Stručno vijeće koje savjetuje saveznu vladu po pitanju pandemije to je kritiziralo već krajem siječnja i upozorilo da se Njemačka trenutačno prilikom procjene soja omikron u prvom redu oslanja na rezultate istraživanja iz Velike Britanije, Danske i SAD-a. A te rezultate nije uvijek moguće primijeniti na ovdašnju situaciju, upozoravaju njemački stručnjaci. I zato su moguće pogrešne procjene, piše DW.
Slične izjave čuju se i od liječnika specijalista intenzivne medicine. Šef registra Njemačkog interdisciplinarnog udruženja za intenzivnu i hitnu medicinu (DIVI) Christian Karagiannidis kaže: ‘Ono što trebamo je maksimalna digitalna ofanziva. Ovo što sada imamo i uvijek ista upozorenja koja svakodnevno slušam, od zaštite podataka do ovog ili onog, to je relativno mnogo toga onemogućilo u posljednje dvije godine. Mislim da bi nova vlada ispravno postupila kada bi sve počela od početka, uzela novac i spojila prikupljene podatke.’
Koliko je to važno za suzbijanje pandemije, pokazuje primjer Norveške. Ondje već dvije godine postoji registar koji objedinjuje brojne podatke o cijepljenju, rizičnim skupinama i određenim zanimanjima. Podaci su anonimni i pristup njima imaju samo malobrojni suradnici Norveškog instituta za javno zdravstvo. Jedan od njih je Jasper Littmann, zamjenik voditelja norveškog programa cijepljenja.
‘Cilj nije jednostavno povezati sve podatke, nego raspolagati relevantnim podacima kako bi se na pitanja važna za suzbijanje pandemije mogli što brže i preciznije dobiti odgovori’, kaže on u razgovoru za DW. To je, napominje, prije svega bilo važno na početku pandemije. Jer kada nije bilo dovoljno cjepiva, Littmann i njegovi kolege mogli su zahvaljujući registru točno izračunati u kojoj norveškoj regiji žive rizične skupine i onda ciljano isporučiti cjepivo.
Norveški registar temelji se na anonimnim osobnim brojevima koje imaju svi građani. To u Njemačkoj nije dozvoljeno. ‘Temeljni stav u Njemačkoj je drugačiji nego u skandinavskim zemljama, u kojima možda postoji veće povjerenje da će se s podacima, koje se centralno prikuplja, ophoditi sigurno i da neće biti zlouporabljeni u bilo kojem obliku’, kaže Littmann.
I stvarno, u Njemačkoj je zaštita podataka svetinja. Od jedne presude Saveznog ustavnog suda iz 80-ih godina prošlog stoljeća ljudi paze na svoje pravo na informacijsko samoodređenje. No za Indru Spiecker, profesoricu Informacijskog prava, zaštita podataka nije sama po sebi ono što ih sprečava u učinkovitom prikupljanju podataka. ‘Zaštita podataka se uzima kao izgovor koji za početak zvuči uvjerljivo’, kaže.
Jer, objašnjava profesorica Spiecker, i s postojećom zaštitom podataka moguće je provesti određene stvari, recimo napraviti registar cijepljenih osoba ili povezati zavode za javno zdravstvo s aplikacijom za koronavirus. Trenutačno svaki zavod za javno zdravstvo radi sam za sebe, a njihov posao djelomice nije ni digitaliziran, nego još uvijek šalju faksove. ‘Nedostaje odgovarajuća infrastruktura. To je godinama bilo zapostavljeno. Živimo od danas do sutra i to traži nevjerojatno puno snage’, kaže Spiecker.
