U Kazahstanu živi dvadesetak Hrvata, dvije obitelji su u Almatiju, kao i nekoliko poduzetnika. Neki od njih ostali su zarobljeni u hotelu jer su tu došli na skijanje. “Čuje se glasna pucnjava, a veza nema, internet ne radi”, kaže veleposlanik.
“U Almatiju se vodi ozbiljan rat. Naši su ljudi u strahu, zovu i pitaju što da rade. Kažem jedino što mogu reći. Da ne izlaze na ulicu i maknu se od prozora. Nema se što drugo reći”, zabrinut je veleposlanik Šabanović.
Svjedok je najtežeg vremena u kazaškoj povijesti. Petak je počeo mirno, ali što će biti sutra, ne zna se. Teško je išta prognozirati. Almati gori, Nur-Sultan je miran, ruske su vojnici u zemlji. Briga je da prosvjednici ne stignu do prijestolnice.
Vlakovi ne voze, ceste su zatvorene, oko grada je policijski obruč. Zato je u Almatiju užareno. Prosvjednici oboružani letvama i lancima upali su u zgradu Gradskog poglavarstva. Ubrzo se zapucalo, buknuo je požar.
Zapaljeno je i sjedište vladajuće stranke Nur Otan, predsjednika Kasima Žomarta Tokajeva. Na ulicama su gorjela vozila. Trgovine su razbijene i popljačkane.
Kad Refika Šabanovića novinari pitaju kakva je situacija, mirno će reći: “Vi to znate bolje nego mi”.
“Oduzeli su nam svaku mogućnost komunikacije s vanjskim svijetom. Nema interneta, ugašen je TV signal prodržavne televizije. Gledam tri kabelska programa. Ne razumijem kazaški, slušam ih na ruskom. Objavljuju vijesti o prosvjedima, kažu da ima mrtvih, ali ne i jesu li ubijeni policajci ili prosvjednici”, kaže.
Iskusni diplomat je miran. Ne zna da su se noć prije u zemlju spustili ruski padobranci. Iz vojnog bloka, predvođenog Rusijom, kažu da je glavni cilj “mirovne misije” pomoći Kazahstanu u očuvanju stabilnosti. Tvrdnje da se radi o okupaciji nazivaju besmislicom, piše novinarka Jutarnjeg lista Višnja Gotal.
