Dok Kanada ulazi u ključnu izbornu godinu, jedna ideja sve češće zaokuplja maštu njezinih građana — pridruživanje Europskoj uniji. Iako nije formalno na političkoj agendi, nova istraživanja javnog mnijenja pokazuju da značajan broj Kanađana gleda prema Bruxellesu kao potencijalnom partneru, u vrijeme kada odnosi s dugogodišnjim saveznikom, Sjedinjenim Američkim Državama, postaju sve napetiji.
Retorika američkog predsjednika Donalda Trumpa, praćena carinama i prijetnjama na društvenim mrežama, dodatno potiče razmišljanja o alternativama. A među njima – iznenađujuće – ističe se Europska unija. Prema nedavnom istraživanju, čak 44 posto Kanađana podržava ideju članstva u EU, dok se 34 posto protivi toj ideji.
Glasnogovornica Europske komisije Paula Pinho izjavila je da je Bruxelles „počašćen rezultatima takve ankete“, ali je napomenula da su, prema važećim ugovorima, za članstvo u Uniji podobne samo europske države. No iako bi članstvo Kanade u EU moglo zvučati kao fantazija čak i Komisiji, stručnjaci koji su za Politico analizirali tu mogućnost smatraju da, iako su šanse male – ideja nije u potpunosti neostvariva.
‘Kanada bi se svakako kvalificirala’
Razlog zašto bi Kanada mogla postati 28. članica Unije temelji se, čini se, ponajviše na – dojmu. Iako su razdvojeni Atlantikom i tisućama kilometara, Kanada i EU dijele niz zajedničkih interesa: snažne gospodarske veze, demokratske vrijednosti i — zajedničku glavobolju zbog Trumpove administracije.
Pinho je pozvala na pažljivo čitanje članka 49. Ugovora o Europskoj uniji, prema kojem se za članstvo mogu prijaviti „europske države“. Ali što zapravo čini neku zemlju „europskom“, osim čiste geografije — i može li se Kanada kvalificirati? „Biti Europljanin više je stanje uma“, rekla je za Politico Giselle Bosse, profesorica potpore demokraciji u vanjskoj politici EU-a sa Sveučilišta u Maastrichtu. „Pojam europske države nije strogo definiran. U prošlosti smo imali zemlje članice koje nisu bile isključivo unutar europskog kontinenta“, pojašnjava Bosse, podsjećajući da EU ima prekomorske teritorije u Karibima, Pacifiku i Arktiku.
Kanadu je nazvala „posebnom vrstom Europljana“, zbog njihove privrženosti socijalnoj državi, političkih i pravnih sustava koji potječu iz europskih modela te zbog europskog podrijetla mnogih Kanađana. Sličan je stav imao i Frank Schimmelfennig, profesor europske politike na ETH Zürichu, koji je komentirao što znači biti Europljanin izvan granica zemljopisne Europe. „Kanada bi se zasigurno kvalificirala“, rekao je. „Po mnogim pitanjima, vjerojatno je bliža europskim vrijednostima, institucijama i politikama nego mnoge sadašnje zemlje kandidatkinje.“
Te zemlje uključuju države zapadnog Balkana, Ukrajinu i Moldaviju — koje napreduju (iako sporo) na europskom putu — ali i Tursku i Gruziju, koje su stagnirale zbog demokratskih nazadovanja i problema s vladavinom prava. I dok je „štih“ Kanade privlačan, konačnu odluku bi morale donijeti Europska komisija i sve države članice. Važno je napomenuti: kad je Maroko 1987. zatražio članstvo u EU, zahtjev mu je odbijen jer nije europska država.
Francuski farmeri ne bi bili oduševljeni
Iako neki akademici vide mogućnost za kanadsko članstvo, drugi su daleko skeptičniji. Prvo i osnovno, Kanađani bi morali biti potpuno ozbiljni u vezi svoje „europskosti“. Za sada, prema profesorici Bosse, pozitivni odgovori u anketi mogli bi više odražavati emocije nego stvarnu političku volju.
Zemlje srednje Europe su prije pristupanja EU to prikazivale kao „povratak Europi“, svom prirodnom kulturnom krugu. Kanađani zasad ne izražavaju slične osjećaje. Ian Bond, zamjenik direktora Centra za europske reforme, smatra da bi bilo „izuzetno teško“ uvjeriti bilo koga da je Kanada europska država — iz više razloga.
Čak i da prođe „test europskosti“, ulogu bi odigrala „praktična ekonomija“, kaže. „Kanada bi morala uspostaviti carinsku granicu prema SAD-u i početi primjenjivati EU carine i regulative na američku robu. “To bi bilo nevjerojatno štetno za gospodarstvo. Nadmašilo bi sve koristi koje bi mogla imati od članstva, čak i dugoročno“, dodao je Bond.
Ulazak nove članice zahtijevao bi jednoglasnost – pa čak i referendume u nekim članicama, poput Francuske. „Koliko su puta francuski farmeri glasali za slobodnu trgovinu s ostatkom svijeta? Oni prije pale gume nego što pristaju na takvo što“, zaključuje Bond.
Šanse su tanke
Na kraju, članstvo Kanade moglo bi izazvati frustracije kod država poput Turske, koje na ulazak čekaju desetljećima. „Ne mislim da je ovo izvedivo u kratkom roku, zbog samih procedura i stanja u kojem se Unija i proces proširenja trenutačno nalaze“, smatra Bosse. Umjesto toga, Kanada bi mogla unaprijediti svoj postojeći gospodarski sporazum s EU, kaže Bond.
Čini se da su kanadske vlasti već na tom putu. Novi premijer Mark Carney svoj je prvi inozemni posjet, 17. ožujka, ostvario upravo u Francuskoj, gdje je s predsjednikom Emmanuelom Macronom razgovarao o jačanju gospodarskih, obrambenih i trgovinskih veza. No možda je pritom nesvjesno napravio kobnu pogrešku za eventualne europske ambicije — izjavio je da je Kanada „najeuropskija od neeuropskih zemalja“. Ako je Bruxelles to zabilježio, taj kompliment bi mu se jednog dana mogao obiti o glavu.
