U Zagrebu je u subotu u 93. godini preminula bivša atletičarka i televizijska novinarka Milka Babović .
Zbog zdravstvenih tegoba hospitalizirana je prije dva i pol mjeseca u KB Dubrava. Bila je zaražena koronavirusom.
Milka Babović rođena je 27.listopada 1928. u Skopju, a u Zagrebu živi od 1948. godine gdje studira kemiju na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (1963.) sport i tjelesni odgoj, hrvatski i njemački jezik. Govorila je engleski i njemački, služila se francuskim i ruskim.
Kao članica Mladosti, bila je atletska reprezentativka Jugoslavije, dvaput svjetska studentska prvakinja u trčanju na 80 metara s preponama (1953.u Dortmundu i 1957.u Parizu). Na EP u Bernu, 1954., bila je peta na 80 metara s preponama. Uz to, 17 puta bila je prvakinja Jugoslavije, 27 puta rušila je državni rekord (u nekoliko disciplina), 26 puta bila je članica reprezentacije, 2 put prvakinja Balkana.
U anketi „Sportskih novosti“ gdje glasuju sportski novinari, triput je bila proglašena kao najbolja hrvatska sportašica, dvaput jugoslavenska.
Od 1949.bavi se sportskim novinarstvom kao vanjski suradnik. U početku piše za „Narodni sport“ , kasnije sudjeluje u radijskom programu Radio Zagreba, a povremeno surađuje s „Vjesnikom“, „Slobodnom Dalmacijom“, „Oslobođenjem“ i nizom drugih tiskovina. Iznimno cijeni i poštuje velikoga novinara Hrvoja Macanovića, za kojega kaže da ju je svemu što zna on naučio.
Od 1957. radi stalno na Radio Televiziji Zagreb, prva je sportska reporterka u Hrvatskoj, osnivačica sportske redakcije televizije i njezina prva urednica, ujedno prva urednica u cijeloj Euroviziji, surađuje u svim programima TV Zagreb. Pokrenula je prvo jutarnje vježbanje uz TV ekran (emisija „Vježbajte s nama“) 1958., a zajedno sa Žuži Jelinek u emisiji „Porodica i domaćinstvo“ je organizirala prvu modnu reviju u studiju (tada je sve bilo uživo, nije bilo tehnologije koja bi to snimila).
Surađuje i na emisiji „Pionirski mozaik“ (Mendo i Slavica) u dijelu o sportu.
Nekoliko godina, od 1958. uređivala je emisiju TV Zagreb „Telesport“, koja se poput nekog javnog okruglog stola aktivno bavila tjelesnom kulturom i sportom. Mnogi znani sportaši, treneri, pedagozi, liječnici i političari progovarali su u emisiji o rekreaciji, vrhunskom sportu, opasnostima, ljepoti, o dopingu, o školskom sustavu tjelesne kulture, o dvoranama, o svemu sportski relevantnom. Zbog specifičnog načina komentiranja postala je zaštitnim znakom TV prijenosa umjetničkog klizanja.
Osim nebrojenih reportaža i javljanja sa svih sportskih događaja širom zemlje, kao reporter i komentator radi i na OI u Rimu 1960. i Muenchenu 1972., na Zimskim olimpijskim igrama u Innsbrucku (1964. i 1976.), Grenoblu (1968.), a na ZOI u Sarajevu 1984. je zamjenica voditelja Press centra. Tijekom karijere kao komentator prati atletiku (6 EP), klizanje, gimnastiku, veslanje, konjički sport, skijaško trčanje i brzo klizanje. Za vrijeme OI u Lake Placidu 1980. radi kao instruktor EBU (Eurovizije) u obliku pomoći u organizaciji prijenosa s OI. Za potrebe OI u Sydneyu 2000.sudjeluje u izradi sustava za praćenje modernoga petoboja, a za Salt Lake City (ZOI 2002.) za potrebe sustava praćenja klizanja.
Istodobno s radom na TV Zagreb sudjeluje i u drugim redakcijama, uređuje i rubriku o sportu u dječjem listu „Smib“ (od 1970-1981.), suradnica je „Plavoga vjesnika“, a surađivala je i u drugim novinama i časopisima.Bila je koautor dijela Hrvatske opće enciklopedije (slova „H“ i „I“), te članica uređivačkog odbora stručnog časopisa „Povijest sporta“ (izlazio 1970-1999).
Babović je bila predsjednica Sekcije sportskih novinara Hrvatskog novinarskog društva (danas Hrvatski zbor sportskih novinara) od 1974.-1978, a u dva mandata bila je članica Jugoslavenskog olimpijskog odbora.