Na današnji dan, 10.12. 1999. godine umro je prvi predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman. Preminuo je u Kliničkoj bolnici Dubrava u 23 sata i 15 minuta. Neposredni uzrok smrti bile su komplikacije izazvane unutarnjim krvarenjem, a Franjo Tuđman je kao bolesnik u istoj bolnici ležao već tijekom prethodnih četrdesetak dana. Naime, u bolnicu je primljen još 1. studenog te godine, nakon što mu je pozlilo poslije prisustvovanja službenoj ceremoniji na Medvedgradu povodom dana Svih Svetih.
Osim što je bio prvi predsjednik RH, bio je i antifašistički borac, povjesničar i disident u Jugoslaviji zbog otvaranja hrvatskog nacionalnog pitanja. Bio je na visokim pozicijama u bivšoj državi, ali svojim radovima se ubrzo zamjerio unitarističkoj komunističkoj strukturi u Jugoslaviji. Upozoravao je na centralizaciju SFRJ i marginalizaciju Hrvatske. Prvi je pisao o preuveličanom broju žrtava u logoru Jasenovac. Partija ga je optužila za “buržoasko-nacionalističko skretanje u pristupu nacionalnom pitanju“, a nakon Hrvatskog proljeća (1972) je uhićen i osuđen u političkom sudskom procesu. Ipak, ubrzo je pušten nakon što je za njega kod Tita intervenirao Miroslav Krleža. Na kraju 1982. ponovno biva uhićen zbog intervjua francuskom radiju zbog čega je proveo dvije godine u zatvoru. Uoči sloma komunizma 1989. osniva HDZ s programom državnog osamostaljenja Hrvatske i na prvim višestranačkim izborima ostvaruje pobjedu.
Franjo Tuđman dva puta premoćno pobjeđuje na izborima za predsjednika Republike Hrvatske 1992. i 1997. godine. Pod njegovim je utjecajem bio uspostavljen polupredsjednički sustav vlasti u kojem je donosio sve važnije odluke. Tijekom Domovinskog rata kombinacijom pregovaranja i primjene vojne snage iscrpljivao je snagu JNA i srpskih agresora do konačnog oslobođenja svih hrvatskih krajeva 1995. (operacija Oluja) i 1998. (mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja). Na vanjskopolitičkom planu izborio se za međunarodno priznanje Hrvatske i njezin prijem u UN.
Malo tko će danas poreći ili umanjiti zasluge Franje Tuđmana u izgradnji samostalne i slobodne Hrvatske, ali o njegovim potezima na tom putu u hrvatskoj i svjetskoj javnosti konsenzusa nema. Tuđman je zasigurno najvažnija ličnost moderne hrvatske povijesti i većina ga se danas sjeća sa sjetom smatrajući ga ocem domovine. S druge strane ga pamte kao autokrata. Zamjera mu se od politike prema BiH, gušenja medijskih sloboda, pa do sumnjive privatizacije.
O Tuđmanu i njegovoj vladavini bolje od kratke biografije mogu govoriti ljudi koji su godinama bili uz njega, osobito njegova savjetnica Vesna Škare Ožbolt koja je uz Tuđmana provela gotovo 10 godina života i Mate Granić, ratni ministar vanjskih poslova koji je s Tuđmanom dogovarao brojne povijesne sporazume. Vesna Škare Ožbolt danas je pravnica i kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba, a Mate Granić svojim iskustvom i znanjem radi kao savjetnik premijera Andreja Plenkovića.
Vesna Škare Ožbolt stasala je uz Tuđmana, a kako nam je i sama rekla, bila je njegova učenica. Smatra kako je Tuđman jedan od onih lidera koji trajno ostaju zapisani u kolektivnoj povijesti, a unatoč greškama, smatra ga velikim državnikom.
“On je apsolutno bio državnik u svakom pogledu. Bila sam njegova savjetnica gotovo 10 godina i znam kako je vodio državu u borbi za njeno priznanje i vraćanje okupiranih područja i ono što sam ja vidjela je to da je bio kao niti jedan drugi političar, bio je zaista poseban. “, govori nam Škare Ožbolt.
Premijeri u Hrvatskoj u toku prvog mandata naglo posjede. Neki bi rekli da je to od stresa, a ne bi to trebalo ni čuditi. Biti premijer ili predsjednik je posao bez radnog vremena i ne ulazeći u to koliko je njihov rad dobar ili loš, to je posao s velikom odgovornošću pri čemu cijeloj naciji opravdavate svaki svoj potez, svakog dana. Tuđmanu je zasigurno bilo i teže. Pokrenuo je demokratske procese u Hrvatskoj i bio je ratni predsjednik. Na njemu je ležala golema odgovornost, a o tome koliko je bio posvećen svom zadatku svjedoči Vesna Škare Ožbolt.
“Ja privatno Franju Tuđmana nisam poznavala, možda će zvučati čudno, ali ja ga poznajem samo kao svojeg šefa i predsjednika države. Nikada nisam bila u njegovoj kući ili na nekom privatnom druženju. Unatoč tome, ja ga poznajem vrlo dobro. Znao je raditi po 14 sati dnevno , pa čak i 20 sati. Svo to vrijeme znao je provesti u uredu. Više je vremena provodio u uredu nego kod kuće”, kaže bivša Tuđmanova savjetnica i nadodaje kako je bio potpuno posvećen svom cilju.
