Svi znamo gdje smo bili tog dana, mi koji smo tad bili živi. To je jedan od onih dana koje smo dočekali s nevjericom, upitnicima i pogledom prema gore, te samo jednim jednostavnim pitanjem:
“Zašto on?”
Otišao je na današnji dan, taj Mozart kako su ga mediji nazivali, čarobnjak košarkaške lopte. Dražen Petrović na današnji je dan poginuo prije čak 28 godina u Njemačkoj, na autocesti kod Inglostadta.
Od Šibenke do NBA-a
Rođen je 22. listopada 1964. godine u Šibeniku. Već u dobi od 15 godina zaigrao je na Baldekinu za prvu momčad svoje Šibenke. Nakon toga otišao je u Cibonu, uzeo dva naslova europskog prvaka, ostvario transfer u Real.
Nakon španjolske epohe bilo je vrijeme za NBA, gdje je igrao za Portalnd, a onda za Netse. Šuter koji se pamti u New Jerseyju.
O hrvatskoj reprezentaciji sve se zna, koliko je značio.
“Tko je bio veći, Dražen ili ja! Prerano je preminuo, tako da nažalost nikad nećemo saznati. Ali za mene je on bio najveći”, tako će Toni Kukoč o svom bivšem suigraču iz reprezentacije.
Kao reprezentativac bivše države osvojio je još jedno olimpijsko srebro – u Seulu 1988., te broncu u Los Angelesu 1984. godine, ali ono što je napravio u Barceloni, što je Hrvatska napravila, ostat će vječno. Osvojio je srebrnu medalju s jedinim pravim originalnim Dream Teamom…
Da bi se onda, naprasno, prekinula jedna priča. Tog 7. lipnja 1993. godine. Reprezentacija je putovala avionom, ali kapetan je iz Poljske odlučio automobilom.
‘Igrao je snažno protiv mene’
Najbolji svih vremena, ovo je govorio za Dražena:
“Nije se bojao, do kraja koncentriran. Borben i samouvjeren. Kad god bismo se sučelili, išao je snažno protiv mene, kao i ja protiv njega. Drugačije protiv Dražena nisi mogao. Naši dvoboji su uvijek bili maksimalni, do ruba.”, rekao je Michael Jordan o Draženu.
Nakon tragične smrti Kobea Bryanta podsjetio je na Dražena Steve Kerr…
“Šok i tugu koje osjećamo nakon Kobeove smrti osjećali smo samo još jednom, 1993. kada je poginuo Dražen Petrović. Dražen je član Kuće slavnih, Kobe je jedan od najvećih u povijesti. I tada sada nismo mogli vjerovati da se to dogodilo”
Upravo je Goran Ivanišević posvetio svoj Wimbledon iz 2001. godine – njemu.
“Ovo je za tebe legendo! Mislim na njega često, svima nam jako nedostaje”, govorio je Goran.
Vrijeme je stalo tog dana, nitko nije vjerovao da se to dogodilo. Nažalost, s njim je nekako umrla i hrvatska košarka, iako je još, nekoliko godina kasnije, bilo rezultata…
