Ključni igrači u krvavim sukobima: Danas presuda Stanišiću i Simatoviću – posljednja prilika za Haški sud da potvrdi odgovornost Beograda za ratove u Hrvatskoj i BiH
Haški sud, odnosno njegov pravni nasljednik Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove (Mehanizam), u srijedu će izreći posljednju presudu za ratove nakon raspada Jugoslavije čime će konačno biti zatvorena i posljednja stranica toga krvavog razdoblja. Presuda se izriče Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću bivšim čelnicima srbijanske Službe državne sigurnosti (SDB) i ključnim igračima preko koji se dokazuje odgovornost Beograda za ratove u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini
Iako posljednja, riječ je o iznimo važnoj presudi jer do sada ni jedan dužnosnik iz Srbije nije osuđen za zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH. Zvuči nevjerojatno kada se zna da je Srbija glavni krivac za ratove na prostoru bivše Jugoslavije, ali Stanišić i Simatović bi bili prvi. Tužiteljstvo je u predmetu protiv Stanišića i Simatovića, inače etničkog Hrvata, nastojalo dokazati da su u ime vlasti u Beogradu utemeljili, koordinirali i logistički održavali srbijanske paravojne formacije u Hrvatskoj i BiH.
Tereti ih se da su bili suučesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) kroz usmjeravanje, organiziranje, opremanje, obučavanje, naoružavanje i financiranje jedinica Službe državne sigurnosti Srbije koje su ubijale, progonile i deportirale civile Hrvate, bosanske Muslimane, bosanske Hrvate te druge nesrbe iz BiH i Hrvatske od 1991. do 1995.
Hoće li im zaista biti i presuđeno prilično je neizvjesno jer su u prvom suđenju bili oslobođeni. Presuda je potom poništena i naloženo je novo suđenje što je jedinstven slučaj u povijesti Haškog suda.
Luka Mišetić, odvjetnik koji je branio generala Antu Gotovinu pred Haškim sudom, je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju upozorio na posljedice koje bi oslobađajuća presuda Stanišiću i Simatoviću mogla imati za Hrvatsku. Mišetić kaže da bi u tom slučaju za Hrvatsku ostavština Haaškog suda, ako se gleda njegov ukupni rad, apsolutno bila neprihvatljiva.
‘Nikoga se, prvo, ne bi iz Srbije osudilo za zločine na teritoriju RH. S druge strane, nikoga se iz Srbije ne spominje kao sudionika zločinačkih pothvata u BiH. Znači, ne samo da nisu osuđeni, nego nisu ni spomenuti u ostalim presudama. Tu mislim na Slobodana Miloševića, Momčila Perišića, Veljka Kadijevića i brojne druge’, kazao je Mišetić i dodao da su u slučaju hercegbosanske šestorke spomenuti hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i načelnik Glavnog stožera HV-a Janko Bobetko.
Mišljenja je da bi tu došlo do povijesnog apsurda, totalno neutemeljenog i neprihvatljivog, a to je da je hrvatsko vodstvo u BiH navodno činilo nešto zločinačko, a što čelništvo Srbije nije. Mišetić je stava da ako srpsko vodstvo nije sudjelovalo u takvom pothvatu, onda sigurno nije ni hrvatsko.
Jovica Stanišić i Franko Simatović uhićeni su 13. ožujka 2003. godine, a u šokantnoj presudi 30. svibnja 2013. oslobođeni su krivnje. Raspravno vijeće i Haški sud su, većinom glasova, zaključili da Stanišić i Simatović nisu odgovorni za počinjenje zločina navedenih u optužnici putem sudjelovanja u UZP-u jer je vijeće smatralo da nije dokazano van opravdane sumnje da su optuženi imali traženu namjeru da se ostvari zajednički zločinački cilj.
Raspravno vijeće je također smatralo da nije dokazano van opravdane sumnje da su njih dvojica planirali ili naredili te zločine. Žalbeno vijeće Haškog suda je 15. prosinca 2015 poništilo oslobađajuće presude zaključivši da je Raspravno vijeće pogrešno primijenilo pravo zato što je propustilo presuditi i navesti obrazloženo mišljenje u vezi s osnovnim elementima odgovornosti za UZP.
Stanišića i Simatovića smatra se ‘arhitektima zla’ jer su upravo oni odgovorni prema naredbama Slobodana Miloševića za formiranje niza paravojnih postrojbi koje su kasnije počinile brojne zločine na području Hrvatske i BiH.
Prva takva postrojba osnovana je na tada okupiranom području Hrvatske u Golubiću kod Knina. Za instruktora je postavljen Dragan Vasiljković, poznatiji kao Kapetan Dragan, koji je u Hrvatskoj osuđen na 13,5 godina zatvora zbog ratnih zločina nad hrvatskim civilima i vojnicima tijekom Domovinskog rata. Kasnije su takve postrojbe osnivane i u drugim područjima koja su bila pod srpskom kontrolom u Hrvatskoj i BiH.
U istočnoj Slavoniji se u glavnoj operativnoj ulozi i na daljinskom upravljaču šefa Stanišića našao policijski general Radovan Badža Stojičić, koji je kasnije likvidiran u Beogradu pod nikad razjašnjenim okolnostima. Podređeni mu je bio Željko Ražnatović Arkan, vođa paravojne postrojbe Srpska dobrovoljačka garda. U centrima su obučavani dobrovoljci i regruti, a sve se odvijalo uz potpunu kontrolu operativaca SDB-a kojemu su na čelu bili Stanišić i Simatović.
Najpoznatiji zločinački projekt dvojca Stanišić-Simatović su bile zloglasne Crvene beretke, koje su krvavi trag ostavljale gdje god bi se pojavile od Hrvatske do Kosova, dvojica njihovih pripadnika Milorad Ulemek Legija i Zvezdan Jovanović Zveki osuđeni su za atentat na srpskog prozapadnog premijera Zorana Đinđića.
