Samo šestero od 25 djece govori njemački, a djeca zaboravljaju jezik. Udruga roditelja traži intervenciju prosvjete! Ovaj alarmantan podatak zvoni kao zvono za uzbunu, podsjećajući nas na problem paralelnih društava koji se sve više ukorjenjuje u Austriji .
Pitanje paralelnih društava, na koje sam nedavno upozorio, izazvalo je brojne upite o konkretnim koracima koje treba poduzeti. Primjer jedne takve alarmantne situacije savršeno ilustrira srž problema: dvije osnovne škole, smještene na udaljenosti od svega 240 metara u bečkom okrugu Leopoldstadt, predstavljaju dva potpuno različita svijeta. Jedna privlači djecu iz obitelji obrazovane srednje klase, dok je druga dom djeci migranata suočenih s teškim životnim uvjetima. Priča o “turskoj školi”, kako je neslužbeno nazivaju, a ne onoj koju roditelji mogu uređivati, ovdje je ključna.
“Djeca ne znaju što je drvo,” izjavio je razočarani učitelj, što je samo vrh ledenog brijega. Problem leži u činjenici da se društvo raspada na paralelne strukture, a mi, kao većinsko društvo, tome aktivno doprinosimo umjesto da se trudimo integrirati. Postoji škola za djecu iz “boljih razreda”, a samo nekoliko koraka dalje, “turska škola” u kojoj dominiraju imena poput Ali, Ayse & Co. “Samo šestero od 25 dječaka i djevojčica u mom razredu ima njemački kao prvi jezik,” žali se učiteljica, frustrirana situacijom.
Očajni roditelji sada protestiraju protiv ovakvog stanja u “turskoj školi” koja, ironično, sve više postaje “arapska škola”. Udruga roditelja je uputila pismo novom ravnatelju za obrazovanje u Beču, tražeći intervenciju školskih vlasti. Traže “upravljačku intervenciju temeljenu na socio-ekonomskim kriterijima.” Njihovom prosvjedu pridružuju se i sami učitelji. Potresno je svjedočanstvo albanske majke čiji je devetogodišnji sin besprijekorno govorio njemački u vrtiću, a sada, u trećem razredu osnovne škole, njegov njemački je lošiji. To je skandalozno!
Ovo potvrđuje moju raniju zabrinutost, izraženu u analizi studije dječjih vrtića diljem Austrije. Umjesto da uče njemački, djeca u stotinama ustanova zaboravljaju jezik, posebno u gradovima. To nije samo izdaja djece imigranata koji se trude integrirati i naučiti njemački jezik u svojoj novoj domovini. To je također izdaja brojne domaće austrijske djece koja pohađaju te iste razrede.
Bečki Zeleni predlažu rješenje: miješanje škola! Što se podrazumijeva pod “direktivnom intervencijom”? Jedan od prijedloga je jačanje škola u nepovoljnom položaju kroz socijalni indeks – više osoblja i resursa, veće plaće – kako bi postale privlačnije i roditeljima poput roditelja Anne-Lene i Paula-Valentina. Druga mogućnost je namjerno miješanje školske populacije. Na primjer, bečki Zeleni predlažu da roditelji izaberu pet škola; dijete bi tada dobilo mjesto u školi gdje sastav školske populacije najbolje odgovara.
Naš novi ministar obrazovanja, navodno, ne vjeruje u takav pristup, tvrdeći da bi službena raspodjela dovela do bijega u privatne škole. Smatram to besmislicom. Ponuda privatnih škola se može ograničiti. Ja sam za kombinaciju mjera: drugačije financiranje škola, razdvajanje djece i, ako je potrebno, korištenje školskog autobusa. To se prakticira diljem svijeta.
Zaključno, stanje je nezadovoljavajuće. Ključno je prepoznati da je dugoročno ulaganje u kvalitetno obrazovanje za svu djecu, bez obzira na porijeklo, jedini način da se prevlada problem paralelnih društava i stvori integrirano i prosperitetno društvo za buduće generacije. Potrebna je hrabrost za donošenje teških odluka i provedbu učinkovitih mjera.
Zoran / TV Wien
