Redovito zlokobno hladan u javnim nastupima, bez i jedne jedine elementarne, prirodne emocije, naime, emocije baš nikad ne pokazuje, pa je, primjerice, u Petrinji ta njegova zastrašujuća hladnoća silno smetala jer Plenković, primjerice, nije znao izaći iz auta i rukovati se s ljudima kojima je u tom trenutku ta ljudska gesta bila jednako važna kao kontejner!
No premijeru je ovaj put pobjegao bijes, bijes zbog toga što ga je na pragu lokalnih izbora ostavio upravo njegov osobni kandidat, i to za fatalno mjesto zagrebačkoga gradonačelnika, gdje je prije četiri godine ne samo pobijeđen nego i ponižen! Najprije smo u prvome medijskom nastupu na tu temu vidjeli bijes, potom naglasak na to da je Vanđelić “privremeni” ravnatelj Fonda za obnovu Zagreba, da bi drugi dan bilo nedvosmisleno rečeno da nakon isteka te privremenosti Vanđelić to više neće biti. Dakle, kazna je već izrečena. To je Plenković. Tko mu se suprotstavi, taj ima nestati. Ne daj, Bože, da je ovo 1945.
Kairosov čuperak
Zašto su se njih dvojica zapravo posvađali, ostaje njihova tajna, no neke lego kockice se ipak mogu složiti. Da bi se baš sve kockice koje su pred nas izbacili mogle iskoristiti, valja spomenuti da se Plenković odlučio za Vanđelićev primjer upotrijebiti pojam Kairosov čuperak, rekavši da je za njega ponuda da bude gradonačelnik bila svojevrsni Kairosov čuperak. Što je, dakle, Kairosov čuperak?
Kairos je personifikacija povoljnog trenutka. Kod starih Grka Kairos, taj najmlađi Zeusov sin, bio je božanstvo sretnog, odnosno povoljnog trenutka. Prema tom mitu, Kairos se nečujno i brzo kretao među ljudima pružajući im priliku da ga uhvate za čuperak koji mu pada niz lice. Moglo ga se uhvatiti jedino sprijeda, jer osim na čelu, nije imao kose. Tako da je uhvatiti Kairosa za čuperak značilo iskoristiti jedinstvenu priliku koja se pruža vrlo rijetko.
Praktički jednom u životu! Sugerirajući, dakle, da je ovo prilika života za Vanđelića, a time minorizirajući njegovu pojavu (jer tu priliku mu je, eto, on dao!), Plenković je rekao da je njegova ponuda da bude kandidat HDZ-a za gradonačelnika Vanđelićev Kairosov čuperak. No gostujući na N1, Vanđelić je mirno odbio tu prispodobu, rekavši da uopće na to tako ne gleda, dodavši da su potentne godine pred njim, precizirajući kako ima još barem 15 godina aktivnog života za sve svoje ambicije. Drugim riječima: poštovani premijeru, ovo nije bio Kairosov čuperak za mene!
Damir Vanđelić nije običan računovođa koji će brojati skele na zagrebačkim pročeljima i vagati potrošeno željezo. Vanđelić je hrvatski branitelj koji je proveo šest mjeseci u srpskim logorima, da bi potom postao jedan od deset top menadžera u Hrvatskoj. Direktor investicija u Adris grupi više od deset godina, prije toga predsjednik Uprave Croatia osiguranja, puno prije direktor korporativnih investicija u Plivi. Uistinu top menadžer za hrvatske razmjere.
To je čovjek koji je svojedobno odabran da bude na čelu Vlade u trenutku krize Karamarkove vlade, kada je po Ustavu tehničku vladu imala pravo složiti tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Dakle, Vanđelić je neka vrsta naprednog Nikice Valentića, s puno boljom biografijom od Valentićeve, prije negoli je postao premijer, tehnomenadžer s reputacijom, kojeg je tajkunski lobi još tada, dakle, prije četiri, pet godina, uspio staviti na stol Kolindi Grabar-Kitarović kao mogućeg premijera te tehničke vlade i ona ga je prihvatila. On nije vlasnik OPG-a kojem se znoje ruke na zadnjem pitanju u Milijunašu. Niti provincijalac kojem je, eto, Zeus poklonio priliku života. Vanđelić nije bivši zastavnik JNA koji pobožno gleda u Plenkovića. U Domovinskom ratu on je znao gdje mu je mjesto i čovjeka koji je preživio krvave batine u srpskim logorima, u kojima je bio puna 173 dana, teško ćete impresionirati. Rekavši da ispred sebe ima 15 zrelih godina, on je zapravo odgovorio Plenkoviću.
