Otkako je stupio na čelo države kao predsjednik Republike, Zoran Milanović ne bira sredstva, a sve manje i riječi kojima ulazi u sukob s premijerom Andrejem Plenkovićem, koji je po svemu sudeći od početka bio svjestan što ga čeka pa je njihovo savezništvo još u izbornoj noći okarakterizirao kao tvrdu kohabitaciju. U početku se činilo da Milanović i Plenković neće imati previše prostora za polemiku, na samim začecima svojega mandata Milanović se bavio izbacivanjem bisti s Pantovčaka, prozivao je pristaše pozdrava “Za dom spremni” i većinu vremena provodio u tišini, koja po svemu sudeći nije odgovarala njegovu krutom karakteru.
Nedugo nakon što je otkriveno da je Milanović u jeku lockdowna bio jedan od posjetitelja famoznog kluba u Slovenskoj ulici, predsjednik se ozbiljno transformirao i pokrenuo sukobe, zaratio je sa svima koji su mu se našli na putu, no s vremenskim odmakom gledano, moglo bi se reći kako su svi Milanovićevi ratovi uglavnom usmjereni protiv premijera Plenkovića koji je, ostavši bez parlamentarne oporbe, svojeg glavnog protivnika dobio na Pantovčaku, odakle je ovih dana uslijedio novi udar na Banske dvore.
Naime, nakon što je otvoreno podržao Mostovu referendumsku inicijativu, odnosno prikupljanje potpisa za nju, Milanović je, kada je taj proces okončao i kada je Most otkrio da je prikupio 400.000 potpisa za takozvani referendum o covid-potvrdama, poručio da se pripaze da im HDZ ne ukrade potpise uz opasku da tko laže, taj i krade. U HDZ-u je to, posve razumljivo, protumačeno kao izravan nasrtaj na njihova šefa i na njihovu stranku, što je tek jedan od problema.
Naime, kako tvrde HDZ-ovci, predsjednik Republike tom je izjavom prekršio prisegu koju je dao na vlastitoj inauguraciji kada je zajamčio da će na svakom koraku poticati vjeru u ustavni, pravni i politički poredak pridonoseći njegovoj stabilnosti. Umjesto da to čini, Milanović svoju predsjedničku poziciju koristi za obračune s Plenkovićem, što u HDZ-u ne odobravaju i što sve teže proživljavaju. Premda su svjesni da vlast sa sobom nosi određenu dozu kritike, ovo što Milanović radi prema njima je prešlo granicu suvislog i zdravog političkog rivalstva.
Kaos na vidiku
Ulazeći u izravan, stranački obračun s HDZ-om, Milanović je, pita li se vladajuće, teško povrijedio ustavne ovlasti te se poigrao nadležnostima predsjednika Republike, što u ovim izvanrednim okolnostima nije bezazleno jer može rezultirati neredima koji nikomu nisu potrebni. No sve to Milanovića ne zanima, on je očito ušao u bespoštedni rat s Plenkovićem destabilizirajući ustavni poredak, ali i vlast, a to u premijerovu okruženju nazivaju i pozivom ulici da nasrne na državne institucije, što je po njihovu mišljenju nedopustivo.
Jasno je HDZ-ovcima da Milanović sve to čini kako bi ugrozio njihovu stranku, ali unatoč tome, napominju kako je neoprezno i nepošteno tvrditi da će netko ukrasti referendum Mostu koji još nije ni dokazao da doista ima dovoljan broj prikupljenih potpisa. Opstrukcije kroz koje HDZ prolazi u nezavidan položaj dovode predsjednika Vlade, jer izgleda da će, uza sve krize s kojima se kao premijer susreće, Plenković uskoro hladne glave morati pristupiti problemima kojih ima u svojim stranačkim redovima, bez obzira na to što su nedavno prošli kroz proces unutarstranačkih izbora.
