Prva profesionalna novinarka rođena je 2. ožujka 1873. u Negvcu kod Vrboca. Već se u osnovnoj školi isticala kao inteligentno i darovito dijete. Njezina je majka je bila psihički bolesna i zlostavljala ju je cijelo djetinjstvo. Marija je neko vrijeme željela postati glumica i poštarica, a školovala se neko vrijeme usamostanu sestara milosrdnica u Zagrebu. Zatim se vratila u Hrvatsko zagorje i pisala pod pseudonimom M. Jurica Zagorski. Kasnije je pisala pod pseudonimom Jurić Vodvarka.
Udala se 1891., iako nevoljko, za Andriju Matraja te s njima otišla u Mađarsku. Matraj je bio mađaron i nije joj dopuštao pisati tekstove ako nisu u mađaronskom duhu. Marija je bila protivnica mađarizacije i germanizacije te je odbila takvu ponudu i nakon tri godine zlostavljanja bježi od muža. Otac joj je pomogao oko rastave, ali je njena majka svjedočila protiv nje, pa nije mogla dobiti alimentaciju niti povrat osobne imovine.
Već nakon prvog objavljenog članka u Obzoru ulazi u uredništvo uz preporuku Josipa Jurja Strossmayera, ali anonimno. Osim toga, morala se skrivati u redakciji kako nitko bi otkrio da je žena. Njezini su članci postizali sve veću čitanost. Bila je referentica za hrvatsko-mađarska pitanja. Kad su urednici završili u zatvoru, preuzela je uređivanje lista. Nakon što je sudjelovala u organizaciji demonstracija protiv bana, završila je u zatvoru. Potaknula je i uređivala Ženski list od 1925. do 1938. Iako je bila uspješna novinarka, mnogu su ju ismijavali jer je bila žena.
Na Strossmayerov poticaj počinje pisati romane. Prvi roman zvao se Roblje (1899.), a velik uspjeh postiže ciklusom romana Grička vještica. Pisala je komedije, satire i jednočinke. Objavila je čak dvadesetak romana, a napisala preko trideset. Kritičari su se bojali javno hvaliti njene romane, ali je čitanost pokazala njihovu popularnost. Živjela je ispred svog vremena i postala najčitanija hrvatska spisateljica. Preminula je 1957. godine u Zagrebu.