Realizacija osvete
Na pitanje novinara jesu li točna novinarska nagađanja da je Vanđelić odustao zato što je tražio odriješene ruke nakon izbora, da doista sredi grad i da je to pretpostavljalo da HDZ s Bandićem više ne surađuje, Plenković je odgovorio srdito, rekavši da to nije istina, a da ga ovaj detalj da je Vanđelić tražio da se ne surađuje s Bandićem, a to mu, tobože, nije dopušteno, iritira te mu je ta teza odiozna. Vanđelić je, pak, na pitanje je li njegov zahtjev da HDZ s Bandićem prestane surađivati (što mu je odbijeno), bio razlog što je odbio Plenkovića, rekao: “Razgovarali smo… razgovarali smo”. On nije kategorički ni apodiktički kao Plenković odbio tu konstrukciju. Nije ju čak ni negirao. Nije čak ni rekao: “Neću vam reći o čemu smo razgovarali, ali ovo što pitate nije razlog što sam odbio”. Samo je procijedio: “Razgovarali smo”.
Drugo, dan nakon što je odbijen, Plenković ponovno drži press-konferenciju i ovaj put se bijes pretvara u realizaciju osvete. On tvrdo naglašava da je Vanđelić “privremeni” upravitelj Fonda za obnovu Zagreba, da je na toj privremenosti baš Vanđelić inzistirao, dok je dan prije na N1 Vanđelić istaknuo da je odbio kandidaturu kako bi se temeljito posvetio obnovi Zagreba. “Temeljito” i “privremeno” ne idu zajedno! Da Vanđelić misli da je tek “privremeni” upravitelj, zar bi odbio kandidaturu jer se hoće “temeljito” posvetiti obnovi Zagreba?
Plenković je sada spreman maknuti Vanđelića koji ima trenutni mandat do lipnja i taman kad se uhoda, bit će maknut pa će stići novi čovjek kojemu treba novih šest mjeseci da se uhoda u posao i Plenković je, dakle, spreman da Zagreb plati i takvu cijenu da se faktički ove godine ništa suvislo ne dogodi s obnovom, jer će ta uhodavanja novih kadrova zauzdati svaki ozbiljan posao, samo zato što mu je taština pogođena. Zamislite tu taštinu!
Ministar Horvat je krajem listopada prošle godine, kad je Vanđelić bio izabran, rekao da “Vanđelića poznaje desetak godina, da ga je osobno predlagao kao člana Nadzornog odbora INA-e, i to kao vrhunskog profesionalca i menadžera, obrazovanog čovjeka koji ima vrhunske komunikacijske i organizacijske sposobnosti”. Neki dan je izjavio da će Vanđelić ostati na ovoj funkciji “ako se pokaže kao najbolji kandidat”, sad su, dakle, superlativi nestali. Da je kazna već napisana, rekao je Plenković objašnjavajući što znači da je Vanđelićeva funkcija privremena, rekavši da “ako je Vanđelić privremeni, znači da će trajati određeno vrijeme”. Dakle, Andrej Plenković se Vanđeliću trenutno sveti.
Bolji izbor
No osveta, kako god bila slatka, neće riješiti kapitalni Plenkovićev problem, a to je kvalitetan respektabilan kandidat za zagrebačkoga gradonačelnika. On je ovaj put do te razine ljut, bijesan, jer je pred svjetlima pozornice ostavljen i odbijen, što je njemu jednostavno nezamislivo, da je idući dan rekao da već postoji inicijativa zagrebačkog HDZ-a za novog kandidata “koji će na kraju biti bolji izbor od Vanđelića”. Dakle, mjesecima nije postojao nitko na obzoru, onda je odabran Vanđelić, koji je po Horvatovim riječima “vrhunski profesionalac, obrazovan čovjek koji ima vrhunske komunikacijske i organizacijske sposobnosti”, a onda je jedva 24 sata poslije, pronađen netko tko će “biti bolji izbor”. Čujte, da je ovo Švedska, teško da bi se vrhunski, pa onda bolji od vrhunskih, pronalazili preko noći. Riječ je o taštini koja para nebo i ni o čemu drugom tu nije riječ. Tim prije što je novi, odjednom, još bolji kandidat umjesto Vanđelića, praktički anonimni tajnik zagrebačkog HDZ-a, izvjesni Davor Filipović. Riječ je o rođenom Sarajliji, koji je profesor na Ekonomskom fakultetu, predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskih šuma, kadru “bez mrlja i repova”, što mu je očito najjači adut!