Prije svega, Plenković će na duge staze morati urediti i precizirati svoj odnos s Miloradom Pupovcem, koji mu protivnici s takozvane desne fronte svako malo predbacuju kada ga nastoje destabilizirati pa se doima da je Plenković zbog skromnog HDZ-ova koalicijskog potencijala postao talac šefa SDSS-a koji tu situaciju na svakom koraku lukavo koristi. Kao u začaranom krugu, ta korist koju ima od Pupovca Plenkoviću se svako malo obija o glavu, pa ako želi vladati i nakon idućih izbora, on već sada mora početi djelovati, i to iznimno radikalno i izvan stranačkih okvira.
Jedan od prvih mehanizama za kojim će morati posegnuti nedvojbeno je izmjena izbornog zakonodavstva, usporedno s time Plenković će morati poraditi i na vlastitom timu jer ljudi poput Horvata, Ćorića, Banožića, pa i Malenice zasigurno ne pridonose njegovoj, pa ni HDZ-ovoj boljoj poziciji jer ne mogu iznijeti reforme koje se od njih očekuju. Smjer u kojem bi Plenković morao okrenuti svoju stranku možda je ponajbolje vidljiv u Slavoniji, gdje su dva nova lica pokrenula revoluciju, umjereno konzervativni župan Ivan Anušić i njegov osječki kolega Ivan Radić u svojem kraju uspjeli su potući konkurenciju i uhvatiti se ukoštac s problemima koji godinama koče razvoj ove sredine.
Grcanje u problemima
Upravo je to HDZ-u potrebno u svim sredinama, od Dalmacije do Istre i Zagreba, gdje pod palicom doktora Mislava Hermana uistinu stasa jedna nova, umjerena struja koja će morati oporaviti zagrebačku organizaciju, puštajući Tomaševića da pada na Bandićevoj ostavštini, što je, s obzirom na sve slabiji rejting platforme Možemo, lako moguć scenarij. Kaska, međutim, Plenkovićev HDZ u svojim tradicionalnim utvrdama kao što su Zadar i Split, gdje premijer na posljednjim stranačkim izborima nije bio spreman na rizike, već se okrenuo već viđenim kapitalcima Sanaderu i Kalmeti, čiji se utjecaj među biračkim tijelom topi poput sladoleda na ljetnom suncu.
Dolazak nekih novih, nezavisnih i mladih opcija jasan je signal da se i HDZ treba mijenjati, ali i da u toj transformaciji ni Plenković ne smije zanemariti svoje desno krilo koje mu uz Milanovićevo preobraćenje otima Most. Predstavnici HDZ-ova desnog krila utihnuli su, ministar Medved, koji je u ovom mandatu za branitelje učinio znatno više nego dobar dio njegovih prethodnika, potpuno je nestao iz javnosti, sve se manje čuju i HDZ-ovi saborski konzervativci, pa i Plenkovićevi potpredsjednci, previše medijskog prostora zauzimaju ljudi poput Branka Bačića, čija obrana Plenkoviću donosi više štete nego koristi.
Umjesto toga, premijer konačno mora zakoračiti u riskantan proces pomlađivanja i ponuditi biračima svježinu s nekim novim licima. No ta lica moraju biti pomno birana kako mu se opet ne bi ponovio slučaj Žalac ili fijasko kakav se dogodio s nekadašnjim ministrom Markom Pavićem. Sve u svemu, Plenković u godinu pred nama ulazi s morem izazova koji pritišću njegovu vladu, usporedno s time morat će voditi računa o zbivanjima unutar svojeg HDZ-a, ali i unutar neformalne oporbe koju oko sebe skupljaju Milanović i mostovci, koji također s ovom inicijativom ulaze u značajan rizik, jer ako njihov referendum i uz eventualno odobrenje Ustavnog suda ne prođe među građanima, to bi moglo označiti njihov politički kraj, što navodno Plenkoviću i jest krajnji cilj.