Svetkovina korijene vuče iz 13. stoljeća, a vezana je uz sv. Julijanu, djevojčicu rođenu 1193. godine nedaleko od belgijskog grada Liègea. Sv. Julijana se kao 14-godišnjaknja zaredila u samostanu augustinki, u kojem je pronašla svoj dom s pet godina, kad je ostala siroče. Dvije godine nakon zaređenja počela je imati viđenja, a jedno od njih bio je pun mjesec s tamnom mrljom. Nakon nekoliko dana molitve i pokušaja odgonetanja sna uz pomoć starijih redovnica objašnjenje je stiglo pomoću glasa s neba.
‘Želja mi je ustanoviti još jedan, zaseban dan u kojem će svi kršćani slaviti taj sakrament’, stigla je preko sv. Julijane napomena s neba da Crkvi nedostaje još jedno liturgijsko slavlje, svetkovina najvećeg i najsvetijeg Oltarskog sakramenta.
Glas je poručio sv. Julijani i kako se tog otajstva vjernici spominju samo na Veliki četvrtak, u danu u kojem su sve misli usmjerene na Kristovu patnju i smrt.
No poruka nije odmah stigla do Crkve, jer je sv. Julijana o tome progovorila tek nakon 20 godina mjesnom biskupu Robertu de Thoreteu i arhiđakonu Liègea Jamesu Pantaleonu, a koji je kasnije postao papa Urban IV.
Sinoda o mogućem utemeljenju svetkovine pokrenuta je 1246. godine, 16 godina nakon što je sv. Julijana progovorila o glasu s neba, a tom je prilikom zaključeno kako se ne suprotstavlja nauku Crkve te da će biti utemeljena kao zahvala svemogućem Bogu jer nam je dao Presveti oltarski sakrament.
Prvotno nazvana Blagdan euharistije, svetkovina je prvi put obilježena sljedeće godine u župi sv. Martina u Liègeu, ali biskup De Thorete nije ju doživio.
Kao veliki štovatelj nove svetkovine, koju je želio proširiti na cijelu Crkvu, papa Urban IV je u rujnu 1264. izdao bulu Transiturus i njome odredio da se slavi svake godine u četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva. No blagdan je na cijelu Rimokatoličku crkvu proširio tek papa Ivan XXII u 14. stoljeću jer je papa Urban IV umro ubrzo nakon bule Transiturus.
U Austriji je Fronleichnam
Izvor : Tportal.hr
Foto : Zoran / TV Wien