” Bio je genijalan geostrateg i od njega sam puno naučila. Sa zanimanjem sam pratila svo to vrijeme. Tu je bio nenadmašan. Ipak, imao je i neke mane kao političar. Nije bio dobar s novinarima niti je bio dobar u komunikaciji s javnosti. Osim toga, nije razumio gospodarstvo, ali stvaranje i obrana države bili su mu imperativi. Bio je potpuno okupiran time, a gospodarska pitanja je prepustio Vladi.”, govori Škare Ožbolt, pa dodatno opisuje svoje dojmove čovjeka s kojima je dijelila kancelariju 10 godina.
“Bio je strog i zahtjevan. Tražio je da sve bude obavljeno čim brže, na vrijeme i bez greški. Odavao je dojam vrlo strogog čovjeka, ali cijenio je kada bi netko izrazio svoje mišljenje i osjećam da mi je snažno vjerovao sve te godine”.
Iako iznimno cijeni Tuđmana, Ožbolt kaže kako je svjesna da se 90-ih godina u Hrvatskoj dogodilo mnogo nepravilnosti u procesima privatizacije i smatra kako je nažalost to odgovornost i prvog predsjednika. “Tuđman se nije razumio u gospodarstvo i to je prepustio vladi. Tako je i pobrao sve greške koje su se dogodile po pitanju privatizacije“, zaključila je Škare Ožbolt.
Tuđmana se dobro sjeća i ratni ministar vanjskih poslova, a danas savjetnik premijera Plenkovića Mate Granić. Za razliku od Vesne Škare Ožbolt, ovaj prekaljeni političar smatra kako Tuđmanu ne treba ništa zamjeriti.
“Čovjeka i državnika poput njega trebamo pamtiti po njegovim najvažnijim državničkim potezima, a i on je bio čovjek kao svaki drugi“, kaže Granić koji smatra kako se Tuđman razlikovao od ostalih političara jer je bio državnik u pravom smislu te riječi.
“Njemu su Hrvatska država i njeni interesi bili na prvom mjestu. Povukao je nevjerojatne političke poteze u pravom trenutku koje ne smijemo zaboraviti”, govori nam Granić koji smatra da je Franji Tuđmanu vječno osigurano posebno mjesto u modernoj hrvatskoj povijesti.
“S razlogom ga se naziva ocem moderne Hrvatske. Njegovo mjesto je posebno i učinio je velike stvari za koje je trebalo hrabrosti. Tuđman je u pravom vremenu osnovao HDZ koji je bio pokret za stvaranje Hrvatske države. U pravom trenutku je donio odluku o raspisivanju referenduma o samostalnosti nakon neuspješnih pregovora s predsjednicima drugih republika bivše države. Donio je pravu odluku kada je tražio da 26. lipnja 1991. godine hrvatski Sabor izglasa odluku o suverenosti kada nije imao nikakvu podršku međunarodne zajednice, osim Svete stolice u tom trenutku. Donio je odluku o prekidu svih veza s bivšom državom nakon što su bombardirani Banski dvori i kada je pokušan atentant na njega. Na kraju je i stvorio važne uvjete za međunarodno priznanje kao štu su Vanceov plan, dolazak mirovnih snaga, Ustavni zakon o zaštiti manjina. Sve te odluke je predsjednik Tuđman dobio kao i odluku o odlasku vojske bivše države iz Hrvatske gdje sam i sam bio pregovarač”, rekao je Granić.
I dok mnogi Tuđmanu zamjeraju njegovu politiku prema BiH koju su mnogi smatrali agresivnom Granić i ovdje vidi veliku pozitivnu ulogu Franje Tuđmana.
“Tuđman je jedan od najzaslužnijih ljudi što je završio rat u BiH, najprije između Hrvata i Bošnjaka, a zatim nakon neuspjeha svih mirovnih planova, ispregovarali smo Washingtonski sporazum kojim je završio rat Hrvata i Bošnjaka i uspostavljen mir između dvaju naroda, a to nije bilo nimalo lako prisjeća se Granić i nadodaje kako je Tuđmanova politika u BiH u nasljeđe ostavila konstitutivnost Hrvata koju danas baštinimo i koju moramo sačuvati.
“Tuđman je zaslužan i za to što se federacija BiH sastoji od konstitutivnih naroda Hrvata, Bošnjaka, Srba, ali i svih drugih i to je ona ostavština koju trebamo danas čuvati”, rekao je Granić za kojeg je Tuđman najzaslužniji čovjek moderne hrvatske povijesti.
“Donio je i vrlo bitnu odluku u vezi Bljeska i Oluje nakon neuspješnih pregovora sa lokalnim Srbima. To su bile teške odluke koje je on uspio donijeti u pravom trenutku. Mi od nikoga tada nismo tražili zeleno svjetlo, ali imali smo apsolutno razumijevanje SAD-a. Daytonski sporazum je također velika odluka kojom je pak okončao rat u BiH, a iza toga slijedi i vrlo važna mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja za koju je on apsolutno najzaslužniji. Sve su to odluke koje ga čine najzaslužnijih čovjekom moderne hrvatske povijesti.