Počela pitanje ” Gdje češ na godišnji ? ” i krenule opcije ali ….. razgovarajmo o nečemu što je blisko ( našem proračunu za ljetovanje ) i drago : turističkoj sezoni u Hrvatskoj ili Italiji , Albaniji ( ipak su povoljniji od nas ali ….. ) . Točnije, koje če poteze povuči turistički sektor da namami turiste da ostave novac baš kod njih . Sada, znam, znam, tek je 18.04., ali u turističkoj igri to je praktički sutra! A pitanje koje odzvanja u mojoj glavi, a vjerojatno i vašoj, je ovo: Hoće li 2025. biti još jedna “Upitna” ( ? ) sezona?
Budimo realni, proteklih nekoliko godina bile su tobogan. Prešli smo s pustih plaža na one tako prepune da jedva stisnete ručnik, a kamoli i suncem izgladnjelog Nijemca. Sjećate se 2020.? Jedini rakovi na plaži bili su doslovno oni pravi. Zatim je došlo do poskočnog povratka, “osvetničkog putovanja” kako su ga nazivali, i odjednom su svi i njihove bake htjeli doživjeti čari hrvatske obale.
I dok sam vječno zahvalna što ljudi napokon otkrivaju (ili ponovno otkrivaju) ljepotu moje domovine – ozbiljno, JESTE LI VIDJELI zalaske sunca u Dalmaciji? – sama količina turista predstavljala je, da tako kažem, nekoliko… izazova.
Razmislite o tome: pokušavate pronaći parking u Splitu u kolovozu? To je kao igra sardina s visokim ulozima u stvarnom životu, osim što umjesto sardina vozite Fiat Punto i borite se s SUV-ovima koje voze turisti koji, čini se, vjeruju da su žmigavci čisto ukrasni. I nemojte me ni započinjati s redovima u restoranima. Dok dobijete stol, toliko ste gladni da biste mogli pojesti konja… pod uvjetom da poslužuju konje (na sreću, ne).
Dakle, što je s 2025.? Hoće li se ludilo nastaviti? Hoću li morati strateški planirati svoje dane na plaži prema grafikonima plime i oseke i procijenjenom broju brodova za krstarenja koji pristaju u Dubrovniku? Hoću li se morati boriti zubima i noktima za krafnu (krafnu) u mojoj lokalnoj pekari?
Iskreno, nemam pojma. A ni itko drugi, bez obzira što vam TV “stručnjaci” možda govore. Ali evo nekoliko mojih potpuno nekvalificiranih, ali vrlo pronicljivih predviđanja:
Učinak “Igre prijestolja” će se nastaviti (uzdah): King’s Landing, a.k.a. Dubrovnik, ostat će nezaobilazna destinacija, privlačeći horde obožavatelja željnih ponovnog proživljavanja svojih omiljenih trenutaka iz serije. Moj savjet? Idite izvan sezone ili naučite tečno govoriti visoki valyrijski kako biste mogli preskočiti red.
Održivi turizam će (nadajmo se) postati više od modne riječi: Moramo početi davati prednost kvaliteti nad kvantitetom. Možda manje mega-jahti i više ekološki prihvatljivih pansiona? Samo razmišljam naglas.
Čudovište inflacije i dalje će vrebati: Cijene će vjerojatno porasti još malo. Zato počnite štedjeti te kune (ili eure, koju god valutu do tada koristili) sada! Možda preskočite tu dnevnu kavu s kavom i stavite novac na tanjur škampi na buzaru. Prioriteti ljudi!
Nastavit ću se žaliti na gužvu, iako sam dio problema: Budimo iskreni, volim Hrvatsku. Želim da svi dožive njenu ljepotu. Ali također potajno želim da mogu imati sve za sebe. Nazovite me sebičnom, nazovite me licemjernom, ali znate da se osjećate isto.
U konačnici, hoće li 2025. biti “upitna” ili potpuno nevjerojatna ovisi o puno faktora. Ali jedno je sigurno: Hrvatska će i dalje biti nevjerojatno lijepa, hrana će i dalje biti ukusna (čak i ako bude malo skuplja), a lokalno stanovništvo će i dalje biti gostoljubivo (čak i ako potajno kolutaju očima na vaše pokušaje da govorite hrvatski).
Dakle, rezervirajte svoje letove, spakirajte kremu za sunčanje i pripremite se za avanturu. Samo ne zaboravite biti strpljivi, poštovati i možda naučiti nekoliko osnovnih hrvatskih fraza. I, za ime Božje, molim vas koristite svoje žmigavce. Vidimo se na plaži 2025.! Možda. Ako mogu pronaći mjesto za parkiranje.
