mentalno oboljelog čovjeka koji pronalazi ubijenu djevojku, pokazuje jedan novi stupanj zrelosti, kojim se sve te nove vizualne i tehničke mogućnosti koriste za postizanje boljeg emotivnog efekta.
Darko Milas i Sandra Lončarić, detektivski par u seriji ‘Šutnja’ Izvor: Screenshot / Autor: HRT
Stvari s protokom epizode postaju sve bolje. Posebno mi se svidjelo portretiranje jednog od glavnih likova, novinara Stribora Kralja (uvijek, pa i ovdje fantastičan Goran Bogdan), kojeg upoznajemo i kroz privatne detalje i kroz poslovnu situaciju i kroz temperament. Odlično je prikazan i policijski inspektor Vladimir Kovač (Darko Milas), čovjek podijeljen između osobnih senzibiliteta i situacije te krutosti i politiziranosti policijskog sustava. Dobro je izveden i kontrast između bjelosvjetskog sjaja tranzicijskog velegrada Kijeva i mračne pozadine međunarodnog traffickinga mladim djevojkama, koji vam čak i bez istinski užasnih prizora ubijenih djevojaka u Osijeku – utjerava jezu u kosti.
Ekipa koja je radila seriju – od scenarista Marjana Alčevskog, preko redatelja Dalibora Matanića pa sve do produkcijskog tima Drugog plana definitivno je pokazala raskošan talent, ali ovakve pojave u domaćem TV eteru pokazuju da se sada i kod nas napokon ulaže u ovakve, visokoprofilne TV sadržaje. Ako sve ostane na razini prve epizode – svaka čast. A i kapaljke bi bilo dosta – hoćemo još ovakvih serija.
Tportal.hr / Zrinka Pavlić
Foto : HRT