Na putu do Bruxellessa, protekloga vikenda na Trgu kralja Tomislava u Varaždinu održan je doček studenata trkača iz Srbije. Varaždinski domaćini tom su prigodom uputili poruku “Jedan svijet, jedna borba”, a održano je i 16 minuta šutnje za sve stradale u padu nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu 1. studenog 2024. godine.
Podršku studentima, kao i pomoć pri organizaciji dočeka, osigurala je građanska inicijativa koja se oformila za ovu priliku, uz podršku studenata iz Varaždina.
To se niti malo nije svidjelo poznatom hrvatskom branitelju Mariju Slavičeku – Maksu iz Varaždina koji se na početku svog obraćanja najprije zapitao: “Ima li još gdje god živ, Varaždinec Domovine sin?”:
Maks: “Kada bi im se ukazala prilika…”
“Nikako naša varaždinska, a niti zavedena hrvatska mladost, ne sluti kako bi 95% onih koje su dočekali, primili, nahranili i napojili danas-sutra kada bi im se ukazala prilika, ubili i njih i Varaždin baš kao što su to učinile generacije prije njih ubivši Vukovar.”
Maks tvrdi da iz njega uopće ne govori mržnja, nego povijesno i životno iskustvo: “Odavno je poznata izreka ‘Što ti misli onaj pod stolom, misli ti i onaj za stolom’ i tomu je uistinu tako. Ako ne vjerujete meni, pitajte Vukovarce, Vinkovčane, Nuštarce, Osječane. Pitajte Kninjane, Drnišane, Ogulince i Karlovčane. Ma, pitajte 2/3 Hrvatske i Hrvata kojima su ‘komšije’ pobili sve i uništili sve što su stvorili.”
“Imaju podršku srpskih ratnih veterana”
“E vidite, vi koji se s njima družite, koji se s njima mirite, čije pismo i zastave nosite u rukama, poštujete ih više no svoje. Njihovi su preci ubijali naše i vaše pretke, osim ako vi niste naši – nego njihovi. Njihovi su preci, rođaci i članovi obitelji bacali cvijeće na tenkove koji su razorili Vukovar ako niste znali, ili ste zaboravili. Halo, javno ih podržavaju srbijanski ratni veterani koji su palili i ubijali po Hrvatskoj i oni potporu tih veterana objeručke prihvaćaju i još se njome diče.”
“Valja znati kako je Varaždin jedini imao spomenik srbijanskom kralju Aleksandru na svom trgu. U njemu žive neki koji nit’ su Varaždinci, nit’ Hrvati – nego proleteri i komunisti koji su i dalje odani Karađorđevićevom spomeniku i Titovoj bisti.”
Za kraj je onima koji su branili Varaždin poručio neka se srame svoje šutnje koju su odabrali samo zato “da ne nanesu političku štetu svom stranačkom šefu”.