Ali čekajte, ima još! Sjećate se onog sjajnog Zakona o strancima koji je prošlog mjeseca ušetao u grad? Izaziva više drame nego dalmatinska sapunica!
Ovaj zakon, odnosno jedna posebno pikantna klauzula u njemu, bacila je ključ veličine male jahte u planove naših dragih ugostitelja i smještajnih objekata. Ukratko? Ako vaša tvrtka nije zaradila sjajnih 10.000 eura u posljednjih šest mjeseci, ne možete zaposliti strane radnike. Sada, za sezonske poslove, to je kao da kažete Djedu Mrazu da ne može dostaviti darove jer nije bio zauzet u srpnju.
Znali smo o ovom potencijalnom problemu, ali stvarnost je snažno pogodila. Odbijenice stižu na pragove stotina tvrtki koje su se pripremale za Uskrsnu gužvu. Panika je opipljiva. To je kao da gledate kako se pažljivo izgrađen dvorac od pijeska ruši prije nego što plima uopće i stigne. Puni razmjeri katastrofe? Još uvijek nepoznati, jer nitko ne zna kada će (ili hoće li!) dobiti zlatnu kartu – pozitivnu odluku od Zavoda za zapošljavanje, bez koje te dragocjene radne dozvole ostaju pusti san.
Razgovarao sam s prijateljem s jednog dalmatinskog otoka koji je planirao otvoriti svoj smještaj i restoran za Uskrs. “Prisiljeni smo otkazati rezervacije”, požalio se, “jer ne možemo dobiti dozvole za naše strane radnike.” A neprovjerene glasine u ugostiteljskim krugovima sugeriraju da će jedan hotel sljedeći tjedan možda morati poništiti zapanjujućih 260 rezervacija!
A evo i zanimljivosti: čak i ako ovi ljudi sutra dobiju zeleno svjetlo od Zavoda za zapošljavanje, Ministarstvo unutarnjih poslova ima opuštenih 30 dana za izdavanje dozvola. Prijevod? Travanj je praktički otpisan.
Naravno, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (probajte to izgovoriti pet puta brzo) oglasilo se i izjavilo da su ove izmjene Zakona o strancima “dodatno pojasnile kriterije” za izdavanje radnih dozvola, a sve “u skladu s potrebama tržišta rada.” Naravno. Zato što je očito tržištu rada potrebno manje radnika.
Službena priča je da se radi o sprječavanju zlouporabe dosadašnjih “fleksibilnih” odredbi. Uvjeravaju nas da tvrtke koje “uredno posluju” (što god to značilo) mogu dobiti radne dozvole do tri godine. Pa aleluja! Ali što je s sezonskim radnicima koji su, znate, doslovno definirani svojom neredovitošću?
„Poslodavci koji zapošljavaju sezonski“, nastavlja Ministarstvo, „imaju pojačan intenzitet poslovnih aktivnosti tijekom određenog dijela godine, te će se ta sezonalnost uzeti u obzir u postupku izdavanja radnih dozvola“. U redu, to zvuči obećavajuće. Ali čujem da je dio o “uzimanju u obzir” više kao pristojnog klimanja glavom dok ti se istovremeno zalupi vratima pred nosom.
Kažu da “razgovaraju o otvorenim pitanjima” s Hrvatskom udrugom poslodavaca, Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom obrtničkom komorom. Sve je to lijepo i dobro, ali sat otkucava! Ističu i da je “većina poslodavaca” već sredila svoje dozvole. Blago njima! Sretna sam zbog tih organiziranih, proaktivnih duša. Ali što je s nama ostalima?
Ne bojte se! Postoji rješenje (navodno). Ministarstvo tvrdi da se za produljenje radnih dozvola i za sezonske dozvole do 90 dana oslobađaju obveznika prihoda! Dakle, ako ste planirali započeti svoju sezonu na Praznik rada (1. svibnja), riskirate da ostanete bez radnika do 1. kolovoza, usred sezone. Sjajno!
Hoće li hrvatski turizam 2025. biti suncem okupani raj ili grad duhova pun praznih ležaljki i blagog mirisa panike? Samo će vrijeme (i nekoliko bjesomučnih telefonskih poziva Ministarstvu) pokazati. U međuvremenu se opskrbljujem rakijom. Bit će to dugo ljeto.
Zoran / TV Wien
