U Poljskoj, srednjoeuropskoj zemlji sa sve većim udjelom starog stanovništva, koronavirus je uplašio tisuće usamljenih umirovljenika koji ovih dana čeznu za društvom pa traže mjesta zajedničkog boravka.
Oko 60 starijih osoba svakodnevno odlazi iz svojih kuća u dom u predgrađu Zanoka, gradića s 38.000 ljudi u jugoistočnom kutu Poljske.
“Ovdje mi je prekrasno. Družimo se, pričamo, pjevamo…”, kaže za Hinu 81-godišnji Zenon Jnglot, mršavi muškarac plavih očiju koji se unatoč poodmakloj dobi uspravno drži.
Prošle godine, u jeku pandemije, preminula mu je supruga s kojom je dolazio u dnevni boravak ovog centra okruženog šumom.
“Sada dolazim sam. Navečer me voze kući pa jedva čekam iduće jutro da se opet vratim”, kaže uz blagi smiješak.
Taj izolirani kraj uz samu granicu s Ukrajinom i Slovačkom mladi su odavno napustili u potrazi za poslom na zapadu Europe. Jedna Zenonova kći živi u Velikoj Britaniji, a četvorica sinova na drugom, bogatijem dijelu Poljske uz granicu s Njemačkom.
U travnju je počelo popisivanje stanovništva Poljske, procijenjeno na 37,9 milijuna ljudi. Osim odlaska mladih zemlja se suočava i s padom broja novorođenih pa bi populacija mogla pasti na 34,1 milijun ljudi do 2050. godine, procjena je europskog statističkog ureda Eurostata.
“Mladi odlaze, a stari ostaju i razboljevaju se”, kaže psihologinja Kristina Dragišić iz Caritasa u Sremskoj Mitrovici, rođena u Poljskoj. Dragišić ovaj tjedan drži predavanja o mentalnom zdravlju u selu Zboiska pored Sanoka u sklopu europskog Erasmus+ programa.
Kako bi bar djelomično pomogli u rješavanju problema osamljenih osoba lokalna vlast i Caritas, humanitarna organizacija Katoličke crkve, dogovorili su u svibnju 2019. godine izgradnju doma s dnevnim boravkom za starije ali i za osobe s mentalnim smetnjama. Projekt nazvan “Svjetlo nade”, vrijedan 1,3 milijuna eura, sa 85 posto financira Europska unija iz svojih fondova.
U zgradu pored Sanoka, podignutu na mjestu gdje se nekoć nalazila šuma, svaki dan dolazi 30 umirovljenika iz grada te još 30 iz obližnjih sela.
“Lani smo bili zatvoreni dva mjeseca zbog pandemije pa smo uz pomoć vojske raznosili hranu i druge potrepštine starijim ljudima po kućama”, kaže direktor doma Piotr Kobialka dodajući kako su stariji ljudi prolazili teško razdoblje tijekom epidemioloških mjera zatvaranja.
Sada se ponovno ondje, bez zaštitnih maski, organiziraju radionice, sportske aktivnosti, plesanje i pjevanje u kojima sudjeluje i 30 osoba s mentalnim smetnjama. Oni ondje i spavaju.
“Ovdje nema suza”, ističe 46-godišnji Krzysztof, korisnik s mentalnim smetnjama i problemom u razvoju, dok pruža ruku i smije se.
U centru se nalaze i dvije osobe u 20-im godinama koje su ranije pokušale počiniti suicid. U petak je obilježen Svjetski dan prevencije samoubojstava, a osobe iz doma su ga provele druženjem uz pjesmu.
“Koronavirus je izmijenio ljude, posebno starije koji su bili najuplašenija skupina tijekom protekle godine i pol”, kaže psihologinja Dragišić. “Strah je izobličio naše interpersonalne odnose”, dodaje.
U strahu od oboljenja mnogi su ostajali zatvoreni u kućama gdje su im atrofirali mišići a samoća pojačala depresiju. Upravo nedostatak bliskih osoba i ljudskog dodira mnogima je teško pao.
Korisnici doma pored Zanoka su zato pripremili predstavu posjetiteljima iz Hrvatske, Srbije i Ukrajine koji su ondje stigli u jednodnevni posjet. Dok časna sestra u svojstvu DJ-a pušta glazbu s računala svi zajedno pjevaju, među ostalima i hrvatsku pjesmu “Zbog jedne divne crne žene” Kiće Slabinca.
Zenon Jnglot, u crnoj dolčeviti i modrim trapericama, uživa u društvu posjetitelja baš kao i ostali korisnici doma jer ih već dugo ondje nitko ne posjećuje.
No vrijeme rastanka se približaiva a Jnglotove oči se magle od suza.
“Dugo ću pamtiti ovaj dan”, kaže taj napušteni starac dok domom odjekuju stihovi stare poljske pjesme “Ne plači zato što odlazim”.
