NEPRIKLADNI SPOMENICI
Na stranicama Chicago Monuments Project objavili su da razmišljaju o sudbini Spomenika Indijancima Ivana Meštrovića, jer je prema njihovu mišljenju – neprikladan. Odnosno, Meštrovićev je rad, kako navode na svojim stranicama, “među onim spomenicima od njih četrdesetak u Chicagu, o kojima je potrebna rasprava”.
Napominju da nisu donesene konačne odluke o spomenicima, no da su izdvojili one za čiju je daljnju sudbinu potreban javni dijalog te da je Meštrovićev rad predmet kritike zbog “romantiziranog i reduciranog prikaza Indijanaca”.Jedan je to od važnijih, ako ne i najvažniji spomenik hrvatskog autora izvan zemlje, prenosi Jutarnji list.
Meštrović je skulpture Indijanaca, Strijelca i Konjanika radio u Zagrebu, a u Chicagu su postavljene 1928. godine. Struka spomenike koje je financirala Zaklada Benjamina Fergusona smatra jednima od najboljih ostvarenja spomeničke plastike, pisalo se da su “mišići konjanika gotovo anatomski realni”. Specifično je za konjanike i da ne drže oružje u ruci.
O svemu je Jutarnji list razgovarao s Barbarom Vujanović iz Atelijera Meštrović u Zagrebu, i Daliborom Prančevićem, koji predaje na Odsjeku povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Oboje će u ekskluzivnom razgovoru za Jutarnji list reći da je njihova prva reakcija, nakon što su čuli što se sprema, bila – šok. Smatraju da se raspravlja o Meštrovićevu spomeniku koji, kako kažu “ni u kojem segmentu, formalnom i sadržajnom, nije upitan u smislu negativnoga prikaza pripadnika indijanskih starosjedilaca”.
Muzej Ivana Meštrovića i Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu zajednički će sastaviti dokument, apel, koji će poslati spomenutom Povjerenstvu. U njemu će iznijeti podatke koji ukazuju da je Meštrović tim spomeničkim projektom upravo veličao ideju starosjedioca. –
‘Kako bi izbjegao stereotipe, odustao je od koncepta prikaza kauboja. Objasnit ćemo kontekst nastanka i važnost tog remek-djela art décoa. Nadamo se da će nam se supotpisivanjem pridružiti druge institucije i organizacije. Otvoreni smo za daljnji dijalog i davanje informacija koje bi obogatile raspravu koja se trenutačno odvija u Chicagu’, govori dvoje kustosa te postavljaju pitanje o daljnjoj sudbini spomenika, jer, naime, sadreni modeli po kojima je spomenik lijevan ne postoje, postoje studije i skice i ako bi spomenik uništili, bio bi nepovratno izgubljen.
Na pitanje je li riječ o najvažnijoj skulpturi našeg kipara izvedenoj izvan Hrvatske, odgovaraju sljedeće: ‘Skiciranje je započeo u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je Ivan Meštrović u svom newyorškom atelijeru modelirao ogledne skice i lijevao ih u gipsu, no u najvećoj mjeri Spomenik Indijancima je realiziran u Zagrebu – model je načinjen u atelijeru u Mletačkoj 8, lijevanje je izvedeno u ljevaonici Akademije likovnih umjetnosti, i sam je transport zagrebačkim ulicama predstavljao društvenih događaj, spektakl. Izrazitom muskulaturom kojom se odlikuju tijela Indijanaca i konja na kojima jašu, shematičnošću likovne forme koja je u funkciji izrazito dinamičkog elementa utkanog u kiparsku koncepciju, Spomenik Indijancima u Chicagu doista je vrstan primjer Meštrovićeva kiparskog umijeća, no i ponajbolji primjer art déco javne plastike šireg svjetskog konteksta’.