U HDZ-ovim redovima već se može čuti da je riječ o kadru iz grupe pet posto, koliko su dobili i Mađerićka prije osam godina i Prgomet prije četiri godine, na istim ovim izborima. Valja se sjetiti da je upravo Plenković prije četiri godine osobno inzistirao na Prgometu kao kandidatu za zagrebačkoga gradonačelnika, pa se ispostavilo da je Prgomet bio sramno poražen, da je dobio minornih 5 posto glasova!
Bruna Esih dvostruko više, a Sandra Švaljek čak četverostruko više! Dakle, potpuni debakl Prgometa i Plenkovića! Kako je znano, Bandić i Mrak-Taritaš išli su u drugi krug i Bandić je pobijedio. Bio je to prvi pravi, veliki Plenkovićev poraz. Poslije će slijediti manji poraz na europskim izborima, potom potpuni poraz na predsjedničkim izborima. Tako da praktički manje od tri mjeseca prije lokalnih izbora vući iz šešira kandidata za kapitalno mjesto zagrebačkoga gradonačelnika znači ići porazu u susret!
Milan Bandić već je istaknuo kandidaturu i računa na svoje staro biračko tijelo, Tomašević je nova lijeva zvijezda koja je ljevičarski favorit na ovim izborima, Most je već izbacio Troskota, Domovinski pokret će isto tako dati kandidata koji će jurišati praktički na isto biračko tijelo koje očekuju Bandić i HDZ te se postavlja pitanje komu će neatraktivni kandidat HDZ-a, zapravo, realno pomoći.
Žurim se reći da je za zagrebačku HDZ-ovu organizaciju ponižavajuće što je Vanđelić uopće bio u igri jer on nije član stranke, nitko ih ništa nije pitao o njegovoj kandidaturi i očito je bila riječ o najosobnijem Plenkovićevu odabiru. Sada, nakon što su ovako zaobiđeni, tretirani kao nevažni, dakle, kao organizacija koja nema dobrog kandidata pa se mora uzimati nekog izvan stranke, sad se od zagrebačkog HDZ-a traži odjednom da pronađu Supermana. Zašto im odmah nije ponuđena ova pristojna uloga koja im i pripada? Tko bi trebao predlagati kandidata za zagrebačkoga gradonačelnika ako ne zagrebački HDZ? No, potpuno su ignorirani! To otvara pitanje koliko je uopće moguće animirati stranačku bazu koja je na ovaj način ovako unižena. To je prvi organizacijski problem.
Jedina neizvjesnost
Drugi je problem što će HDZ svojom ovakvom politikom tijesne suradnje s Pupovcem zasigurno izgubiti dobar dio desne baze koju danas ima po Dubravi, Sesvetama i gusto naseljenim rubovima grada. U tom smislu ceh će platiti Filipović koji ispred sebe ima nemoguću misiju. Komu će, dakle, HDZ s ovakvim kandidatom realno pomoći?
Bandiću ili posredno Tomaševiću? Bandićeva pobjeda značit će nastavak stare suradnje koje se, tobože, Plenković gnuša, ali je baza podržava. Tomaševićeva pobjeda bit će znak da se ljevica oporavila i da kreće na pobjedu na idućim parlamentarnim izborima. Može li iznenaditi kandidat Domovinskog pokreta (šuška se da bi to mogao biti Zlatko Hasanbegović!), Škorine stranke koja čak i po anketama koje provode vladajući, stoji sjajno širom Slavonije i to je trenutno prostor na kojem će HDZ zabilježiti najveći poraz od Domovinskog pokreta. Naime, nakon što ih je prošle godine napustio kompletan vrh HDZ-a u gradu Vukovaru na čelu s Penavom, sada Plenkoviću poslušnost otkazuje zamjenik vukovarsko-srijemskog župana Josip Dabro, koji sa sobom vodi brojne članove temeljito nezadovoljne HDZ-ovom politikom prema Slavoniji.
Liku su HDZ-ovci izgubili prije četiri godine, Slavonija trči Škori u zagrljaj ove godine. U Zagorju HDZ-ovci nikad nisu sjajno stajali, nakon afere Tušek bit će još teže, kao i na Banovini nakon afere Žinić. Jedina neizvjesnost ostaje Dalmacija.
