U legendarnom finalu, koje ljubitelji tenisa još danas prepričavaju, Goran Ivanišević – koji je na turnir stigao s pozivnicom kao 125. igrač svijeta – nadigrao je Australca Patricka Raftera6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7 uz dodatak kako je posebno dramatičan bio posljednji set u kojem hrvatski tenisač nije iskoristio četiri meč lopte.
‘Ne znam je li ovo samo san, nadam se da me sutra netko neće probuditi i reći nije se dogodilo, nisi osvojio. Zahvaljujem organizatorima na pozivnici, zahvaljujem svima koji su prije Wimbledona još uvijek vjerovali u mene’, kazao je pred navijačima Ivanišević pogledavši u nebo.
‘Ovu titulu posvećujem jednom od najvećih košarkaša svih vremena koji je 1993. stradao u prometnoj nesreći, zove se Dražen Petrović. Ovo je za tebe prijatelju, počivaj u miru i hvala ti!’, zavapio je Goran grcajući u suzama.
U ta dva londonska tjedna Goran je svake večeri naslonio ruku na Draženov poster, koji je držao na zidu sobe (otac Srđan donio je taj poster, op.a.), uz obećanje ako osvoji titulu kako će je posvetiti njemu.
Malo je poznato kako je upravo Dražen bio taj koji je Goranu prepustio nošenje hrvatske zastave ispred hrvatske olimpijske ekspedicije. Taj trenutak i tu Draženovu gestu Goran nikada neće zaboraviti…
Sljedeće godine Dražen je stradao u prometnoj nesreći u Njemačkoj…
Inače, do tog Wimbledona samo Goranovi bliži prijatelji znali su kako mu je Dražen zaista bio velik prijatelj i sportski uzor. Također malo ljudi zna kako su njih dvojica postali nerazdvojni prijatelji na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992.
Nakon tog trijumfa u Hrvatskoj je zavladala euforija, a o dečku u Splitu – njegovu rodnom gradu – gdje je na ulice i rivu izašlo više od 100 tisuća ljudi, još danas se govori. Tako nešto nitko nikada neće ponoviti!
‘Dvadeset godina kasnije i još uvijek imam osjećaj kao da je bilo jučer. Privilegija je biti dio ovog jedinstvenog turnira. Veliko hvala za vašu podršku i ljubav svih ovih godina’, napisao je na Instagramu emotivni Ivanišević uz fotografiju koja sve govori.
