Odlaskom američkih snaga iz Afganistana nakon rata koji je trajao 20 godina, svi oni koji su u zemlji ostali, prepušteni su talibanima i njihovoj vlasti. Talibani su u utorak ujutro, nakon što se američka vojska u potpunosti povukla u ponedjeljak, izvršivši posljednju evakuaciju, paradirali pistom u zračnoj luci Hamid Karzai, slaveći tako pobjedu.
Ono što je neminovno, Afganistan sada čeka šerijat, uvelike smanjena prava žena te općenito smanjena ljudska prava. Cijelu situaciju je za Dnevno komentirao politički analitičar Branimir Vidmarović, koji u američkom povlačenju iz Afganistana ne vidi njihovu slabost, već suprotno, demonstraciju američke moći.
‘Američko povlačenje iz Afganistana nije slabost, već demonstracija moći’
“Afganistan čeka nestabilno i neizvjesno razdoblje. Talibani moraju konsolidirati vlast i osposobiti stare administrativne mehanizme. Drugim riječima, čitav sustav se mora vratiti u funkcionalno stanje. Talibani moraju utvrditi političku strukturu i hijerarhiju, dobro se upoznati s međunarodno-pravnim okvirima, uspostaviti službene odnose i dijalog sa zemljama svijeta. Problem je u tome što nijedan vladar/vlada nije smogao u Afganistanu kreirati održiv i općeprihvaćen model”, objašnjava Vidmarović.
On smatra da je bilo puno reformi, puno oblika vladanja, ali i da su svi poduhvati većinom završavali neslavno.
“SAD je, po svemu sudeći, odlučio optimizirati svoje resurse i vanjskopolitički angažman. Odnosno, fokusirati energiju na krupnije zalogaje, poput Kine. Tko zna, možda je SAD računao na to da će
tranzicijski kaos povećati terorističku prijetnju i stvoriti glavobolju za Kinu i Rusiju? Možda je na taj način Washington ‘uvalio’ svojim protivnicima trojanskog konja“, predlaže Vidmarović.
On, kako kaže, u svakom slučaju, u povlačenju iz Afganistana ne vidi slabost, već demonstraciju američke moći.
“Pravo na jednostrano povlačenje bez uzimanja u obzir mišljenja čitave planete je također pravo jačeg. SAD ne napušta Aziju već prebacuje fokus sa sekundarnog na primarno”, objašnjava Vidmarović.
‘Posljedice migrantske krize su neminovne’
No, što će se događati u Afganistanu, budući da militantne skupine gotovo nikada ne miruju. Odlaskom SAD-a, otišao je zapadni neprijatelj, no osim talibana, tu su i ISIL ekstremisti. Osim toga, veliko je pitanje stvara li se pokret otpora talibanima.
“Taliban je paštunski nacionalistički pokret. Zbog toga će tu uvijek biti otpora, pogotovo među drugim etničkim skupinama kao što su Tadžici, Turkmenci, Hazari. Kao što vidimo, otpor pružaju i ekstremisti iz ISIL-ove podružnice Horasan, koji optužuju talibane za dogovaranje sa Amerikom i odstupanje od njihovog poimanja džihada”, kaže Vidmarović.
No, posljedice u obliku migrantske krize su neminovne, a to je ono što zapravo najviše zanima većinu europskih zemalja, koje zasigurno ne žele još jedan migrantski val, poput onog sirijskog.
“Ovo će imati posljedice, ali to vjerojatno neće biti ni blizu sirijskom valu. Putovanje do Europe iz Afganistana je teško i skupo. To si može priuštiti samo malen sloj ljudi. Postoje COVID restrikcije koje su udarile i po biznisu prijevoza migranata. Okolne zemlje su pojačale mjere i zatvorile granice, osim Pakistana. Najveći dio afganistanskih prognanika su unutarnji prognanici – siromašni ruralni sloj koji tradicionalno traži utočište u Pakistanu i Iranu”, kaže Vidmarović.
Rusija i Kina
No, gdje je u toj cijeloj priči Rusija? Vidmarović objašnjava kako je osnovni cilj Rusije upravljanje rizicima te da Moskvi zapravo ne preostaje ništa osim pokušaja uspostave dobre komunikacije i propitkivanja mogućnosti za taktičku suradnju.
“Rusa nema nigdje. Koliko god neki ruski mediji pokušavaju prikazati stvari kao da je američki gubitak automatski ruski dobitak, Kremlj shvaća da je novonastala situacija vrlo nezgodna, prvenstveno iz sigurnosnih razloga. Od Talibana i nesređenog te nerazvijenog Afganistana nema previše ekonomske koristi – to su shvatili i Kinezi”, govori Vidmarović.
On ne vjeruje kako će talibani biti zainteresirani za suradnju s Rusima.
“Budući da je Taliban nacionalistički i „narodno-oslobodilački“ pokret, sigurno neće biti zainteresirani za sigurnosnu suradnju sa Rusijom. Stoga Moskvi trenutno ne preostaje ništa osim pokušaja uspostave dobre komunikacije i propitkivanja mogućnosti za taktičku suradnju, koje su trenutno vrlo male. Osnovni cilj Rusije je upravljanje rizicima – nagovoriti talibane da spriječi izvoz terorizma prema Rusiji”, objašnjava Vidmarović.
Znači li ovaj poraz u Afganistanu smanjenje američke intervencije u svijetu?
Hrvatska je odlučila primiti 19 izbjeglica koje su pružale potporu EU delegacijama u Afganistanu. Navodno imaju iskustvo komunikacije s hrvatskim predstavnicima, a radi se o tri obitelji i jednom samcu.
“To je pozitivno jer se radi o ljudima koji imaju iskustvo komunikacije s ljudima iz europskog kulturnog područja, što će povoljno utjecati na adaptaciju i integraciju. Vjerujem da bi Hrvatska trebala primiti još Afganistanaca takvog profila i pozadine, no pri tome treba paziti na naše ekonomske i smještajne mogućnosti”, jasan je Vidmarović.
Hoće li ovaj, uvjetno rečeno, američki poraz u Afganistanu smanjiti američku intervenciju u svijetu, odnosno, znači li taj poraz slabljenje SAD-a, Vidmarović u to ne vjeruje.
“Ovo ne treba shvaćati kao smanjenje američkih intervencija, već kao jednu epizodu u nizu američkih poduhvata. Amerika sada živi u paradigmi epohalne i binarne bitke ‘američkog svijeta’ protiv
diktatura na čelu s Kinom. Budući da se u tom kontekstu Washington izuzetno loše nosi sa svim promjenama i problemima – domaćim i vanjskim – možemo očekivati veći, a ne manji angažman”, objašnjava Vidmarović.
On smatra kako je prostor za američke intervencije vrlo širok, od Istočne Azije do Afrike i Latinske Amerike. Pitanje je metoda.
“Intervencija ne mora biti vojna, već i kibernetička, ekonomska, energetska itd. Vojne invazije su skupe i neučinkovite, ali Amerika ima dosta alata za intervencije novog doba”, zaključuje Vidmarović.
